Obrazac je gotovo uvijek isti. U manju poslovnicu Hrvatske pošte, smještenu u nekom zabačenom djelu grada, upadaju jedan do dva razbojnika. Uglavnom su maskirani, nekad i naoružani. Zaprijete bilo oružjem bilo verbalno i zatraže novac. Ako zaštitar postoji, razoružaju ga ili udare. Ako ne postoji, samo čekaju da im uplašene zaposlenice predaju plijen. Nakon toga nestanu s novcem, a u pravilu su domognu par desetaka tisuća kuna. Koje mogu u miru trošiti, jer policija razriješi jedva polovinu ovakvih događaja godišnje.
Apsolutni hit među lopovima
Da su poslovnice Hrvatske pošte i ove godine apsolutni hit među razbojnicima, svjedoči i podatak da ih je od početka godine samo u Zagrebu orobljeno 15, a u cijeloj zemlji 22. Godinu prije, također samo u Zagrebu, bila su 23 prepada na pošte, od čega su 22 bila uspješna, dok je jedan ostao samo na pokušaju. Proteklog tjedna u Zagrebu su zabilježena tri prepada na pošte, s tim da je počinitelj u jednom slučaju i uhićen, zahvaljujući građaninu koji se zatekao u poslovnici te je nakon što je razbojnik pobjegao s novcem, potrčao za njim, sustigao ga te zadržao do dolaska policije.
Od 22 ovogodišnja razbojstva, razriješeno je njih osam. Policijske statistike pokazuju i zanimljiv obrazac razbojničkog ponašanja. Od 15 ovogodišnjih prepada na pošte, njih 10 počinjeno je od listopada do danas. Preostalih pet počinjeno je tijekom siječnja i veljače. Slična je situacija bila i prošle godine, kada je od rujna do prosinca počinjeno deset prepada na pošte, od 22 koliko ih je u Zagrebu zabilježeno. No lani je bio i jedan prepad u kolovozu, dva u srpnju, dva u travnju i jedan u ožujku, dok su se preostali dogodili u siječnju i veljači.
Treba bolji stupanj zaštite
Iz ovih podataka može se iščitati da razbojnici preferiraju jesen i zimu, vjerojatno zbog toga što je dan kraći, a vrijeme hladnije, pa se puno lakše i maskirati bez izazivanja pozornosti. Uočljivo je i da su mete manje pošte, sve češće i one u zagrebačkom prstenu. Razlog tome je vjerojatno to što te pošte imaju slabo ili nikakvo osiguranje. Prema Zakonu o zaštiti novčarskih institucija, tjelesnu zaštitu trebaju imati samo veliki poštanski uredi, dok ostali trebaju biti osigurani kamerama i alarmima. Takva razina zaštite, svjedočimo iz godine u godinu, nije dovoljna da bi se spriječili prepadi pa bi se neke stvari trebale promijeniti prije no što se dogodi zlo. Bolje se pozabaviti uzrokom problema; neadekvatnom razinom zaštite, nego se poslije nositi s posljedicama, koje se, na žalost, znaju brojiti i u mrtvim tijelima. Stoga, iako poslodavcima možda to tako ne izgleda, sigurno bi jeftinije bilo uložiti novac u bolji stupanj zaštite nego zbog lošeg zakonskog rješenja ili nedostatka novca izgubiti ljudski život.
Pogledajte i galeriju velike pljačke u Zagrebu:
"Ako zaštitar postoji, razoružaju ga ili udare", lažu nikad ne postoji zaštitar !