Nakon što je Vladimir Putin po peti puta izabran za ruskog predsjednika, ruska je vlada dala ostavku. Iako je Putin odredio da nastavi s radom sigurno je da će nova vlada izgledati drugačije od dosadašnje, možda i s nekim drugim na njezinom čelu umjesto Mihaila Mišustina. Iako bi možda Putinu bilo svrsishodnije da se pozabavi vlastitim sigurnosnim službama nakon masakra u dvorani Crocus. A pri čemu se i sam Putin može kriviti obzirom da je primao upozorenja kako se nešto sprema i sa Zapada. I ne samo sa Zapada, Aleksander Bortnikov, ravnatelj Federalne sigurnosne službe FSB, Nikolaj Patrušev, tajnik Vijeća sigurnosti, i Sergej Šojgu, ministar obrane, upozoravali su na eskalaciju prijetnje ISIS-K-a, inzistirajući na tome da organizacija nastoji uspostaviti nove kampove za obuku militanata i regrutirati pristaše s namjerom da udare na Rusiju.
Nakon što se napad doista i dogodio, promijenili su ploču u glazbu koju Vladimir Putin želi slušati – za sve je kriva Ukrajina. No, sada je unutar kremaljskih zidina počeo dvorski rat, lovljenje pozicija u toj novoj vladi ili čak i novoj administraciji koju bi Putin oko sebe posložio. Jer ionako mu je većina suradnika već u poodmakloj dobi, s više od 70 navršenih godina. Sergej Lavrov ima 74 godine, Šojgu 68, Aleksander Bortnikov 72, Sergej Nariškin 69 i Aleksander Bastrikin 70, Nikolaj Patrušev 72...
A svatko novi tko bi se pridružio Putinovu užem krugu mora plesati po istoj glazbi kao i Bortnikov, Patrušev i Šojgu, a to je ona simfonija prema kojoj je sve na uzdama Zapada, i ISIS-K, i Ukrajina, nema nikakve razlike između njih i Amerikanaca. Čak i kada bi Amerikanci mogli s nečim imati veze i kada je apsolutno sigurno da nemaju. Vjerovati u takav narativ više ne znači samo položaj i dobar život pripadnika ruske elite već puko preživljavanje u sve ekstremnijoj Rusiji. Alternativa ne postoji, pa niti za prosječnog Rusa koji nakon smrti Alekseja Navaljnog više nema gdje potražiti alternativno mišljenje.
Prema procjenama agencije Levada Rusa koji ne misle kao Putin ima oko 25 posto, no u samoj Rusiji više nema bilo kakve platforme na kojoj bi se izrazili. Čak su i čitani ruski analitičari i blogeri na Telegramu eutanazirani i lišeni bilo kakve kritike te jedino suhoparno izvještavaju o kretanjima na bojištu. Kada tako posložite stvari, dobijete vodstvo SSSR-a za vrijeme Staljina u kojem je Nikita Hruščov omiljeni klaun koji je vrijedan jedino votke koju popije, a koji zbog toga može avanzirati na nevjerojatne pozicije.
Pa nije nevjerojatno da se i nakon Putinove smrti dogode okršaji slični onima koji su se zbivali nakon smrti Staljina. Lakša varijanta toga možda se već odvija u Kremlju. Imali smo već malu uvertiru kada je koji tjedan prije Putinove inauguracije smijenjen zamjenik Sergeja Šojgua, Timur Ivanov zbog uzimanja mita. Od svega je napravljena globalna predstava koja sasvim sigurno ne ide u prilog ministru obrane koji je jedan od najstarijih Putinovih saveznika.
Šojgu je pod pritiskom praktično od početka rata u Ukrajini pri čemu je sasvim točno da puno odgovornosti za neuspjehe ide na njegovo ministarstvo, pogotovo kada se radi o logistici. Sukobi sa sada pokojnim Jevgenijem Prigožinom također mu nisu pomogli tako da je izgubio imidž sposobnog vojnog činovnika koji je preobrazio rusku vojsku.
Prije tjedan dana stigla je i vijest kako bi vrlo uskoro Putin mogao smijeniti Viktoriju Abramčenko, zamjenicu premijera Mihaila Mišustina, koja je imala i resore poljoprivrede, prirodnih resursa i okoliša. Navodno je njena ostavka kuvertirana još od lani, samo se za nju tražilo novo radno mjesto. To bi mogla biti državna revizija koja trenutno nema šefa. To ne ide u prilog Mišustinu koji ima vrlo živahnu konkurenciju u liku Alekseja Djumina, guvernera Tulske oblasti. Djumin je inače i nekadašnji Putinov tjelohranitelj, što potvrđuje da ima maksimalno Putinovo povjerenje. Djumin je već nekoliko godina zvijezda u usponu zrela za promaknuće. Bio je zamjenik ministra obrane i nadzirao je aneksiju Krima 2014. Također je nadzirao osnivanje PMC Wagnera 2015. godine, a 2016. imenovan je da vodi važnu industrijsku regiju nedaleko od Moskve, Tulsku oblast.
Čak se pričalo da je potencijalni Putinov nasljednik. No, i on ne stoji apsolutno najbolje, nedavno je izgubio bitku za jednog od najvećih automobilskih distributera u zemlji koji je trebao pripasti njegovom prijatelju. A dobio ju je – još jedan Putinov tjelohranitelj. Ipak, može se pronaći kako se s Putinom sastao 2. svibnja pa je moguće da je već dobio neku od funkcija. Priča se da bi bio zadovoljan s ministarstvom obrane što znači da to ne bi više bio Sergej Šojgu.
Sam Mišustin nije miljenik sigurnosnih službi, njihovih silovika. Jer, prije nego što je prešao u javni sektor, Mišustin je radio za zapadnu investicijsku banku. Bivši direktor FSB-a, vođa klana silovika i tajnik ruskog Vijeća sigurnosti, Putinov intimus, Nikolaj Patrušev, zalaže se da njegov sin, ministar poljoprivrede Dmitrij Patrušev, preuzme premijersku ulogu. Drugi izvori sugeriraju da bi Patrušev mlađi radije mogao postati zamjenik premijera, što je još uvijek promaknuće.
Također bi moglo doći do promjena u ministarstvima koja nadziru ključne ruske sektore kao što su sirovine, poljoprivreda, infrastruktura i proizvodnja, budući da Putin nastoji stvoriti situaciju u kojoj će se Rusija moći boriti s dugim sankcijama. Sasvim sigurno ne u resoru ekonomije.
Čini se gotovo izvjesnim da će visoko kompetentni ekonomski tim, na čelu s guvernerkom Središnje banke Rusije Elvijom Nabiullinom i ruskim ministrom financija Antonom Siluanovim, zadržati svoja radna mjesta, budući da su oboje iznenadili svojim vrlo uspješnim obuzdavanjem i ublažavanjem učinka sankcija. Sigurno je da, ako uopće ostane, Putin Mišustinu neće dopustiti da sam izabere svoju vladu. Ionako je ostavio veći broj ministara još iz kabineta Dmitrija Medvedeva, a to su ministar financija Anton Siluanov, zatim gotovo svi ministri iz područja, pa ministar energetike Alexander Novak, zamjenik premijera Juri Trutnjev zadužen za Arktik i Daleki istok te zamjenik premijera Jurij Borisov koji je nadgledao obrambeni sektor, neki od njih su imali vlastiti izravan pristup Putinu.
O legendarnom i dugovječnom ministru vanjskih poslova Sergeju Lavrovu za sada se ne govori, iako je na domaćem planu daleko aktivnija od njega Marija Zaharova, koja je i veći jastreb od njega samoga.
FOTO/VIDEO Dan pobjede nad fašizmom: Diljem Rusije održane vojne parade
Isto to se upravo događa u HDZ-u 🤣😂