Političari lažu kad miču usne, kaže jedna poslovica koja je vjerojatno i nastala ili barem popularizirana baš u Americi.
Ali prvi izbori usred mandata najnetipičnijeg američkog predsjednika kojeg je svijet vidio, tzv. “midterm” izbori ili međuizbori za američki Kongres koji se održavaju sutra, imaju potencijal pomaknuti granice besramnog laganja u politici.
Amerikanci biraju svih 435 zastupnika u Predstavničkom domu te još 35 senatora od ukupno 100 mjesta u Senatu, a osim tog izbora predstavnika u oba doma Kongresa, tu su još i izbori za 36 od 50 guvernera saveznih država. No Amerikanci na neki način, neizravno, imaju prvu priliku na biralištima ocijeniti rad, sadržaj i stil predsjednika Donalda Trumpa.
Zbog toga su ovi izbori na neki način i referendum o Trumpu. Rezultat izbora ne može ga, naravno, izbaciti iz Bijele kuće, ali može označiti prekretnicu. Birači mu mogu poručiti da je dosta, da su siti njegove politike i stila, a mogu mu, s druge strane, i poručiti da ne mare za sve sitne i velike laži, za sve skandale i afere te da ih s Trumpom veže nešto dublje i važnije.
Smiješak i zabava
U prvom slučaju Amerika može zaokrenuti prema pokušaju opoziva (impeachmenta) predsjednika Trumpa. U drugom slučaju Amerika može zaokrenuti prema drugom Trumpovu mandatu na mjestu predsjednika. Jer, ako se ispostavi da biračima ne smetaju njegove laži, Trumpu bi se počela smiješiti i pobjeda na sljedećim predsjedničkim izborima u studenom 2020. godine.
Zbog toga su sutrašnji izbori u SAD-u vrijedni pažnje i analize. Za početak, pogledajmo zašto je zapravo laganje važna odrednica ove kampanje. Trumpove laži postale su vidljive kao politički fenomen već i u kampanji za predsjedničke izbore prije dvije godine.
No tada su se mnogi tješili tezom da je retorika u kampanji jedno, a ponašanje čovjeka jednom kad se useli u Bijelu kuću drugo. Kod Trumpa se pokazalo da to nije točno, odnosno da je ponašanje iz kampanje jednako ponašanju u Ovalnom uredu. Za neke je možda fascinantna i zabavna, za druge nepodnošljiva, ali lakoća laganja koja karakterizira predsjednika Trumpa vrlo je jasna i svima vidljiva. I njegovi obožavatelji i suradnici priznaju da predsjednik Trump laže, tu nema nikakvog spora. Spor je jedino oko toga je li američke birače uopće briga zbog laganja. Trumpovi protivnici tvrde da ih jest i da bi ih trebalo biti briga. Trumpovi poklonici pak kažu da ih apsolutno nije briga.
– OK, obojica znamo da on govori laži. Ako želite da vam kažem da je lažac, rado ću vam reći da je lažac, ali govorim vam da se ti ljudi (njegovi birači, op.a.) puno manje brinu o tome, a puno više o tome da konačno imaju predsjednika koji je njihov zagovornik. Sve druge gluposti koje izvodi manje su im važne – kaže u nedavnom gostovanju na CNN-u Anthony Scaramucci, bivši, premda vrlo kratkotrajni, direktor komunikacija u Trumpovoj Bijeloj kući. Scaramucci, koji je upravo objavio knjigu s tezom kako ključ Trumpova uspjeha leži u tome što je on predsjednik srednjeg sloja radnika koji su masovno gubili radna mjesta i osjećaj životne sigurnosti u najezdi globalizacije, smatra da je američki predsjednik ne samo svjestan da izgovara laži nego i uživa u tome.
– Sviđa mu se to. Pojavi se smiješak na njegovu licu kad to radi. Ima u tome elementa zabave – kaže Scaramucci. Ipak, on bi savjetovao predsjedniku Trumpu da malo smanji količinu laganja.
– Nije ti to nužno. Ionako radiš sjajan posao za ovu zemlju. Malo smanji s time i ići će ti puno bolje. Kako se budu približavali predsjednički izbori 2020., ne želiš biti zaglavljen u 40-ak posto – savjetuje bivši Trumpov direktor komunikacija.
Postotak koji spominje odnosi se na birače koji ga podržavaju, a toliko, 40-ak posto, Trump uživa prema redovitom mjerenju rejtinga.
I upravo zbog toga je pitanje laganja u politici važno pitanje na koje bi sutrašnji američki izbori mogli dati odgovor. Uspije li Demokratska stranka osvojiti većinu u Predstavničkom domu i ostvariti dobar rezultat u Senatu, bit će to signal da je Scaramucci u pravu.
Da Amerikanci, iako navikli da svi političari lažu, neće tolerirati predsjednika koji tako otvoreno, besramno i bez ikakve kontrole laže praktički svaki dan, o stvarima velikim i malim, od mogućeg dosluha s Rusima do veličine publike na svom inauguracijskom govoru. Ne uspiju li demokrati, odnosno uspije li Trump nakon ovih izbora ostati s republikanskom većinom u oba doma Kongresa, bit će to signal da Scaramucci nije u pravu i da Trump može mirno nastaviti vladati stilom kojim sada vlada, bez bojazni da će ga birači kazniti zbog neistina, do kojih im, pokazalo bi se, nije toliko ni stalo.
Posebnosti Trumpovih birača
649 dana na vlasti Trump je izgovorio 6420 neistinitih izjava, pokazuje baza podataka koju je izradio Washington Post. To je u prosjeku 9,9 laži dnevno. Među posljednjima je tvrdnja da je SAD jedina država na svijetu koja djeci rođenoj na svom tlu daje pravo na državljanstvo iako je lako provjerljivo da takvo pravo daje još barem 30 drugih država svijeta, uključujući susjede SAD-a Kanadu i Meksiko.
To pravo zapisano je u Ustavu, odnosno 14. amandmanu, koji kaže da sve osobe rođene u SAD-u, i pod američkom jurisdikcijom, jesu ujedno i građani SAD-a. Usred ove kampanje predsjednik Trump iznio je ideju da izvršnom odlukom ukine to pravo. Vrlo kontroverzna izjava odmah je polarizirala javnost i izazvala žestoku polemiku, u kojoj većina i pravnika i političara tvrdi da je nemoguće izvršnom odlukom predsjednika ukinuti pravo zapisano u Ustavu. No Trump i njegovi suradnici tvrde da je takvo što moguće jer izraz “pod jurisdikcijom” (koji spominje 14. amandman) znači da dijete roditelja koji su u SAD ušli ilegalno i koji nisu pod jurisdikcijom SAD-a nema pravo na državljanstvo. Neka o tome odluči Vrhovni sud SAD-a, kaže Trump, sretan i spokojan što je imao priliku u taj sud već ugurati dvojicu sudaca po svom ukusu, koji su donijeli prevagu konzervativaca unutar tog vrhovnog sudskog arbitra i moćnog tumača američkih zakona.
Neki komentatori poput Johna Cassidyja iz magazina The New Yorker vjeruju da je Trump potaknuo pitanje prava na državljanstvo rođenjem kao čisto diverzantsku operaciju. Nakon tjedna u kojem su se mediji usredotočili na uhićenje navodnog bombaša s Floride, Trumpova simpatizera koji je poštom slao eksplozivne naprave na adrese ljudi koje Trump redovito ocrnjuje u svojim istupima, i na rasistički motiviran masakr u židovskoj sinagogi u Pittsburghu, Trump je skrenuo pozornost vodećih američkih TV kuća na temu neregularnih migranata, sigurnosti južne granice i prava na američko državljanstvo rođenjem.
Trump je, smatra komentator New Yorkera, želio skrenuti pozornost s nasilja (možda i terorizma?) koje su počinili krajnje desni ekstremisti i sa svoje uloge u poticanju takva nasilja, a to je učinio onako kako je i u kampanji 2016. pokazao da najbolje zna i umije: demoniziranjem imigranata i poticanjem rasnih strahova u svojoj, dominantno bjelačkoj biračkoj bazi.
Trump, čini se, nema problema s takvim analizama newyorških liberalnih medija jer vjeruje, kao što to objašnjava njegov bivši šef komunikacija Scaramucci na primjeru laganja, da se njegovi birači neće zamisliti i okrenuti protiv njega pročitavši takvu analizu. Nego će, naprotiv, tražiti još i pljeskati, vjerujući i osjećajući da njihov predsjednik pogađa žicu koja im najviše godi.
Demokrati se upinju dati pravi odgovor na takav Trumpov stil. Objektivno, nije lako odgovoriti. Je li bolje izdići se iznad protivnika koji se valja u blatu ili se spustiti na tu razinu i zaplivati u tom blatu? U predsjedničkoj kampanji Hillary Clinton bivša prva dama Michelle Obama ostala je upamćena po poruci koja je glasila “kad se oni spuštaju nisko, mi se penjemo visoko”.
Značilo je to da se, koliko god Trump išao nisko, demokratski kandidati ne trebaju utrkivati s njim u utrci prema dnu, već ciljati visoko, čuvajući dignitet i sebe i svojih birača i politike općenito. No u ovoj kampanji čula se i ovakva izjava:
– Kad se oni spuštaju nisko, mi ih udarimo. To je nova Demokratska stranka – rekao je Eric Holder, bivši ministar pravosuđa u mandatu predsjednika Baracka Obame, na jednom skupu u Georgiji. Objasnio je da ne misli na fizičko nasilje, nego da “moramo biti jaki i boriti se” za sve za što su se izborili Martin Luther King i slični.
>> Pogledajte kako izgleda američka prva dama Melania Trump
Demokrati spremni doći na vlast
Republikanci u jednom predizbornom spotu, koji je na svom Twitteru podijelio i Trump, koriste tu Holderovu izjavu da bi Demokratsku stranku predstavili kao stranku kaosa i nereda, a republikance i Trumpa kao stranku radnih mjesta i reda. U drugom spotu montiraju snimke “karavane” migranata koji se kreću iz smjera Hondurasa sa snimkom jednog nedokumentiranog imigranta osuđenog za ubojstvo dvojice policajaca u Kaliforniji, uz zaključnu poruku da demokrati žele pustiti kriminalce u Ameriku.
Nancy Pelosi, šefica Demokratske stranke u Predstavničkom domu, kaže da će se ta stranka, osvoji li očekivanu većinu u Predstavničkom domu, u prvih mjesec dana fokusirati na nekoliko konkretnih poteza koji idu za poboljšanjem života građana na temama do kojih sami građani pokazuju da im je stalo. Time će, kaže, pokazati da je Demokratska stranka spremna za vladanje i da nije nekakva ljevičarska rulja, kako ih se trude prezentirati Trump i njegovi republikanci.
Pelosi ne najavljuje da će demokratska većina odmah krenuti u “impeachment”, proceduru opoziva predsjednika, već upravo suprotno: da će pružiti ruku suradnje predsjedniku koji će u tom slučaju morati pokazati je li zaista sposoban za suradnju ili samo za demoniziranje političkih protivnika.
Pokretanje opoziva ostaje kao mogućnost, ali vjerojatno tek ako i nakon što posebni istražitelj Robert S. Mueller završi svoju istragu nekim konkretnim dokazima o navodnom dosluhu Trumpove predsjedničke kampanje s ruskim hakerskim napadom na američku demokraciju. No i tada za stvarni impeachment treba dvije trećine u Senatu, što demokrati nemaju šanse osvojiti tako da postupak može biti pokrenut, no vjerojatno ne i zaista dovršen.
Demokratska stranka provela je osam godina u manjini u Kongresu, a sada ima, prema anketama, dosta dobre šanse osvojiti Predstavnički dom. Možda čak i, premda po anketama manje vjerojatno, Senat. Ipak, čak i da uspiju, Donald Trump i dalje će se buditi u Bijeloj kući, buljiti u televizor i svoj omiljeni kanal Fox News o kojemu je toliko ovisan da teze iz njihovih TV priloga često završe ponovljene u obliku njegovih poruka koje neumorno piše na Twitteru. Prava izborna borba slijedi tek 2020., ali ovi izbori nisu manje važni. Baš suprotno, mnogi ih opisuju kao vjerojatno najvažnije međuizbore u američkoj povijesti.
>> Pogledajte što Tomislav Krasnec kaže o jednoj od afera Donalda Trumpa
Krasnec, briselski štakore, ajde iziđi u Mollenbeck i naprči dupe doktorima i inženjerima, bit ćeš korisniji. Ako budu zainteresirani, što je teško povjerovati.