Za razliku od političkih, gospodarski odnosi između Hrvatske i SRJ napreduju velikom brzinom, a osim klasične trgovine između dviju zemalja, koja je u prošloj godini dosegla oko 400 milijuna dolara, početak godine obilježili su pregovori o puno složenijim oblicima gospodarske suradnje. Osim tamošnjeg tržišta koje hrvatska proizvodna poduzeća pokušavaju osvojiti, poseban prostor otvorio se na trećem velikom tržištu - ruskom. Prije nekoliko mjeseci ratificiran je ekskluzivni sporazum između SRJ i Rusije o vanjskotrgovinskom poslovanju kojim proizvodi iz SRJ rusku granicu prelaze samo s jedan posto carinskih davanja. Hrvatska, pak, s Rusijom nema u pripremi ni klasični sporazum o slobodnoj trgovini kojim se u pravilu između dviju zemalja propuštaju određeni proizvodi, a da ne narušavaju odnose u jednoj ili drugoj ekonomiji.
Svoju šansu u bilateralnom sporazumu trećih zemalja ubrzo su uvidjele tvrtke iz Hrvatske, Slovenije, BiH i Makedonije koje imaju dovoljno financijske snage i kvalitetne proizvode koje bi mogle plasirati na to veliko i teško tržište. Uvjet je da ih proizvode u SRJ i s minimalnom carinskom stopom plasiraju na ruskom tržištu po vrlo konkurentnoj cijeni.
Ovakav razvoj događaja posebno je zanimljiv Podravki, čiji je izvoz u Rusiju lani porastao čak 80 posto, no povećanje je krenulo s niske izvozne razine i više je tržišni signal nego što je donio velike izvozne učinke. Stoga je Podravka, koja ima velikih vlasničkih ambicija na tržištu SRJ, krenula u pregovore o zajedničkoj proizvodnji vegete i drugih svojih proizvoda. Podravka će nakon Poljske i Mađarske u Srbiji imati licenciranu proizvodnju svojih robnih marki koje će u Srbiji imati status domaćeg, a na ruskom povlaštenog uvoznog proizvoda.
Pokretanje zajedničke proizvodnje sa srbijanskim poduzećima za Podravku je prva faza prodora na to tržište, jer akvizicija tamošnjih tvrtki ovisi o tempu privatizacijskog procesa. S istim ciljevima na tamošnje tržište krenula je druga domaća prehrambena kompanija, Agrokor. No Agrokor već u prvom koraku želi vlasnički ovladati proizvodnjom sladoleda, uljnom industrijom i mineralnom vodom "Knjaz Miloš" i na taj se način pozicionirati na ruskom tržištu. Koliko se može čuti u hrvatsko-jugoslavenskim diplomatskim krugovima, Todorićev "Agrokor" ima najviše šansi da uspije u privatizaciji poduzeća koja je označio kao svoje mete iako mu za njih konkurira Nestle. Ulazak hrvatskog kapitala, i to vrlo brzo, navodno je bitan kao politički poen srbijanskom premijeru Đinđiću kojim će steći dodatne povlastice međunarodne zajednice. Osim prehrambenog sektora, na otvaranje ruskog, nekad za Hrvatsku vrlo propulzivnog tržišta, preko Srbije, pikiraju i ostale izvozno orijentirane domaće industrije.
S. Mlinarević
