Južna Amerika je u plamenu. Iako je teško sjetiti se vremena kada to nije bila, ili barem neki njezin dio, ovaj put zanimljivo je to što su katalizatori prosvjeda u zemljama gdje se oni odvijaju u posljednje vrijeme vrlo slični socioekonomski trendovi koji se javljaju diljem kontinenta. Ekvador i Čile udaljeni su oko 2500 km, i jednu i drugu zemlju potresaju nemiri koji su nastupili nakon objave nepopularnih mjera. Ekvadorski predsjednik Lenín Moreno nakon pregovora s Međunarodnim monetarnim fondom proglasio je mjere štednje, dok je čileanski predsjednik Sebastián Piñera suočen s teškim demonstracijama nakon proglašenja – povećanja cijena metroa.
Rusija kao dežurni krivac
Slične probleme kao Moreno ima i argentinski predsjednik Maurizio Macri. I to nije ništa novo, politika MMF-a u Južnoj Americi već je desetljećima ista, štednja i maksimalna liberalizacija ekonomije što praktički nikada nije dalo dugoročne rezultate. Ali jest nemire. S Čileom je nešto drugačija situacija. Oni su prosperitetna i bogata zemlja, gotovo model neoliberalnog kapitalizma, praktički je sve privatizirano. I stvar opet – ne funkcionira. Previše Čileanaca jedva spaja kraj s krajem, prosječno srednja klasa živi od 700 eura mjesečno, a cijene života u Santiagu slične su onima u Berlinu. U svemu tome opće su brojke dobre, no kada se zaviri ispod površine, dođe se do ključnog podatka – jedan posto Čileanaca drži 26,5 posto čileanskog bogatstva te je očit ogroman jaz između bogatih i siromašnih. Prema Svjetskoj banci, osam od deset ekonomski najneravnopravnijih zemalja svijeta nalazi se u Južnoj Americi. U taj cušpajz slobodno se može ubrojiti i Brazil čiji je predsjednik Jair Bolsonaro zemlju pretvorio u metu kampanje za suzbijanje učinaka klimatskih promjena, a nesmiljeno se obara na sve. Zadnja mu je meta televizija Globo koja ga je dovela u vezu s prošlogodišnjim ubojstvom Marielle Franco, vijećnice Brasilije.
– Riječ je o kvarnom, zločinačkom novinarstvu – rekao je bijesni Bolsonaro u videu objavljenom na društvenim mrežama. Viši dužnosnik State Departmenta rekao je prije pet dana kako postoje “jasne naznake” da Rusija koristi nemire u Čileu, izazvane nejednakošću i rastom cijene života, i zlorabi ih manipulirajući društvenim mrežama. Najlakše je sve svaliti na Rusiju koja je posljednjih godina postala dežurni krivac za sve sumnjivo u svijetu. Tako će se rado iskoristiti novo približavanje Kube Rusiji jer Castrovu državu Putin pomaže na vrlo konkretne načine. Rusko-kubanska trgovinska razmjena udvostručila se od 2013., ove godine trebala bi iznositi 500 milijuna dolara, ponajviše zbog ruskog izvoza u tu karipsku državu. Konkretno je to tisuću minibuseva, 50 lokomotiva, ali i deseci tisuća turista kao i obećanje da će se unaprijediti elektroenergetska mreža na Kubi. Možda se to uskoro i dogodi, kubanski predsjednik Miguel Díaz-Canel nedavno je bio kod Vladimira Putina.
– Pozorno pratimo rastuću rusku ulogu Rusije koja nastoji odoljeti američkim nastojanjima za dominacijom – rekao je Díaz-Canel.
Obje te zemlje snažno podupiru Venezuelu u kojoj se Nicolás Maduro nikako ne da s vlasti pa se onda doista čini da su ruske ambicije u Južnoj Americi puno konkretnije od želja. I za situaciju u Ekvadoru moglo bi se zaključiti da se radi o vanjskom utjecaju. Predsjednik Lenín Moreno ljevičar je koji se odlučio provesti promjene na vanjskom i unutarnjem političkom planu suočen s diktatom MMF-a. Nakon izbijanja velikih prosvjeda pojavile su se vijesti da je Rusija uključena putem navodnih online napada u Ekvadoru. Jasno je da ruski mediji drukaju protiv Morena, a s druge strane vijesti o online aktivnosti s ruske strane dolaze od medija nesklonih Putinu. Je li ipak riječ o unutrašnjem razračunavanju gdje ekonomski iscrpljeno stanovništvo nije bilo tako teško okrenuti protiv vlasti?
– Maduro i Correa su pokrenuli plan destabilizacije zemlje – rekao je Moreno nakon što je bio prisiljen premjestiti sjedište države iz Quita potresenog prosvjedima zbog odbijanja subvencioniranja goriva.
Rafael Correa Morenov je prethodnik, ljevičar i socijalist pa je Morenu bio lak posao dovesti ga u komplot s predsjednikom Venezuele. Donald Trump u situaciji je da izgubi jednog od najvjernijih saveznika u Južnoj Americi, Argentinu. Maurizio Macri izgubio je izbore pa na vlast u prosincu dolazi peronist Albert Fernández. Rusija je najavila ulaganja s Argentinom u svemirski program. Kina bi mogla u Argentini implementirati 5G mrežu i atomske centrale, ali i brojne druge tehnologije kojima raspolaže.
– Vlast se vratila u ruke naroda – rekao je Fernández nakon pobjede. Gotovo je nevjerojatno da se potpuno prezreni peronistički pokret vratio na vlast u Argentini. Najveći je Trumpov saveznik militantni čvrstorukaš Bolsonaro, dok je najvećeg saveznika izgubio zbog povratka na vlast – štovatelja Juana Peróna.
– Ovdje su. Prisutni su i rade u korist svojih nacionalnih interesa na načine koji su protivni dugoročnoj stabilnosti u regiji u omjeru od sto posto –rekao je admiral Craig S. Faller, zapovjednik američke Južne komande koja pokriva Srednju i Južnu Ameriku.
– Uvjeren sam da je namjera Rusije da Amerika izgleda loše na svaki način – rekao je podvlačeći kako Rusi žele ponajprije privući stare saveznike koje su imali prije raspada SSSR-a, a onda možda doći i do novih. No možda je zapravo iza svih tih događanja nešto sasvim drugo. U Južnoj Americi nalazi se oko 70 posto svjetskih rezervi litija, metala koji se koristi kod izrade punjivih baterija za mobilne telefone i drugu prenosivu elektroniku kao i za električne automobile. No rijetko gdje postoji i infrastruktura da se taj litiji i izvadi. Riječ je konkretno o četiri zemlje, Argentini, Boliviji, Brazilu i Čileu, od kojih ova zadnja raspolaže najvećim rezervama, drugima u svijetu nakon Australije. Primijetili ste, tri od četiri zemlje zahvaćene su u posljednjih godinu dana dramatičnim promjenama, dvije s navodno izravnim uplitanjem Rusa i interesom Kine.
Imaju automobil, ali ne vozi
Jasno, nije na turbulencije imuna ni Bolivija u kojoj su nedavno održani predsjednički izbori u kojima se predsjednikom po četvrti put proglasio Evo Morales. I to je izazvalo prosvjede desetaka tisuća Bolivijaca koji smatraju da se radi o prijevari. Sljedbenik pokojnog venezuelskog predsjednika Huga Cháveza tako ipak ostaje na vlasti, no morat će poraditi na vlastitom imidžu i borbi protiv korupcije ako želi rekordni četvrti mandat, koji si je odobrio sam jer su ustavni amandmani u tu svrhu odbijeni na referendumu, provesti u kakvom-takvom miru. Rezerve litija, dakle, mogu biti jako zanimljive Kini u kojoj se odvija velika proizvodnja baterija u različite svrhe.
Nijedna od četiri spomenute zemlje nije do sada uspjela otvoriti tvornicu baterija, a nije izgledno da će se takvo što dogoditi do 2025. godine. Dijelom je to upravo zbog promjena na čelu, primjerice, Argentine gdje je Fernándezov dolazak na vlast odvratio potencijalne investitore iako su bile spremne i subvencije i potrebne dozvole. Možda i zbog interesa Kine Jair Bolsonaro nije ponudio nikakve uvjete za tvornicu baterija u Brazilu. U Boliviji su stvari bitno bolje jer Evo Morales želi vidjeti električni automobil napravljen u Boliviji, što se nedavno i dogodilo. No zbog izostanka regulative on još ne može voziti. Južna Amerika ponovno je postala poprište utakmice velikih sila SAD-a i Rusije, ali sada se u priču uključila i sveprisutna nadiruća Kina.
S hrvatskom je nešto drugačija situacija. Oni su prosperitetna i bogata zemlja, gotovo model neoliberalnog kapitalizma, praktički je sve privatizirano. I stvar opet – ne funkcionira. Previše hrvata jedva spaja kraj s krajem, prosječno srednja klasa živi od 700 eura mjesečno, a cijene života u zagrebuslične su onima u Berlinu. U svemu tome opće su brojke dobre, no kada se zaviri ispod površine, dođe se do ključnog podatka – jedan posto hrvata drži 26,5 posto hrvatskog bogatstva te je očit ogroman jaz.....a split isti kao afrika samo što ima struju....kažu mladi afrički nogometaši...sada više nisam siguran je li ovaj apsurdistan ...južnoamerička ili afrička preslika u evropi...