– Svoju priču ispričat ću kad sve završi – ljubazno je jučer Damir Polančec odbio razgovor o tome kako provodi dane u iščekivanju kraja megaprocesa u kojemu ga je USKOK optužio da je ustrojio zločinačku organizaciju koja je raznim dioničarskim transakcijama koprivničku Podravku oštetila za oko 400 milijuna kuna.
Nakratko smo prekinuli jutarnju kavu koju je pio u društvu Zdravka Šestaka, bivšeg šefa uprave te kompanije, također optuženog u istom procesu. Bili su u kafiću u prizemlju poslovne zgrade nedaleko od sjedišta prehrambenog diva. Na katu je ured Irikona, male tvrtke za poslovno savjetovanje, proizvodnju, trgovinu i usluge, koju je formalno osnovala njegova supruga, nastavnica povijesti i zemljopisa u jednoj koprivničkoj osnovnoj školi. Polančec je direktor.
I dalje vozi mercedes
U posljednje tri godine, koliko traje suđenje proisteklo iz “afere Spice”, obično si ne može priuštiti ležeran početak radnog tjedna. Ročišta na sudu u Zagrebu svaki ponedjeljak, utorak i srijedu počinju u 9 sati i često zagaze duboko u poslijepodne. Ovaj tjedan stanka je zbog praznika.
– Istina je voda duboka i ja se u njoj ne mogu utopiti – bile su prve riječi Damira Polančeca po izlasku iz Remetinca u srpnju 2010., nakon gotovo četiri mjeseca istražnog zatvora.
Zasad je u pravu. Pliva. Nakon Irikona ušao je u još jednu poslovnu avanturu. Netom prije ponovnog odlaska u zatvor u listopadu 2012., na odsluženje desetomjesečne kazne zbog isplate pola milijuna kuna honorara vukovarskom odvjetniku Petru Miletiću za lažiranu studiju o Borovu, kupio je lokalni Radio Dravu. Nekoliko tjedana prije toga registrirana je podružnica Irikona u Zagrebu. Sve mu tvrtke, prema dostupnim podacima, posluju pozitivno. U dvije godine Irikon je imao gotovo milijunski promet. Radiopostaja je prije neki mjesec postala najslušanijom u gradu.
– Uopće se ne miješa u uređivačku politiku. Program radi ista ekipa kao i dotad, nije ni u menadžmentu nikoga smijenio – kaže direktorica Radija Drave Jasna Slukić, a njezine riječi potvrđuju i kolege novinari.
Odakle bivšemu potpredsjedniku Sanaderove vlade novac za akviziciju od, navodno, milijun kuna u trenutku dok mu je imovina koju je stekao početkom stoljeća kao Podravkin menadžer blokirana u sudskome procesu, ostaje enigmom. Sugovornik koji poznaje obitelj Polančec kaže da žive skromnije nego “u doba slave”, ali ne oskudijevaju.
– Očita je promjena ta da im, osim obitelji i bliskih prijatelja, više ne dolazi nitko. Nema druženja kao nekad. Polančec i dalje vozi svoj mercedes E-klase, od kuće odlazi rano ujutro i vraća se kasno navečer, supruga i dalje radi u školi, kći je na fakultetu u Zagrebu, a sin je osnovnoškolac – reći će on.
Osim toga, prorijedili su se dolasci kućne pomoćnice, koja je u domu Polančecovih bila svakodnevno angažirana, a sada pomaže samo nekoliko puta mjesečno. Ipak, jedna se stvar nije nimalo promijenila – prvooptuženi za kriminal u kompaniji u kojoj država ima vlasnički udjel i dalje uživa u svojoj velikoj strasti – nogometu.
Kao prvotimac veteranske ekipe NK Osvita redovito zabija golove na stadionu u svom rodnom Đelekovcu, selu na nekoliko kilometara od Koprivnice.
– Sjajan je centarfor, nema se što tu reći. A ima i dobrog razigravača, sportskog direktora NK Slavena Belupa Romana Sovića. I suci ga vole, baš mu ne sude zaleđa – ispričao je jedan kibic lokalne nogoloptačke scene. Da strast ponekad pomuti razum, svjedoči epizoda u kojoj je Polančec uvjetno osuđen zbog muljaže s postavljanjem reflektora na stadionu NK Osvita 2008. godine. Iz Banskih dvora na trening se nije dalo zbrisati prije večeri, a tada se ne može igrati zbog mraka...
Iako je lažiranje radnih naloga za reflektore tadašnji potpredsjednik Vlade na kraju “pokrio” iz vlastitog džepa, nije ostao “ispod radara”. Još jedan zatvor izbjegao je zahvaljujući nagodbi.
Proročanske izjave
Nešto o tome kako su stvari u Hrvatskoj tada funkcionirale govori i činjenica da su prvu utakmicu s veteranima Osvita pod novim, “smuljanim” reflektorima tada zaigrali veterani Dinama. Tko zna hoće li će Polančec u svojoj priči – “kad sve završi” – prikazati i tu grotesknu epizodu. U ovome trenutku ona mu je mnogo manji uteg od zagrebačkog megaprocesa, koji je zašao već u treću godinu i još mu se ne nazire kraja. Odvjetnici s kojima smo razgovarali predviđaju da će tek najesen optuženici početi iznositi obranu, među njima prvi upravo Polančec.
– Ako sam postupao s ciljem da nekome pribavim ikakvu imovinsku korist, dao Bog da mi oba oka ispala, obje noge se osušile i da crk'o u najgorim mukama – druga je njegova “proročanska” izjava po izlasku iz zatvora, nakon deset mjeseci u Turopolju, u srpnju prošle godine.
Ako kletve i danas funkcioniraju, onda je za negdašnju Sanaderovu desnu ruku u igri na pravosudnom terenu mnogo više od godina i godina zatočeništva.
>> Damir Polančec i menadžeri uskoro kreću s obranom
ma kvragu i bivši političar koji nema milju kuna za kupit radio!