Premijer demantira internetske forume, prosvjedi se dogovaraju na
Facebooku, web potresa hrvatsku politiku. Facebook, najveću socijalnu
mrežu na svijetu, u četvrtak, 20. studenog, koristio je 162.341 Hrvat,
a čak 45.694 prijavilo ih se na prosvjednu stranicu “Stegnite
vi svoj remen, bando lopovska”. Kad bi neka stranka osvojila
glasove tih prosvjednika, osvojila bi tri mandata u Saboru, a kad bi
netko na svoju stranu privukao sve Hrvate s Facebooka, dobio bi 11
mandata – onoliko koliko je SDP-u nedostajalo da porazi HDZ.
Tvrtke
nude anonimna sponzorstva Facebook prosvjeda
To je već dovoljan razlog da se internet u Hrvatskoj počne shvaćati
ozbiljno. Iako se čini da se naše stranke previše
ne bave tim fenomenom, ipak već dugo kruže glasine o internetskim
bojnama, stranačkim aktivistima i plaćenicima zaduženima za
širenje negativne propagande o rivalima, skretanje rasprava
s neugodnih tema, provociranje, glasovanje na različitim anketama...
Vodi se doslovce krvavi rat za svaki klik!
Internetski bojovnici
Spominju se i imena ljudi koji rade za dvije najveće stranke,
češće se ipak spominju HDZ-ovi internetski bojovnici, ali
nitko još nije ponudio dokaze za to. Razumljivo je da
nijedna stranka ni slučajno ne bi priznala postojanje takvih
neslužbenih spin-doktora, ali to ne znači da oni ne postoje. Osim
različitih imena, povremeno procure i dokumenti s uputama kako na
internetu sabotirati protivnike.
Jedan od najjednostavnijih i najčešće korištenih
načina jest trolanje (eng. trolling – panulavanje, tehnika
lova ribe povlačenjem udice za brodom u pokretu), postupak koji ne
treba brkati s trolovima iz sjevernjačkih mitologija. Klasični trol
lažno se predstavlja, daje loše savjete, vrijeđa... No, iako
prilično uspješni, njih je najlakše
identificirati kao stranačke aktiviste jer ??esto iste komentare
kopiraju na više različitih foruma pod različitim nadimcima.
Pojavi li se, primjerice, na Večernjakovu portalu tekst neugodan za
njegovu stranku, trol će uvrijediti nekog od komentatora i tako
skrenuti raspravu u drugom smjeru, a najvjerojatnije i otjerati druge
komentatore kojima nije do svađe. Time je zapravo minirao cijelu temu i
smisao diskusije. U istu kategoriju spada i ginjol (eng. sockpuppet
– krpena lutka koja se navlači na ruku). U
pokušaju uništavanja diskusije ili plasiranja
lažnih informacija, zlonamjernik se istodobno služi s više
nadimaka, svađa se sam sa sobom ili stvara dojam brojnosti
zagovaratelja, odnosno protivnika neke teme. Sve su to učinkovite, iako
prilično prozirne strategije za širenje stranačke propagande
ili napadanje protivnika. Jedan je od načina borbe i kreiranje
angažiranih internetskih stranica. HDZ je tako imao nesreću, ali i
manjak dalekovidnosti, pa je ostao bez internetskih domena hdz.eu i
hdz.com. Prva je u vrijeme posljednje kampanje ismijavala članove
Vlade, a druga već desetak godina postoji pod nazivom Hrvatska demonska
zajednica. Njezin autor je, doduše, poznat i nije stranački
aktivist. Ivan Ratković je čak imao problema s policijom jer nije želio
HDZ-u prepustiti svoju stranicu.
Kako je nestao Jubito
S druge strane kreatori “europske” HDZ-ove stranice
nikada nisu otkriveni. No, zato je HDZ imao svoju stranicu 4hdz.com na
kojoj se promovirao u četvrtoj izbornoj jedinici. Ta je stranica preko
noći nestala s blogovima Ivice Kirina, Berislava Rončevića, Tomislava
Ivića, Josipa Dakića i Dragana Kovačevića. Iako su blogovi političara
korisni za promidžbu, ipak najviše utjecaja imaju anonimni
blogeri, osobito oni koji su voljni posvetiti dovoljno vremena pisanju
novih dnevnika. Na najboljoj hrvatskoj stranici za okupljanje blogera
pollitika.com pišu i poznata imena, ali i mnogi anonimni, no
vrlo utjecajni pojedinci. Među njima se već dugo vodi rasprava o tome
tko radi za koju stranku. Postoje sumnje i o pravoj grupi plaćenika
zaduženih samo za komentiranje na pollitici.com, a oni navodno dolaze
iz HDZ-a. Istodobno, vlasnika stranice Marka Rakara često optužuju za
naklonjenost SDP-u. Tekstovi objavljeni na pollitici.com često se
poslije obrađuju u novinama, kao što su se i neke od velikih
afera u zadnjih nekoliko godina u javnost probile prvo preko interneta,
a tek su ih nakon toga preuzeli glavni mediji. Neke su pak ostale
zakopane u bespuću svjetske mreže. Internetski borci posebno su korisni
pri glasovanjima ili anketama. Na portalu index.hr tako postoji
top-ljestvica najpopularnijih i najnepopularnijih političara. Kako je
Hrvatska mala zemlja, na obje su isti ljudi, no, prema pouzdanim
informacijama, ljestvica nije vjerodostojna.
Navodno se na toj ljestvici vodi pravi rat između Milana Bandića i
Zorana Milanovića, što je SDP-ov fenomen da su
pristaše vodećih ljudi spremni čak i rušiti
rejting stranke samo da bi napakostili jedni drugima. Između HDZ-a i
SDP-a nedavno se rasplamsao sukob i na stranicama dnevnika Business.hr,
gdje su stranački aktivisti u anketi o vjerodostojnosti borbe protiv
korupcije sumanuto klikali pokušavajući navući rezultate na
svoju stranu. Navodno je bilo čak 100 tisuća glasova u samo jednom
danu, koliko Business.hr baš nikada nema posjetitelja. Na
nekim portalima nije moguće dvaput glasovati s istog računala, no
većina medija nema takve zabrane pa to stranke koriste kako bi javnost
uvjerile u svoju snagu ili brojnost.
Arhivska fotografija
Odbili
“prave” medije
Bez obzira na to koju od nabrojenih tehnika za stvaranje informacijske
buke i plasiranje poželjnih informacija stranke rabile, čini se da ni
jedna od njih nije bila spremna za fenomen Facebooka. Na njemu su u
posljednje vrijeme organizirani prosvjedi protiv nasilja i
mafijaških ubojstava, korisnici se rado uključe kad vide
svoje prijatelje koji se angažiraju u nekom problemu. Više
od 45 tisuća ljudi tako je u samo nekoliko dana pristalo sudjelovati u
protuvladinim prosvjedima. Organizatori prosvjeda najavili su,
doduše, da neće ni oporbenim političarima dopustiti govore
na prosvjedu koji bi se u nekoliko gradova simultano trebao održati 5.
prosinca. Međutim, odbili su komunicirati s medijima pa to budi sumnju
u to tko stoji iza organizacije. Jednako tako su se pri maturantskim
prosvjedima pojavile glasine da je zapravo SDP organizirao prosvjed
protiv državne mature. Iz stranke je to, naravno, demantirano. Vlada je
suočena s bijesom na Facebooku pokušala organizirati
protuudar, no pokušaj je neslavno propao. Uspjeli su okupiti
tek nešto više od 1000 ljudi pod egidom
“I u dobru i u zlu održimo Ivu Sanadera”, dok je
desetak puta više ljudi odbilo sudjelovati u virtualnoj
podršci koja neodoljivo podsjeća na Miloševićeve
kontramitinge.
Mrtvih još nema
HDZ se puno lošije od SDP-a koristi mogućnostima Facebooka
iako šef socijaldemokrata tvrdi da ga takva propaganda
previše ne zanima. Milanović ima nekoliko grupa i profila na
Facebooku i većina ih je pozitivno intonirana, a Ivo Sanader morao bi
se zamisliti nad količinom mržnje koju korisnici mreže pokazuju prema
njegovom liku i djelu.
Bez obzira na to koliko je nemilosrdan politički rat na internetu,
mrtvih, na sreću, još nema. Ni jedna se stranka nije usudila
izravno napasti protivničke bastione – službene internetske
stranice. To bi, uostalom, bilo kazneno djelo cyber gusarstva i
uništavanja tuđe imovine. No, eskaliraju li sukobi, lako se
može dogoditi da netko dođe i na takvu ideju, jednako kao
što na svakakve ideje dolaze internauti uvjereni da
postupaju po svojoj volji, a zapravo samo prate trendove koje su
postavili stranački računalno-propagandni magovi.
HDZ pokušao protuudar na najavu prosvjeda
HDZ je prilično zanemario pojavu Facebooka i njegove potencijale. Jedna od teorija objašnjava da u toj stranci vjeruju da premalo njihovih simpatizera ide na te stranice pa im se i ne isplati gubiti vrijeme na njih. To im se vratilo u obliku velikog broja mrziteljskih stranica i grupa koje okupljaju respektabilan broj članova, dok one koje podržavaju stranku ili njezina predsjednika u prosjeku imaju 150 članova. Iznimka je samo pokušaj udara na najavljene prosvjede koji je uspio skupiti oko 1000 ljudi, ali i to je za Facebook mizerno.
Angažirani SDP-ov stranački pomladak
U pravilu se kreatori mrziteljskih stranica na Facebooku ograđuju od pripadnosti bilo kojoj stranci, čime pokušavaju dobiti na vjerodostojnosti i privući što više članova. Najčešće se predstavljaju pod pseudonimom iako je ova socijalna mreža zamišljena kao prostor za kontakt stvarnih ljudi. Među fejsovcima Zoran Milanović dosta dobro prolazi vjerojatno zbog angažmana Foruma mladih SDP-a, koji na mreži ima mnogo svojih aktivista i grupa i stranica.
