Premijer Andrej Plenković najavljivao je da ima scenarij koji može biti prihvatljiv i predsjedniku Zoranu Milanoviću u pogledu imenovanja predsjednika Vrhovnog suda. Kazao je i kako će o njemu izvijestiti koalicijske partnere, no na jučerašnjoj online sjednici, kažu njezini sudionici, nije izneseno ništa što o ovoj temi već nije rečeno. Premijer je ponovio, a partneri su s tim suglasni, da se pri izboru moraju poštovati Ustav i Zakon o sudovima.
Ostaje tako nejasno kakvim “čarobnim štapićem” Plenković namjerava zadovoljiti obje strane s obzirom na to da Milanović ponavlja kako u obzir dolazi isključivo izravna primjena Ustava te kako će Saboru predložiti ime svog kandidata ne obazirući se na Zakon o sudovima. Ako je riječ o promjeni pravila izbora, o čemu je ranije bilo govora, onda je vrlo poučna odluka koju je Sud EU u Luksemburgu u utorak objavio vezano uz izbor sudaca Vrhovnog suda u Poljskoj. Taj “poljski poučak” upozorava da je u traženju rješenja nužno voditi računa i o pravu EU, a osobito ako se ide s izmjenama za postupka izbora prvog čovjeka sudbene vlasti.
Državno sudbeno vijeće u Poljskoj odlučilo je u kolovozu 2018. ne predložiti predsjedniku imenovanje pet osoba za suce Vrhovnog suda pa su se nepredloženi žalili Visokom upravnom sudu. Prema zakonu, dođe li do poništenja, to ne rezultira novom ocjenom kandidata koji je uspio poništiti prijedlog, niti se prigovor mogao podnijeti na okolnost da netko od kandidata ne ispunjava kriterije za imenovanje. Stoga se poljski sud obratio Sudu EU s pitanjem je li takvo normativno uređenje, koje isključuje pravnu zaštitu nepredloženih kandidata, sukladno pravu EU. Ali, 2019. zakon je izmijenjen i više nije bilo moguće žaliti se na odluku KRS-a te je propisana obustava svih postupaka u tijeku pa je poljski sud uputio dodatni upit i o toj novoj situaciji.
Sud EU ocijenio je da je izmjena zakona iz 2019., ako im je cilj bio onemogućiti da se postavi prethodno pitanje, protivna pravu EU jer bi se onda tako moglo uvijek onemogućiti nacionalni sud da postavi bilo kakvo pitanje. S tim da je na poljskom sudu da ocijeni je li upravo to bio cilj zakonske izmjene uzimajući u obzir kontekst događanja. Na poljskom je sudu i ocjena izaziva li takav izbor sudaca Vrhovnog suda, jer je za ostala sudska mjesta omogućena sudska zaštita, legitimnu sumnju u otpornost tako imenovanih sudaca na utjecaje zakonodavne i izvršne vlasti. Takve izmjene mogu dovesti do nedostatka dojma neovisnosti sudaca, što može povrijediti povjerenje u pravosuđe i vladavinu prava, ističe se.
Sud EU stoga upozorava na važnost pravila o imenovanju sudaca (do kojih predsjednik Milanović u našem slučaju ne drži) te napominje da se nedostatak sudske zaštite u postupku imenovanja može pokazati problematičnim, osobito i kad svi kontekstualni elementi dovode u sumnju nepristranost i neovisnost tako imenovanih sudaca. Zaključi li poljski sud da su zakonske izmjene protivne pravu EU, načelo nadređenosti tog prava obvezuje sud da te izmjene ne primijeni “bilo da su one zakonodavnog ili ustavnog podrijetla” i da nastavi izvršavati svoju dotadašnju nadležnost za rješavanje sporova koji su pred njim bili pokrenuti prije nego što je došlo do tih izmjena. Slično vrijedi i za izmjene iz 2018. dovode li u sumnju neovisnost sudaca ili uskraćuju kandidatima pravnu zaštitu, ili je svode samo na privid da je imaju. Nadajmo se da se hrvatski scenarij neće zakomplicirati kao poljski, jer za to uistinu nema potrebe.
Što su rekli o lex perković?