Vijest o navodnom tehničkom izlasku hrvatskog gospodarstva iz recesije nije imala mnogo šanse za dramatične naslovnice. Prvo eskalacija prosvjeda branitelja i sastanak u Banskim dvorima, a zatim mnogo atraktivnija senzacija iz gospodarskog sektora: Tvornica duhana Rovinj prodana je multinacionalnom gigantu British American Tobacco, i to za pola milijarde eura! Iako se odavna znalo da Adris grupa priprema teren za izlazak iz duhanskog biznisa, točna vrijednost transakcije odmah je zadraškala nosnice svih Hrvata, bili oni pušači ili nepušači. Odmah je bilo jasno da ni ova vijest neće proći bez negativnih prizvuka. Slučajno ili ne, objavljeno je da transakcija doseže 505 milijuna, odnosno točno onoliko koliko su Mađari platili prvi paket dionica INA-e. Doduše, u prvom slučaju riječ je o eurima, a u drugom su bili u pitanju "samo" dolari. A koliko znamo, BAT-ovci nisu kopirali MOL-ovce i kao premiju nisu donijeli i vrećicu legendarnih Krašovih bonbona.
S vrećicom 505 s crtom ili bez nje, vijest je bila dovoljna da se svi stanovnici ove države koji u džepu nemaju ni jednu dionicu Adrisa, ni povlaštenu ni onu redovnu, bar za trenutak osjete kao – pušači. Luzeri. Ali mnogi su, htjeli-ne htjeli, osjetili i strahopoštovanje prema tim ljudima koji su nakon privatizacije TDR-a (nećemo sad o njoj!) tako vješto izgradili svoj nedodirljivi položaj, odolijevali svim izazovima i stvorili toliku vrijednost. Analitički pogled pak otkriva i savršenu konstrukciju i tajming ekipe iz Rovinja. Dva desetljeća uspješno su koristili hrvatsku državu koja im je omogućila da iskoriste sve moguće zaštitne vatrozide protiv strane konkurencije. BAT-u čak ni preuzimanje Tvornice duhana Zadar nije omogućilo da stvori čvrsto uporište kojim bi nadjačao regionalno moćnu kompaniju.
Jugoistok Europe, ali i Iran
U Rovinju su znali da to ne može vječno trajati, da regionalne tvornice cigareta jednako kao i pivovare prije ili kasnije dopadnu šaka multinacionalkama, pa su se na vrijeme počeli pripremati za izlazak iz prljavog duhanskog biznisa, za njih posve prirodnim skokom na potpunu suprotnost – turizam i zdravu hranu, a zatim i osiguranje, preuzimanjem najveće hrvatske osiguravateljske kuće. Nakon što su godinama bili "gorka pilula", u TDR-u su napravili sve da nakon ulaska Hrvatske u EU i rušenja svih formalnih ili neformalnih trgovinskih barijera postanu "slatka pilula". Gradnjom moderne tvornice i vlasničkom kontrolom distributivnih kanala iNovina i Tiska učinili su sve zaobilazne strategije BAT-a preskupim i nesigurnim i zapravo ih tako prinudili da im kao najjeftinije rješenje ponude – najbolju moguću cijenu. No u igri nije samo tržište jugoistočne Europe. Trenutak u kojem se objavljuje ova transakcija dolazi neposredno nakon okončanja napete iranske krize i ukidanja djelomičnih sankcija, koji multinacionalnim kompanijama označava startni pištolj za završnicu bitke za prevlast na tom još uvijek eksponencijalno rastućem duhanskom tržištu, koje se sad ponovno otvara. BAT i Philip Morris tamo su odavna naveliko prisutni, ali distribucija njihovih cigareta i dalje ponajviše ovisi o krijumčarskim kanalima, a svjetski mediji često prozivaju multinacionalke da u tom kriminalu i same svjesno sudjeluju. Tvornica koju su poduzetni Hrvati prije dvije godine sasvim legalno sagradili u joint ventureu s iranskom nacionalnom duhanskom kompanijom u tom smislu sasvim sigurno nije zanemarivi detalj. A jesu li i u kojoj mjeri pri tome poslužili kao trojanski konj za londonsku multinacionalku, u ovom trenutku možemo samo nagađati. Tu je, nažalost, dobrom tajmingu kraj. Jer vijest o preuzimanju, u trenutku dok transakcija još nije realizirana, koincidira s objavom nalaza Državnog ureda za reviziju za privatizaciju Croatia osiguranja, u kojem se izrijekom navodi da je taj postupak bio protuzakonit, jer ga Vlada RH nije imala zakonske ovlasti raspisati bez odluke Sabora! Usto je i niz zaključaka iz kojih proizlazi da je Vlada nastavila dvodesetljetnu praksu, svjesno pogodujući Adrisu, čija je ponuda bila najpovoljnija tek ako se uračuna ponuđeni iznos za dokapitalizaciju, a koji natječajem nije bio unaprijed određen. To da državna revizija nalazi nezakonitosti i nepravilnosti u privatizacijskim postupcima nešto je na što smo već navikli, no politička oporba uvijek budno vreba, a HDZ-ovo oko sokolovo, čovjek koji ne preskače nijedno revizorsko izvješće i koji je nedavno upravo nakon jednog takvog izvješća uspio pokrenuti rušenje ministrice kulture Andree Zlatar Violić, ističe da je ovo apsolutni hrvatski presedan. – Ovo je prvi put da je Državna revizija izričito ustanovila da je neki privatizacijski postupak proveden protuzakonito! – s jasnim uskličnikom kaže saborski zastupnik Goran Marić napominjući da političari nemaju ovlasti revidirati Državnu reviziju, koja predstavlja ustavnu kategoriju. Državna revizija, smatra on, ne daje mišljenje, ona utvrđuje – a nedvojbeno je da je utvrdila postojanje zakona koji ovlasti za donošenje odluke o privatizaciji u ovom slučaju prije svega daje u ruke saborskih zastupnika. Marić kaže da je neshvatljivo da može opstati ugovor koje je potpisala neovlaštena osoba. Na ovom slučaju se pokazuje koliko poštujemo vlastitu državu i ako to opstane, onda to znači da se država institucionalno raspada. – U svakom drugom slučaju kad bi neovlaštena osoba potpisala ugovor, bio bi proglašen ništavim, a ta bi osoba odgovarala za zloporabu položaja i ovlasti. Ovo je prigoda pokazati što nam predstavlja zakon i vjerujemo li u vlastitu državu i njene institucije – kaže Marić. Njegova stranka već je zatražila osnivanje Saborskog povjerenstva koje će sve ispitati, a time bismo, dakako, dobili i priliku da u za njih zanimljivom predizbornom razdoblju dobiju novo oružje kojim će nemilice udarati po Vladi. On sam je uvjeren da postupak treba poništiti, sve vratiti na početak, a privatizaciju CO obaviti tek nakon temeljite konsolidacije, u nekom sretnijem razdoblju kad se bude mogla ostvariti najbolja cijena. Željko Ivanković, glavni urednik banka.hr, čovjek koji također rijetko preskače revizorska izvješća, ne ulazeći u detalje ovog slučaja koji tek treba rasvijetliti, upozorava da bi u takvom slučaju trebalo biti spreman i na posljedice.
– Koliko se meni čini, taj bi postupak trajao beskrajno i poremetio bi funkcioniranje tržišta osiguranja, njegov razvoj, koji ionako dosad nije bio perspektivan, a sad s privatizacijom CO-a i ulaskom u EU ima šanse da se otvori i možda razvije – kaže Ivanković, koji je u načelu skloniji da se, u slučaju kad se nedvojbeno utvrdi nezakonitost, sudi pojedincima koji su za to odgovorni – a ne nužno i samoj transakciji.
U Adris grupi ne žele ulaziti u špekulacije što bi bilo koji od tih scenarija značio. Za njih je to svršena stvar i oni nastavljaju zacrtanim planom.
Podjele i zbog CO
– Usredotočeni smo na to kako jednu zapuštenu državnu kompaniju na otvorenom tržištu osiguranja učiniti vodećom regionalnom tvrtkom, rečenica je koju ovih dana s malim varijacijama izgovara Predrag Grubić, direktor korporativnih komunikacija Adris grupe. U trenutku dok transakcija nije još realizirana i dobila sva potrebna odobrenja, iz tvrtke koja kotira na burzi ne može se mnogo više ni očekivati.
– Kupac ionako govori da je preplatio, pa eto prigode da i on vrati i to što je preplatio i ono što je nezakonito stekao, zaključuje provokativno Goran Marić, nezadovoljan navodima u kojima se prenapuhuje loše poslovanje CO. Jasno je da bi država u takvom slučaju Adris grupi morala vratiti novac namijenjen popunjavanju proračuna, a nije nevjerojatno da bi bila tužena zbog nadoknade štete. Upravo na temelju uspjeha u privatizaciji CO-a, u Adrisu su sagradili cijelu konstrukciju koja je okrunjena uspješnom prodajom duhanskog biznisa. Kao mnogi, i potpisnik ovih redaka bio je zadovoljan da novi vlasnik CO-a dolazi iz Hrvatske, ne iz nekih nacionalističkih razloga, nego zato što je za razvoj gospodarstva najbolje da imamo što više regionalnih igrača čije je sjedište u Zagrebu i drugim hrvatskim gradovima, a ne samo ovisne i nedovoljno samostalne podružnice stranih kompanija. Sasvim sigurno je bolje da imamo CO koji će se sutra novcem dobivenim od BAT-a pojaviti kao kupac slovenskog Triglava, a ne kao objekt preuzimanja! No, s druge strane, nema nikakve garancije da CO neće sutra doživjeti sudbinu TDR-a. Ako jedinu korist od privilegiranog položaja pri privatizaciji CO-a budu imali dioničari Adris grupe, onda neće biti nikakvog opravdanja za političku odluku da se pogoduje domaćem vlasniku, a kamoli za zahvaćanje u džepove poreznih obveznika. Nikakvog nacionalnog interesa, čak i kad bi bio zakonski utemeljen! Nema sumnje, Hrvatska će ovih dana biti podijeljena i zbog CO-a, no, ovo je nedvojbeno slučaj u kojem se neće smjeti mnogo razmišljati, već u prvom redu – poštovati zakone RH.
>> Histerizira se zbog hrvatskih bušotina, a Talijani buše Jadran uz samu obalu
>> Hrvatska 2020. godine – imat ćemo 6 županija, 100 općina i Pelješki most?
Ako je privatizacija CO bila nezakonita postavlja se pitanje što je plaćeno konzultantima koji blage veze nemaju o onome o čemu kao daju savjete, ali nije tako samo kod privatizacije CO tako je i kod konzultanata oko reorganizacije HEP-a.