Ponovno popis suradnika tajnih službi u hrvatskim medijima! Ponovno materijal kojim će se nekoliko dana, iščitavajući ga, uveseljavati pučanstvo. Ni nakon ovoga popisa, u kojem su nabrojene perjanice iz vojnih redova koje su navodno radile o glavama svojim sugrađanima, kolegama pa i bračnim družicama, baš kao ni nakon nedavno objavljena djelomičnog, i “friziranogfa”, dokumenta o suradnicima Udbe neće se dogoditi - baš ništa.
Nabacivanje blatom
Biti na popisu suradnika neke od tajnih službi bivšeg sustava postaje, nema dvojbe, tema za dnevnopolitičko nabacivanje blatom, a ljudi spomenuti kao suradnici, bili to oni ili ne, ostaju trajno obilježeni. Popis suradničke mreže KOS-a koji je objavio tjednik Nacional, prema Večernjakovim izvorima, nastao je 1991. godine.
– Te se godine – prisjeća se naš sugovornik – ozbiljno i žurno prionulo rekonstrukciji suradničke mreže Udbe i KOS-a, a glavni je razlog tomu bila zaštita nacionalne sigurnosti. Svi suradnički kontakti bili su “stavljeni na led”, a službe s druge strane granice dvostruko su provjeravale svaki kontakt kako njihovi suradnici ne bi igrali dvostruke uloge ili im – ako bi ih u međuvremenu “provalila” i vrbovala neka od hrvatskih službi – podvalili lažne informacije.
Međutim, Hrvatska je tada imala vojsku i policiju u povojima, a o sigurnosnim službama da se i ne govori. Ionako su njihov kostur činili bivši visoki dužnosnici Udbe i KOS-a. Prema tomeza očekivati je bilo tek zbijanje redova i inventure suradnika.
Popis po sjećanju
I Nacionalov popis nastao je nakon višemjesečne analize arhive koju je SZUP naslijedio od republičkog sekretarijata, a koja je, uzgred rečeno, tek manji dio velike centralne arhive u Beogradu, u kojoj su svi dokumenti snimljeni na mikrofilmove.
– Komunikacija nikad nije bila dvosmjerna i Beograd nikad nije obavještavao Zagreb što radi pa rekonstrukcija suradničke mreže prema dostupnim dosjeima i ne mora biti točna – upozorava naš sugovornik. Dodaje kako cjelokupni dokument, osim popisa imena i pseudonima, mora sadržati i niz poglavlja iz kojih se vidi metodologija sastavljanja, način vrbovanja i veze prema tzv. “skupljaču informacija” te, uz ime, mora postojati i veza za dosje, odnosno veza za čovjeka iz službe i onoga koji ga je unovačio.
Na popisu suradnika KOS-a nalaze se uglavnom osobe iz vojnog miljea, časnici srednjeg i višeg ranga. Većina ih je srpske nacionalnosti, što i ne začuđuje s obzirom na nacionalni sastav u tadašnjoj JNA.
Na popisu ima i žena, no njihova je uloga bila marginalna. Riječ je tek o nekoliko tajnica na zanimljivim mjestima. Žene su u sustavu JNA bile sporedne pa su ih agenti držali na vezi tek kao informatorice.
Supruga informatorica
Tako je, prema Nacionalu, Slavko Malobabić, suradnik pod brojem 911 i, na vezi imao svoju suprugu Ljubicu, koja je uređivala radijsku emisiju UNPROF-ora. Suradnik 1616, pukovnik Mile Tomić, po nepoznatoj je osnovi na vezi držao novinarku Tanjuga. Da je “obavještajstvo” obiteljski biznis, pokazuje i primjer suradnika 223 i 224 – umirovljenog generala zrakoplovstva u JNA čiji je pseudonim bio Medvednica, te njegova sina Veljka, koji je evidentiran – kakvog li nedostatska mašte – pod kodnim imenom Junior.
Otac je, prema Nacionalu, trebao biti suradnikom u likvidaciji Imre Agotića, koji mu je čak i bio višegodišnja veza sa službom. Ocijenjen je vrlo učinkovitim suradnikom, koji je imao široku mrežu suradnika među građanstvom. Njegov sin Junior bio mu je jedan od suradnika kojega je unovačio sam otac, a kao direktor tvrtke za preradu drveta Hrast spomenut je u više očevih izvješća.
Prema Večernjakovim spoznajama, popis (jedna njegova kopija) se nalazio u Ministarstvu obrane na Krešimirovu trgu, Uvid u njega imali su najviši dužnosnici SIS-a, a oni su se, podsjetimo, mijenjali po političkom ključu. Po istom tom ključu “čupani” su i mnogi drugi dokumenti iz arhiva vojno-sigurnosnih službi te korišteni za dnevne obračune.
Približiti se Amerikancima i Britancima
Podsjetimo, nakon afere o postojanju tisuća dosjea građana u MUP-ovim arhivama, potvrđeno je da i u SIS-u postoji zavidan broj. Ono što nikad nije demantirano jest činjenica da se dio tih dosjea odnosi na “bliske veze” novinara sa sigurnosnim službama. Ali ne samo sa SIS-om. Tako, npr. jedan od najpoznatijih novinara, koji se bavio vojnim pitanjima i uređivao vojne emisije, na području bivše Jugoslavije, te autor više knjiga s područja vojne tematike Miroslav Lazanski jedan je od novinara kioji su spomenuti na popisu. Opisan je kao vrlo predan izvor KOS-a, a “pokrivao” je svoje kolege na zagrebačkoj televiziji te je imao i poseban zadatak - približiti se američkoj i britanskoj obavještajnoj službi. Dakako, po zadatku.
