Južno od maksimirskog parka i šume i zapadno od Dinamova stadiona, dakle u neposrednoj blizini zagrebačkog ponosa naslijeđenog od vizionarskog biskupa Vrhovca s jedne i bruke od stadiona izobličene nizom nerazumnih odluka s druge strane, nalazi se Športsko-rekreacijski centar Svetice. Čine ga teniski tereni, po jedno nogometno i košarkaško igralište i vježbalište za atletiku na kojem se formirala Sandra Perković i na kojem su generacije rekreativaca skinule tone sala i izbacile more stresa.
Osim što je mjesto na kojem sportaši amateri i rekreativci redovito vježbaju, ono je i pravi javni prostor. Kad atletičari nemaju trening, atletska staza na Sveticama otvorena je za građanstvo. To znači da tisuće ljudi u krugu oko Svetica i Maksimira, praktično u svakom trenutku, do deset navečer kada se centar zatvara, imaju mogućnost donijeti zdravu odluku, uzeti tenisice i otići trčati na tartan-stazu. U večernjim satima tamo se, u polumraku, vidi cijela paleta trkača, od ozbiljnih sportaša preko stokilaša koji laganim džogingom spašavaju život do djedova koji vježbaju s unucima. Bio sam na stazi kad je prije tri godine prvi krug od četiristo metara na Sveticama otrčao i jedan od vođa aktualnog štrajka liječnika Trpimir Goluža, koji je tada krenuo skidati blagdanski višak kilograma, da bi na koncu, prije dva mjeseca, istrčao newyorški maraton. Za razliku od maglovite, nezdrave atmosfere savskih nasipa, na kojima trče rekreativci iz južnih dijelova grada, zrak je na Sveticama izvrstan zahvaljujući blizini maksimirske šume.
Odlazeći povremeno trčati na Svetice, uvjerio sam se kako je u gradu u kojem iz godine u godinu raste napetost i tjeskoba to jedno od dragocjenih mjesta uvijek pozitivnih vibracija, otvoreno svima, s kojeg izlaziš bolji nego što si došao, i to besplatno. Vježbači i trkači odnose se prema terenu kao prema svome, nikada uz stazu nisam vidio nikakav otpadak, ni čuo za ikakav incident. ŠRC Svetice bitan su dio gradskog tkiva, važna točka za normalno funkcioniranja tog kvarta. Uz terene otvorene svima, od staze za trčanje do basketa, sadrži i dio u zakupu poput onoga za teniske škole. Uglavnom zadovoljava široku paletu rekreacijskih potreba tog dijela Zagreba.
A onda se prošlog tjedna usred ŠRC Svetice ukazao predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Davor Šuker s velikim natpisom “Nogometni centar Svetice” i, jednako drsko kao što je nekada lobao Smeichela, obznanio kako će tu Hrvatski nogometni savez graditi kamp za reprezentaciju. I da je stvar već dogovorena. Na tom “uručenju” Svetica Šukeru nije se pojavio gradonačelnik Bandić jer je navodno bio spriječen, već je poslao svog suradnika Ivicu Lovrića. Bio je dovoljno mudar da pošalje izvidnicu koja se loše provela. Šukera i Lovrića dočekali su prosvjednici, rekreativci koji tu vježbaju i ljudi koji imaju u zakupu teniske terene pa ih izvrijeđali pred televizijskim kamerama. Pokušalo se prodati providnu priču kako kamp treba biti sagrađen da bi Zagrebu osigurao kandidaturu za sudjelovanje na Euru 2020.
Taj Euro predstavlja dodatni korak u uništavanju divne tradicije nogometnih prvenstava pod kratkovidnim diktatom kapitala. Nakon skandalozne Fifine odluke da se Svjetsko prvenstvo 2022. održi u potpuno nenogometnoj naciji Kataru, nakon koje se problemu kako igrati temperaturama od 50 Celzijevih stupnjeva u hladu “doskočilo” odlukom da će se to prvenstvo igrati zimi, i Europsko prvenstvo sumnjivo se redefinira odlukom da 2020. više nema zemlje domaćina, već će se utakmice igrati u 13 gradova diljem Europe. Iz nekog razloga Šuker i Bandić misle da se s ovakvim stadionima možemo ugurati među tih 13, a mi bismo trebali povjerovati da je u postizanju tog svetog cilja nužno da HNS poklopi Svetice.
Nitko ne spori da nogometna reprezentacija, jedan od najboljih hrvatskih proizvoda, treba konačno dobiti svoj kamp, ali pitanje je gdje i kakav. Bandić kaže – pa nećemo valjda u Tuhelj. A zašto ne? Tuhelj je blizu grada, a opet na miru, daleko od medija, gradske gužve i narodnjačkih klubova. To je kao da na pitanje zašto utrku Svjetskog kupa organizira na nevelikom brdu pa onda svake godine moli Boga da padne snijeg ili ga uz velike troškove umjetno pravi, odgovori – pa nećemo valjda to organizirati na planini na kojoj zimi uvijek ima snijega! Da uz Tuhelj postoje i druge, možda i još bolje opcije, svjedoči reakcija župana splitsko-dalmatinskog Zlatka Ževrnje koji je izjavio da je neugodno iznenađen namjerom HNS-a da se kamp reprezentacije gradi na Sveticama u Zagrebu, a ne na području Makarske rivijere, točnije općine Baška Voda, o čemu su vođeni razgovori sa Šukerovim prethodnikom Vlatkom Markovićem. Kao uvjerljiv argument navode klimu – na Makarskoj rivijeri gotovo se cijele godine se može trenirati na otvorenome, godišnje ima oko 250 sunčanih dana, a gradnja nogometnog kampa mogla bi privući na pripreme i druge velike ekipe. No iz HNS-a nisu dobili nikakav odgovor.
Najsumnjivije je u cijeloj priči što se nakon neslavno propalog Šukerova simboličnog preuzimanja Svetica saznalo da je gradonačelnik ŠRC Svetice još prije mjesec dana dao na privremeno upravljanje HNS-u, a tek je prošli tjedan objavljen javni natječaj koji je uvjet službene procedure da HNS dobije ŠRC u zakup. Sve je, dakle, riješeno iza kulisa, bez javne rasprave, a naknadno se nabacuje proceduralna fasada. Novac za gradnju kampa na Sveticama već je osiguran – deset milijuna eura osigurao je HNS, a deset milijuna eura Uefa. Šuker ističe da kamp građane neće koštati ni kune, čime očito podcjenjuje njihovu inteligenciju. Jer upravo oni daju najvredniju stvar, a to je 28.000 kvadrata zemljišta usred grada, javno dobro koje su donirali a da ih se ništa nije pitalo. Stoga neka vodstvo HNS-a prvo izračuna koliko vrijedi toliko kvadrata zemljišta na takvoj lokaciji pa priopći cifru.
I objasni koje su to komparativne prednosti budućeg kampa na Sveticama u odnosu, primjerice, na Tuhelj ili Bašku Vodu kao potencijalne lokacije. Ovako ostaje gorak dojam da se radi o nastavku stavljanja pod privatnu kontrolu atraktivnog javnog prostora. Usto se stotine ljudi dodatno udaljava od aktivnog bavljenja sportom. Umjesto da trčimo na stazi, sjedit ćemo u naslonjaču, a umjesto da sa susjedima i prijateljima zabijamo svoje koševe i golove, za nas će to raditi milijunaši na televiziji. Ostaje samo vidjeti tko će otrčati posljednji krug na Sveticama, rekreativci ili ekipa koja stoji iza ovog projekta.
>>HDZ: Bandićeva odluka o HNS-ovu kampu na Sveticama je faraonska
>>Šuker: Kamp na Sveticama porezne obveznike neće koštati ni kune
Jako dobar clanak i moram reci da je promjenio moj stav... ...nikad nisam bio svijestan vaznosti Svetica - da pace, meni je to sve izgledalo kao da su neki privatnici na gradskom zemljistu postavili svoje privatne jastuke u kojima igrajuaju tenis i sada se evo bune da ce Hrvatski Nogometni Savez tu graditi centar. ...nisam nikada bio na Sveticama - ali ovaj clanak mi je "svetost" toga prostora rekreacije za ljude koji prostor aktivno koriste definitivno otvorio. ...plauzibilno je, da "Svetice" definitivno nisu jedini prostor koji uopce dolazi u obzir, i nadam se da ce se HNS jos jednom predomisliti.