Europsko vijeće je nakon šest godina čekanja dodijelilo Bosni i Hercegovini status kandidata za članstvo u Europskoj uniji. Rezultat je to prije svega geostrateške procjene da je važno zemlje zapadnoga Balkana i fizički usmjeriti prema Europskoj uniji i na taj način spriječiti bilo kakvu mogućnost sigurnosnih iskušenja kakva su se činila mogućim nedugo nakon što je režim u Moskvi pokrenuo agresiju na Ukrajinu. Odugovlačenje s približavanjem tih zemalja Uniji posve sigurno bi ojačalo skeptike te otvorilo mogućnost snažnijeg utjecaja Istoka. Ne samo Rusije, nego i Turske, Kine... u balkanskome dvorištu. Odluka Europskog vijeća svojevrsna je čestitka vlastima u najavi. A koje će, posve je to izvjesno, činiti stranke prilično heterogene Osmorke predvođene ljevičarskim SDP-om BiH te konzervativnim Narodom i pravdom, te najsnažnijom hrvatskom i srpskom strankom, HDZ-om BiH i SNSD-om. U vlasti ostaje stranka Milorada Dodika čije bi odmicanje od Kremlja i usmjeravanje prema Bruxellesu također moglo znatno koristiti sigurnosnoj i geopolitičkoj arhitekturi toga dijela Europe. Istodobno je izbačena radikalna SDA. Program koji su potpisale stranke nove državne koalicije i koalicije na razini hrvatsko-bošnjačkog entiteta Federacije BiH u najvećoj mjeri zapravo odgovara popisu obveza koje bi upravo njihovi dužnosnici trebali provesti iz 14 ključnih prioriteta koje je Europska komisija pred njih postavila. Prije svega to se odnosi na izmjene izbornoga zakona i ustava zemlje što je jedna od najvećih zapreka kako bi BiH uklonila diskriminaciju po kojoj se Židov ili Romi ne mogu kandidirati za najvažnije pozicije u državi. Usporedno s tim bit će pravo umijeće ispuniti očekivanja iz Daytonskog mirovnog sporazuma kako bi se zajamčilo da tri konstitutivna naroda, Bošnjaci, Srbi i Hrvati, budu jednakopravno zastupljena u institucijama BiH te da se spriječi preglasavanje najmanje brojnih Hrvata. To bi konačno pomoglo razriješiti nesporazume i nepovjerenje iz rata. EU očekuje od BiH, prije otvaranja pregovora po poglavljima, donošenje zakonskih rješenja kojima bi se ojačala pravna država i neovisnost pravosuđa i povećala transparentnost djelovanja javne uprave. Prvom čovjeku Ureda Izaslanstva EU u Sarajevu, koji je i posebni predstavnik Unije u toj zemlji, Johannu Sattleru upravo je produljen mandat. On bi do rujna 2024. trebao koordinirati napore Bruxellesa u Bosni i Hercegovini kako bi se zemlja iz stanja zamrznutog konflikta s krajnje neizvjesnom budućnosti napokon preobrazila u funkcionalnu državu s europskom budućnosti.
Što donosi kandidacijski status, kakve su koristi za građane?
Najvažnije je što su građani dobili perspektivu. BiH je zemlja u kojoj trebaju ostati, u kojoj mogu zasnovati obitelj, zemlja u koju se može investirati. Vi ste, zapravo, na putu prema Europskoj uniji. To je najvažnija poruka. Naravno, to je ujedno i poruka za one izvan BiH. To je geopolitička poruka. Mi geostrateški investiramo u ovu regiju koja pripada Europi i koja će jednoga dana biti dio Europske unije. Za one pak koji žele u BiH investirati u ekonomiju, to je također važan znak. Zemlja će preuzimati pravnu stečevinu, legislativu Europske unije. Svima je jasno da to znači da će u BiH biti sigurno investirati, to je jako važan znak.
Postojale su određene špekulacije da su se pojedine zemlje, poput Njemačke, Danske, Nizozemske i Francuske, protivile dodjeli kandidacijskog statusa. Što je presudilo da odustanu od takvog stava, ili su se priklonile dominantnome stavu da je sada potrebno pogurati BiH?
Svih 27 članica Europske unije razumije važnost i geostratešku poziciju zapadnog Balkana. Ako baš želite znati, raspravljalo se o tome što je najbolje učiniti kako bi se ohrabrile reforme. Hoće li se postići više ako imate strože uvjete ili pak hoćete li napraviti veći iskorak ako s vremena na vrijeme dobijete signale ohrabrenja da ste na pravom putu. Oko toga se vodila glavna rasprava. Na kraju su svi bili uvjereni u važnost ubrzanja puta BiH prema Europskoj uniji.
Kako u tome kontekstu gledate na ulogu Republike Hrvatske, ponajprije premijera Andreja Plenkovića koji je vjerojatno najsnažnije zagovarao ubrzanje europskog puta BiH?
Najprije želim reći da mi unutar EU donosimo jednoglasne odluke. O tako važnim pitanjima treba se usuglasiti svih 27 zemalja. No, nema sumnje da su se pojedine zemlje snažnije angažirale lobirajući za BiH posljednjih godina kako bi BiH napredovala. Republika Hrvatska bila je među njima. Ali i Slovenija, Mađarska, Austrija i Italija. Dakako da su susjedne zemlje imale najsnažniji motiv kako bi se dobio kandidacijski status. Dobra je stvar da se širi popis zemalja koje se snažnije zauzimaju za BiH. To je na kraju bilo od pomoći kako bi se dobila pozitivna odluka 15. prosinca.
Može li se ova poruka razumjeti kao neka vrsta besplatnog dara koji nije zaslužen jer vlasti nisu ispunile 14 ključnih prioriteta?!
Rekao bih da postoje tri glavna faktora koja objašnjavaju tu odluku. Jedan je iz geopolitičkih razloga, što sam već spomenuo, jer se nalazimo u posve novoj eri odnosa nakon 24. veljače. Vidjeli ste tada koliko je krhka naša sigurnosna arhitektura. Dakako, investiranje u naše neposredno susjedstvo je pravi odgovor. Drugo, nije baš posve točno da vlasti Bosne i Hercegovine nisu učinile ništa u proteklom razdoblju. Ipak su napravile određene korake. Neke od tih stvari koje su riješile su jako mjerljive. Jedno je pitanje Mostara. To je prvo među 14 ključnih prioriteta. Konačno je postignut dogovor i otklonjene su političke blokade, koje su trajale više od deset godina. Postoji i nekoliko zakona na kojima su vlasti radile. To su izmjene Zakona o javnim nabavama, donijeli su Strategiju o procesuiranju ratnih zločina. Treći argument za dodjelu kandidacijskoga statusa je usmjeren na budućnost. Radi se o konkretnim zadaćama u kojima se očekuje puno više od vas ovdje. Dobivate kandidacijski status, ali od vas se očekuje da se krećete brže, da djelujete zajedno. A prve znakove koje imamo od novih koalicija koje su izvjesne su ohrabrujuće.
Spominjali ste to već, ali je li ovaj novi status za BiH ponajprije vezan za Ukrajinu imajući na umu da su postojala nagađanja kako bi u BiH mogli izbiti sukobi, novi rat?
Već sam to rekao. Prvi je razlog, dakako, geopolitički. I da, postojale su veze između onoga što se događa Ukrajini. I zato samo reagirali vrlo brzo. Tri dana nakon invazije odlučili smo udvostručiti kontingent EUFOR-a sa 600 na 1200 pripadnika. To znači da smo vrlo ozbiljno pokazali predanost očuvanju sigurnosti u BiH.
A nosi li pak odluka Bruxellesa svojevrsnu poruku koalicijama koje najavljuju uspostavu vlasti nakon posljednjih izbora?
Da. Pogled unaprijed o kojem sam govorio upravo se odnosi na nove vlasti. Od njih očekujemo da će brže imati rezultate. Ali nemamo iluzija da će sada sve biti drukčije. No, ono što vidim da jest drukčije je potpuno različito ozračje sada, ali i da su se političari dogovorili o glavnim programskim dijelovima. To je već samo po sebi napredak. Ovo zapravo nisam ovdje vidio jako dugo. Postojat će sigurno područja u kojima će biti neslaganja među njima u budućnosti. Nismo naivni, ali vjerujem da postoji daleko više usredotočenosti, ali i spremnost da se krećemo brže. Pokazuje to odlučnost oko uspostave novih vlada. Uz to imamo i sadržaj koji ih povezuje.
Kada već govorite o novim vlastima na pomolu, neki od njih bili su godinama dio problema, dapače, bili su oni koji su blokirali određene procese. Što sada daje jamstva da će se stvari promijeniti?
U BiH sam angažiran jako dugo. Moje prve zadaće bile su 1997.-1998., tada kao mladog diplomata. Zato sam oprezan i ne dajem lako procjene. Najprije, nemam kristalnu kuglu, a s druge strane znamo što smo iskusili u proteklih 25 godina. Ali, u novim okolnostima mogu reći da sam oprezno optimističan da su promjene moguće. Zato to snažno ohrabrujem, a ponajprije stoga što to očekuju građani ove zemlje. Oni na to čekaju jako dugo. Ovo je zaista prilika da se djeluje brže.
Griješim li, ali neće li biti početka procesa pregovora s BiH dok se ne ispuni svih 14 prioriteta koje je pred BiH postavila Europska komisija?
To je popis obveza koje je Europsko vijeće jasno istaknulo. To je ono što očekujemo. Postojali su uvjeti i za sve druge zemlje koje su vodile pregovore s Europskom unijom kako bi dobile kandidacijski status. Naravno, ako želite postati dio kluba, morate prihvatiti njegova pravila. To je vrijedilo za mnoge zemlje koje su se priključile posljednjih 20 godina, a vrijedit će i za zapadni Balkan i za BiH.
Izborna reforma je do sada bila jedan od glavnih prijepora, mislite li da je vlasti, napose ove u najavi, mogu same provesti, bilo da se radi o presudama domaćih sudova ili onih iz Strasbourga. Kakva su vaša očekivanja u tome pravcu?
Bio sam jako sretan kada sam vidio da je u programu za uspostavu vlasti i u Federaciji BiH i na državnom nivou kao prvi prioritet naveden brži put prema Uniji i ispunjavanje uvjeta koji su za to potrebni. Naravno da je među time navedena i izborna reforma. To je i jedan od uvjeta među 14 ključnih prioriteta. Vidjeli smo brojne probleme na dan kada su se održavali izbori 2. listopada. Mnogi od njih odnose se na transparentnost i integritet izbornog procesa. U tome smislu želimo pomoći Središnjem izbornom povjerenstvu uvođenjem određenih elektroničkih elemenata kako bi se smanjila mogućnost izborne korupcije. Drugi dio koji se tiče izborne reforme odnosi se na provedbu presuda Europskog suda za ljudska prava. Prošlo je više od deset godina od tih presuda i vrijeme je da se provedu. Svaki građanin ove zemlje zaslužuje mogućnost da se kandidira za najviše funkcije.
Svejedno, postoje različita očekivanja čime treba rezultirati izborna reforma, od provedbe presuda Suda u Strasbourgu do one Ustavnoga suda BiH u slučaju Ljubić?!
To je politika i na političkim strankama je da se o tome dogovore. One trebaju pronaći put kako se usuglasiti o tome.
Postoji jako puno pogleda i nagađanja što će se dogoditi s Daytonskim mirovnim sporazumom na putu eurointegracija. Hoće li se Daytonski sporazum morati staviti po strani kako bi zemlja postala članica EU?
Smatram da je to prilično umjetna rasprava o Daytonu, originalnom Daytonu... putu od Daytona do Bruxellesa...
Što priželjkujete?
Naravno da preferiram Bruxelles. I stvari idu tim smjerom. No, to nije zapravo najvažnije za BiH. Najvažnije je poboljšati funkcionalnost Bosne i Hercegovine. Dakle, da stvarate i jačate institucije koje zemlja treba kako bi odgovorila aspiracijama. Zato je to najvažnija stvar. Jačanje funkcionalnosti BiH i dopuštanje svim građanima da imaju ista prava.
Može li BiH očekivati veći pristup financijskim fondovima, raznim integracijskim pogodnostima?
Želim reći da postoje dvije vrste ulaganja u BiH. Jedna se tiče donatorskih investicija. To smo imali u proteklih 25 godina. Daleko više prvih 10-15 godina kada je dolazilo više novca za rekonstrukciju. Europska unija je najsnažniji investitor u BiH u smislu pomoći. Imamo IPA sredstva. Što se više približavate, iznos potpore se povećava. No, druga vrsta investicija su privatna ulaganja, a ljudi to katkad gube iz vida. U tome smislu kandidacijski status ne može se precijeniti jer daje signal investitorima za ulaganja. Zbog blizine BiH tržištu Europske unije, to je velika komparativna prednost zemlje.
Intervju radimo u Mostaru. Odavde, kao i iz drugih sredina u BiH, mladi talentirani ljudi odlaze. Kako usporiti ili barem smanjiti taj odljev ljudi, što je ključno učiniti?
Mostar je jedan od dragulja Bosne i Hercegovine. Ovo je jako inspirirajuće mjesto, s isto tako inspirativnim ljudima. Ne dolazim ovdje samo zbog politike. Posjećujem razne institucije, nevladine organizacije, a upravo sada bio sam u Mostaru i posjetio udrugu Vedri osmijeh i bio s ljudima koji pomažu osobama s teškoćama u razvoju. Kada sam prošli put bio ovdje, posjetio sam poslovni park Interu, inkubator koji pomaže kreativnim ljudima da dođu do novih ideja u području IT tehnologija i najnaprednijima kada se radi o novim tehnologijama u području energije. Ovdje imate poslovna carstva u Hercegovini. Zaista su veliki potencijali. A s druge strane imate ljude koji odlaze. Nije to specifičnost samo BiH. Nažalost, to je trend, a brojevi su jako veliki. Nove vlasti moraju osnažiti svoje napore kako bi se zaustavilo emigriranje ljudi. Ono što bi moglo biti od pomoći jest signal koji je BiH dobila prošli tjedan od Europske unije. A to je da ovo područje ide u pravome smjeru i to je jedan od argumenata koji može pomoći ljudima da ne odlaze. Zato vam je potrebno oboje, jasna vladina politika, a bilo je jako malo toga u posljednjih 10-15 godina, a s druge strane ohrabrenje poput kandidacijskog statusa.
Neki tvrde da Mostar može biti primjer da BiH može funkcionirati kao višenacionalna zajednica te biti svojevrsni uzor za ostale u zemlji unatoč svim problemima i složenosti sustava. Kako ga vi doživljavate?
Ovo je grad ljudi koji me nadahnjuju, ali je jednako tako i osjetljivo mjesto. Imao je jako tešku povijest. Neke od tih rana nisu zacijelile. Mostar treba više pozornosti, više investicija kako bi se riješili problemi. Čvrsto vjerujem da i ovo mjesto ide u dobrome smjeru. Prije dvije godine zaustavili smo tu spiralu i postigli sporazum. U posljednje dvije godine imamo funkcionirajuće Gradsko vijeće, ali i oporbu. Jer što je oporba aktivnija, vlast mora bolje raditi. Gradonačelniku i predsjedniku Gradskog vijeća poručio sam da ulaze u drugo poluvrijeme i da je potrebno očuvati duh i ubrzati reforme. Europska unija povećala je investicije nakon postizanja političkog dogovora. Sada ulažemo u sportski centar, a prije toga i u kulturu. Nastavit ćemo biti na strani Mostara.
VIDEO Putin uzvraća udarac: Zabranio izvoz ruske nafte zemljama koje su uvele ograničenje cijena
