Iako se nekima do posljednjeg trenutka činilo da je preokret moguć i da će rukometaši Bedekovčine u prvome kolu Prve rukometne lige prošli vikend ipak istrčati na parket u Umagu, čudo se nije dogodilo.
Raspad prvoligaških snova potaknut nedostatkom novca ipak se dogodio, umjesto u prvoj, Bedekovčani će igrati u posljednjoj ligi, odnosno Prvoj županijskoj, a momčad je ostala bez predsjednika Vladimira Drofenika, trenera Deana Vučića, pod čijim je vodstvom momčad u tri sezone preskočila tri ranga, ali i većine igrača.
Prazan tanjur
– Nakon svega moram reći da su naša općina i županija grobari bedekovčanskoga muškog rukometa. Žalosno je da Općina nije mogla osigurati 200.000 kuna za klub, a Županija 100.000, jer bismo tada mogli krenuti u prvenstvo i pokušali od sponzora i gospodarstvenika namaknuti ostatak novca. Naš klub zove se Bedekovčina i valjda nam je trebala pomoći naša općina, a ne Grad Zabok ili Oroslavje, a jednako tako i naša županija – razočaran je i oštar sada već bivši predsjednik Vladimir Drofenik.
Kaže da nije pristojno gledati drugome u tanjur, no kada je tvoj prazan, tada je teško suzdržati se i ne zaviriti u susjedov. Stoga je kod rukometaša još veće ogorčenje kada vide da, prema tvrdnjama Drofenika, Općina Bedekovčina za redovitu djelatnost daje jednako njima, 13.000 kuna mjesečno, kao i nogometnom klubu Inkop, koji igra u petoj ligi. Kaže i da su stizala obećanja iz Županije, no od svega ništa. Prošle je godine dobiveno 6200 kuna od županijske sportske zajednice, a ove do sada oko 3000.
– Novca nema, ali ga se uvijek nađe za druge, od redovitih djelatnosti do kapitalnih investicija, a za rukomet je uvijek problem. Nije nas briga koliko drugi dobivaju, ali dajte nama da možemo normalno živjeti. No, za rukomet uvijek nedostaje – kaže Drofenik. Tako će sada umjesto igranja u prvoj ligi rukometaši Bedekovčine krenuti u posljednju. Umjesto pune dvorane, rukomet će u Bedekovčini doći pogledati samo koji zanesenjak ili igračev rođak. Doista je teško razumjeti da se nije moglo osigurati oko 100.000 eura, koliko bi koštao nastup u prvoj ligi.
– Mi s plaćanjem troškova dvorane za rukomet dajemo 200.000 kuna godišnje. Više nemamo, a bivši nam je predsjednik donio predračun za nastup u prvoj ligi od 990.000 kuna. Stoga je naš prijedlog bio da se odustane od prve lige te da se igra u drugoj. No, bivši je predsjednik sve radio na svoju ruku i na kraju se sada više ne može igrati ni u drugoj, već samo u posljednjoj – kaže načelnik općine Rajko Vidiček.
Tužan kraj priče
Iz ureda župana na naš upit Goran Grobotek rekao je kako Županija novac za sport proslijedi preko sportske zajednice. Kada je bio dogovaran iznos za ovu godinu, još se nije znalo za uspjehe rukometaša pa se nije mogao za njih sada predvidjeti poseban novac – tvrdi Grobotek te dodaje da iz sportske zajednice kažu da će o rukometašima raspravljati ove jeseni.
Podsjeća, usto, da je zbog porezne reforme Županija ostala bez nekoliko milijuna kuna i novca sada jednostavno nema.
U svakome slučaju, tužan kraj sportske priče koja je puno obećavala. Je li moralo biti tako, teško je prosuditi, no dojam je da nije i da se uz malo više volje i sluha mogao gledati prvoligaški rukomet u Zagorju.
Sramota! Ništa drugo nego sramota! Bilo bi pametnije da se ugase lokalni \"nogometni klubovi\" za koje igraju lokalni dečki koji poslije svake tekme i treninga popiju gajbu pive i ne znam koliko vina...