Natjecanja za srednjoškolce uvedena su u školskoj godini 2003/2004 pod nazivom KUP Božo Težak, da bi u međunarodnoj godini posvećenoj stotoj obljetnici rođenja Bože Težaka (2007.) svoj tijek nastavila u sklopu Zagrebačke INFORMATIJADE Božo Težak.
Na prvom srednjoškolskom natjecanju 2003/04 najbolji su bili Lovro Pužar, Luka Lujo Donđivić i Luka Kalinovčić. Luka i Lovro su osvajači prva tri povijesna zlata za Hrvatsku na Međunarodnim olimpijadama, a Lujo je dohvatio srebro. Oni su već tada bili i autori zadataka za mlađe srednjoškolce te godinama kasnije svojim primjerom, radom i rezultatima poticali nove naraštaje i nastavili doprinositi razvoju našeg natjecateljskog programiranja.
BONUS CASE zadatak
U natjecanju učenici imaju dva ogleda s ukupno šest zadataka koji nose 1200 + 480 bodova za dodatni zadatak. Osim uobičajenih zadataka, učenici imaju i zanimljivu dodatnu mogućnost.
Pola sata prije isteka drugog ogleda mogu odabrati i specijalni zadatak tzv. BONUS CASE kojeg simbolizira maskota "čistog razuma".
Ukoliko odaberu BC zadatak, dobit će dodatnih sat vremena i priliku da osvoje dodatnih 480 bodova, ali i opasnost da izgube i do 60 bodova, odnosno da "zarade" negativne bodove ("juhice"), ukoliko ne riješe barem 50% zadatka.
Na rješavanje tog dodatnog zadatka odlučilo se osam natjecatelja, a među njima i Vedran Kurdija (4.r) i Luka Jovanović (3.r). Obojica bi na kraju imali po 1200 bodova, ali kako ni oni nisu uspjeli riješiti ni najmanji dio tog zadatka, "zaradili" su po - 60 bodova, tako da su na kraju podijeli prvo mjesto u apsolutnoj kategoriji s osvojenih 1140 bodova. Odmah do njih bila dva Josipa, Klepec (3.r) iz Vrbovca i Varaždinec Kelava (4.r).
Najbolji među drugim razredima bio je Dominik Fistrić, a najbolji prvaš bio je Marko Čengić. Najbolji osnovac bio je Krešimir Nežmah, koji je i u apsolutnom poretku zauzeo vrlo dobro osmo mjesto. Zapažen rezultat s 504 boda ostvarila je Ema Borevković te Eugen Bošnjak. U prvom ogledu bio je odličan i Bartol Markovinović, koji je se pridružio minutu prije početka rješavanja zadataka, došavši izravno s natjecanja u tekvandou.
Zanimljivo je da nitko nije uspio riješiti BONUS CASE zadatak. Slično je bilo i u prethodnim godinama, a iznimke su Mislav Balunović i Domagoj Bradač.
Osim Josipa Kelave iz Varaždina u natjecanju su sudjelovali Marin Varivoda iz Zadra, Mauricio Šmit s Paga, Pavo Matanović iz Slavonskog Broda. Marin Kišić iz Sv. Đurđa imao je obveze u Londonu, a Adrian Beker je morao odustati u zadnji čas zbog poziva da se pridruži pripremama iz matematike za natjecanje u Rumunjskoj krajem veljače.
Je li konačne rezultate iskrojio Krešimir Nežmah?
Iako je u BONUS CASE Vedran ušao sa 120 bodova prenosti, Luka je do isteka ukupnog vremena uspio kompletirati jedan zadatak, tako da se na kraju poravnao s Vedranom. Niti jedno poslano rješenje Vedranu nije donijelo ni jedan točan test primjer tako da je "zaradio" svih 60 negativnih "juhica", što je Luki bilo dovoljno da na kraju budu izjednačeni. Je li Bonus Case zadatak bio možda bio pretežak?
- Ma zadatak je bio okej, možda malo nezgodan za razraditi i iskodirati u zadanom vremenu, ali je i meni vjerojatno trebalo previše vremena da smislim način. Nisam dobio ni boda jer mi nije proradio kod, a nisam pisao polovična rješenja, rekao je Vedran.
Nakon što mu je Krešimir Nežmah, najbolji osnovac, uoči Bonus Case zadatka donio tortu, Vedran nije osvojio ni boda, već je dobio 60 negativnih bodova. Dogodilo se to pod čudnim okolnostima.
- Mislim da je pokušaj trovanja bio očit, kaže.
Josip Kelava iz Varaždina je sjajan mladi programer, olimpijski kandidat, jedan od najboljih u Hrvatskoj. Iako je primio dva komada torte, od Bartola Markovinovća i Markana, prijao mu je samo onaj drugi, kojeg mu je donio Marko Dorčić, najmlađi sudionik, učenik 6. razreda osnovne škole. Zašto?
- Markov mi je bio puno bolji, jer sam drugog morao proslijediti Luki. Inače sam prilično zadovoljan nastupom, mada nitko ne voli kada mu rješenje padne na 'memory limitu', kao što je meni pao 'bonus case'.
Luka Jovanović Tigar (na slici lijevo) iznenadio je konkurenciju. Učenik je trećeg razreda, a pobjedu u ovako jakoj konkurenciji nije očekivao. Biti izjednačen s velikim Vedranom Kurdijom i bolji od vršnjaka Josipa Klepeca (desno) i drugih majstora odličan je rezultat.
- Dobar je osjećaj biti prvi, a torture na ljetnom kampu na Sljemenu svakako su mi pomogle.
No postavlja se pitanje je li i Kelava barem malo zaslužan za njegovu pobjedu jer je Luki u trenutku kada mu je možda pao šećer, proslijedio veliki komad torte kojeg je i sam mogao pojesti.
- Ne, nije. Ja sam potajno jeo mentol bombone tako da mi je šećer bio na razini, a "torta Kelava" mi je bila samo bonus, odlučan je Luka, tako da je sumnja u krojenje rezultata ostala samo na Krešimiru Nežmahu.
Sve dodatne mogućnosti valja koristiti za vlastito usavršavanje
Da je i ovo natjecanje vrijedan i zanimljiv putokaz u učeničkim olimpijskim ambicijama, govori činjenica da su se svi pobjednici i najbolje plasirani na MASTERS-u, izborili za nastup u olimpijskoj reprezentacije te osvajali medalje. Tako je 2003/04 Lovro Pužar pobjedom nagovijestio zlato. Dvije godine kasnije Goran Žužić je još kao učenik osmog razreda nagovijestio olimpijske medalje te ih osvojio odmah po upisu u srednju školu. Ista stvar se kasnije dogodila Ivici Kičiću, pa Gustavu Matuli (2010.) i Dominiku Gleichu 2012. Mislav Balunović (Sl. Brod) i Ivan Lazarić (Pula) i Domagoj Ćevid bili su sjajni 2013. i 2014., a Domagoj Bradač 2015. Najbolje rangirani olimpijac Goran Žužić jedini je odnio tri pobjede. Po dvije pobjede na MASTERS-u uspjeli su stvariti samo Adrian Satja Kurdija i Ivica Kičić i Mislav Balunović. Svi oni svojim autorskim umijećem i originalnošću, nastavili su u suradničkim timovima,zajedno s Ivanom Šegom, i mnogim prethodnicima, činiti ovo natjecanje zanimljivim i korisnim za mlade programere.
I Matija Milišć, kome natjecanje duguje maskotu za BONUS CASE zadatak, pobijedio je 2010. i zatim osvojio srebro na olimpijadi. Prije osam godina uoči Božića Matija je u Muzeju Dražena Petrovića sudjelovao na svečanost ZRS-a povodom "35 od 36" prvih mjesta. Pozvan je umjesto svojeg prijatelja Antuna Razuma, koji je s roditeljima morao otputovati u Njemačku. Matija je u ruci držao repliku Antunovog "informatičkog pretka", marcipana Razuma, skinutu sa slavljeničke torte, na kojoj je bio sa svim drugim 'info marcipanima', najbolje plasiranim učenicima na državnom natjecanju od 2006. do 2008. U subotu je posjetio svoje mlađe kolege.
- Pozirao sam u Draženovu Muzeju i tako su nastale fotografije 'Razum u ruci' i 'Razum na zidu'. Ni slutio nisam da će to biti maskota najtežeg zadatka i cijelog MASTERS natjecanja.
Sudionici ljetnih kampova saveza na Silbi sjećaju se da je Antun 2008. učenicama služio kao neponovljivi model za šminkanje.
- Svaki dan bio je viđen kao nasmijana hodajuća lutka oslikana teškim bojama, uz dominaciju lila ruža na usnama, rekao nam je Zdravko, tajnik ZRS-a i prikriveni autor maskote.
