- Velika je to čast. Dok sam živ, s ponosom ću isticati da sam član ceha. Cehovsko društvo sv. Leonarda jedino je koje ostalo u Hrvatskoj. Sve su druge cehovske organizacije nestale – kaže Josip Vadlja (81) iz Goričana, jedan od najstarijih članova Cehovskog društva Sv. Leonard, koje desetljećima čuva uspomenu na nekad poznate cehovske bratovštine.
Osnovano je 1835. godine i preživjelo je carski dekret kojim je 1859. zabranjen rad cehova čiji su članovi čak i proganjani. Okrenuli su se Crkvi i uživali zaštitu svećenstva, uz koje su i danas vezani. Nekad su se u cehove udruživali obrtnici poput mlinara i krojača koji su zajedno štitili svoje interese i čuvali jedni drugima leđa. Tada na području koje pokriva ceh nije bilo fušera, kontara i zabavaca, kako su nazivali one koje su radili na crno.
- Danas nam je glavna zadaća sudjelovanje na sprovodima i na crkvenim svečanostima, na kojima držimo svijeće. Nakon zabrane udruživanja u cehove naši su preci četiri društva spojili u jedno. Tkalački, mlinarski, novi i veliki spojili su se u pogrebno društvo koje se održalo do danas – ističe Antun Tisaj (75), koji je u cehu od 1963. godine, a vodi ga već 20 godina.
Dok je bio potpredsjednik, predsjednik je iznenada umro od srčanog udara pa ga je morao zamijeniti. I ostao je na čelu do danas. Nitko ga, kaže, ne želi zamijeniti.
- Ispada da će to biti doživotna funkcija - smije se Antun, čiji je otac bio tkalac, a on ga je naslijedio.
Cehovi su u feudalizmu bile staleške organizacije obrtnika jedne struke. Najstariji poznati je krojački ceh koji je radio na Griču 1447. godine. Imali su svoja pravila, spravišća (skupštine) i drvene škrinje zvane ladice u kojoj predsjednik čuva dokumentaciju. Nekad se u njoj držao i novac od članarine. Svatko tko je želio ući u tu organizaciju, morao je platiti pet forinta ili pet cekina. Za sudjelovanje na sprovodu dobivali su novac u vrijednosti 50 litara vina!
- Danas dobivamo 500 kuna po sprovodu. Onim što ostane kupujemo košulje, kravate i druge dijelove odore - kaže Antun.
Imaju pogrebna kolica, crnu zastavu i svijećnjake. Na procesiju u susjednu župu u Draškovcu svake godine na Rokovo nose zavjetne svijeće, kao spomen na zavjet koji je grof Althan prije 250 godina dao sv. Roku moleći da ih spasi od kuge. Članovi ceha okupljaju se nakon sprovoda, popiju koji gemišt.
- Ako nešto na sprovodu nije pošlo dobro, upozorimo člana koji je pogriješio da drugi put bolje pazi. Nije to dječja igra - kaže Antun.
