L’Aquila će postati najsigurniji grad, a 6. travnja 2009. taj grad u središtu Italije potres je sravnio sa zemljom i odnio 309 života. Zgrade se obnavljaju na osnovi svih seizmoloških prevencija, a ovih dana otvorena je i zgrada zvana Emiciclo, sjedište Vijeća regije Abruzzo kojoj je L’Aquila glavni grad. To je zanimljiva građevina jer se u njezinim slojevima može vidjeti povijest od njezina nastanka kao samostana franjevaca kapucina početkom 17. stoljeća pa do današnjih dana, s time što je tijekom obnove pronađen i prostor koji je svojedobno bio biblioteka, te mu je sada vraćena ta funkcija. U podzemlju zgrade sagrađena je i dvorana s 250 mjesta za javnu upotrebu.
Fizička i znanstvena obnova
No, L’Aquila nije samo golemo gradilište već proširuje i svoju sveučilišnu djelatnost. Osim sveučilišta, koje je 2009. pohađalo 25.000 studenata, a sada ih je upisano 19.000, otvorena je i međunarodna škola za pripremanje doktorata znanosti (PhD) Gran Sasso Science Institute (GSSI) gdje se predaje i studira na engleskom jeziku, a mnogi profesori i doktorandi su stranci. Tu se pripremaju doktorske disertacije iz fizike, matematike, informatike i društvenih znanosti. Od školske godine koja upravo počinje, u državnoj osnovnoj školi u L’Aquili bit će otvoren razred u kojem će se predavati svi predmeti samo na engleskom jeziku (i sve besplatno) kako bi profesori stranci, a možda i netko među onima koji pripremaju doktorat, mogli svoju djecu dovesti tu u školu, a ne ih ostavljati u državama iz kojih dolaze.
Taj spoj fizičke (objekti) i znanstvene (učilište) obnove grada postaje primjerom. Osim toga na web stranici posebnog ureda za obnovu L’Aquile (http://www.usra.it/) može se točno pratiti što je sagrađeno, koliko je potrošeno, što se treba graditi… Od 5,5 milijardi eura za obnovu privatnih zgrada, potrošeno je više od 70 posto, zatvoreno je više od 8100 gradilišta, za obnovu javnih zgrada potrošeno je 62 posto od 2,2 milijarde eura. Zapravo je zakonom iz 2013. procedura za obnovu znatno ubrzana, preskočen je velik dio birokracije, javni natječaji itd., no sve se može transparentno pratiti. Dakako, još će trebati proći godine i potrošiti se milijarde eura da bi se došlo do stanja kada će se moći reći da je obnova završena, ali i taj način “mršavljenja” birokratskih postupaka mogao bi biti primjer za cijelu Italiju.
Zgrada Regionalnog vijeća otvorena je koncem lipnja ove godine i nije samo izmijenjena u temeljima, već je otvorena i prema trgu, odnosno uklonjena je ograda koja ju je prije izolirala. Riječ je o prvoj velikoj javnoj zgradi otvorenoj poslije potresa, a obnova je koštala oko 8,2 milijuna eura.
– Obnovljena je prema najnovijim talijanskim i europskim protuseizmičkim rješenjima. Temelji zgrade mogu sada izdržati i najjači potres – kazao je predsjednik Regionalnog vijeća Giuseppe Di Pangrazio. Obišli smo obnovljenu palaču, a Di Pangrazio nam je kazao da su projektom obnove postignuta dva strateška cilja: prvo, štiti se i vrednuje spomenička baština, a drugo jamči se zaštita od potresa i institucionalna aktivnost.
Glavna novost u projektu jamčenja sigurnosti od potresa nije bila u učvršćivanju temelja, recimo, armiranim betonom, već se interveniralo tako da se “odvojilo” temelje zgrade od potresa, odnosno smanjio se utjecaj pomicanja tla na samu zgradu. Temelji zgrade izolirani su od terena. Dakle, zgrada stoji na 161 postolju od elastomera, od kojih je 47 klizećih postolja u svim smjerovima.
Razgovarali smo i s arhitektom Luciom Zazzarom koji je projektirao arhitektonski dio za obnovu Emicicla. Bilo je, zapravo, više intervencija. Trebalo je zaštititi povijesnu građevinu, ali i otkloniti sve neprikladne intervencije na njoj tijekom stoljeća, te je prilagoditi za funkciju sjedišta regionalnog vijeća.
– Na tim postoljima od elastomera zgrada zapravo lebdi i izolirana je od mogućih novih potresa. Otklonili smo dijelove zgrade koji su dodavani i nisu bili predviđeni projektom kako bismo mu vratili originalni oblik. Mislim da je to jedinstveni primjer spoja obnove spomeničke baštine, njezina osiguranja od potresa i primjene inovacija. Zasigurno je to tema koja zanima sve arhitekte i sve one koji žive na mediteranskom području okruženi povijesnim monumentima – rekao je Zazzara.
I bazilika sv. Marije u Collemaggiu, dijelu L’Aquile, obnovljena je (troškovi oko 12 milijuna eura) i u nju su sada vraćeni posmrtni ostaci pape Celestina V., koji je, podsjetimo, bio izabran (5. srpnja 1294.) za 192. papu Katoličke crkve i 29. kolovoza 1294. u crkvi u Collemaggiu ustoličen, a odstupio je 13. prosinca iste godine. Celestin V., koji je još kao Pietro da Morrone dao sagraditi baziliku sv. Marije 1288., prvi je papa koji se odrekao pontifikata. Na dan inauguracije, 29. kolovoza, udjelio je opći oprost (perdonanza). Taj opći oprost Celestina V. bio je preteča Jubileja koji je 1300. ustanovio papa Bonifacije VIII. tijekom kojih se dodjeljuje opći oprost. Celestinov oprost postala je tradicija, a ove godine održava se 724. put. Ključni dio svečanosti počinje 28. kolovoza otvaranjem svetih vrata na bazilici sv. Marije u Collemaggiu nakon povorke. Inače, samo obilježavanje “perdonanze celestiane” traje nekoliko dana i sudjeluje u njemu više tisuća posjetitelja. To je postala i turistička atrakcija.
Celestinov oprost
Svake godine neki kardinal kojeg odredi Sveta Stolica otvara sveta vrata, pa je tako 2003. tu časnu obvezu imao kardinal Vinko Puljić. Ove godine sveta vrata će 28. kolovoza navečer otvoriti i kasnije predvoditi misu brazilski kardinal Braz de Aviz, pročelnik Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života. Prvi će se put ove godine, nakon potresa 2009., svečanost oprosta održati u obnovljenoj bazilici sv. Marije.
– Poseban je osjećaj vidjeti baziliku sv. Marije koja je uskrsnula nakon uništenja. Pratio sam cijelo vrijeme radove na obnovi i vidio sam da su obavljeni dobro i na vrijeme – kazao je rektor bazilike sv. Marije, Nunzio Spinelli, i naglasio da su svi koji su radili na njezinoj obnovi uložili ne samo svoje znanje nego i zanos. Zanimljivo je i da u potresu nije uopće oštećen stakleni sanduk s relikvijama Celestina V. Sada bi i UNESCO trebao priznati, kao što je to učinila Italija od 2011., Celestinov oprost kao baštinu nematerijalne kulture čovječanstva.
Pogledajte video o misterioznim ljudima - tko su zelena djeca, svjedokinja Kennedyjeva ubojstva...:
najsigurniji ko most u genovi?