Večernji list u posjedu je dokumenata klasificiranih kao tajna, koji svjedoče o žestokom sukobu između sada već bivše uprave Hrvatske poštanske banke i Hrvatske narodne banke o pitanju rezervacija koje je nadzor centralne banke nametnuo jedinoj bitnoj državnoj banci. Sadržaj povjerljive službene korespondencije toliko je potencijalno eksplozivan da smo prije svega dužni upozoriti kako ni u jednom trenutku nije bila i neće biti upitna solventnost HPB-a. Međutim, ovaj sukob upućuje na toliko krupna mimoilaženja između poslovnih bankara i nadzornika da se otvara pitanje imamo li u Hrvatskoj sistemski problem kad je u pitanju nadzor poslovanja banaka. Ili imamo problem s bankama, odnosno bankarima.
Banka je sigurna
Vodeći računa o povjerljivosti i osjetljivosti korespondencije između HPB-a i HNB-a, koristit ćemo njihove dijelove prije svega zbog elaboriranja ključnih načelnih pitanja, a ne radi buđenja tendencioznih priča s dimenzijama fiktivnih trilera i jeftinih afera, iako se ni taj dio konteksta ne smije preskočiti.
Donedavna uprava HPB-a pustila je u javnost informaciju o svom dubokom neslaganju s HNB-om, što je u bankarskim kuloarima već ionako bilo javna tajna, baš kao i kontinuirani sukob banaka s HNB-om otkako je na mjesto čovjeka ključnog za nadzor došao bivši bankar Damir Odak, čovjek s bogatim referencijama iz Zagrebačke, Trgovačke i OTP banke. Informacija o sukobu HPB-a s HNB-om poklopila se s odlaskom Čede Maletića s mjesta predsjednika uprave HPB-a, a čiju smjenu je na iznenađenje stručne javnosti navodno inicirao osobno premijer Zoran Milanović.
Čedo Maletić stabilizirao je u svojem mandatu HPB koji je prethodna uprava za Sanaderova raskalašenog vladanja te Protegina mandata dovela na sam rub. Maletić je čak uspio u utrci s agresivnim privatnim bankama podići tržišni udio HPB-a te popraviti niz pokazatelja, čak i u odnosu na najveće strane banke. I sam Odak vjerojatno bi prvi osobno rekao kako vjeruje da odlazak Maletića, s kojim se njegov nadzor žestoko sukobio, nema nikakve veze s njihovom revizijom jer u trenutku donošenja odluke o Maletićevoj smjeni još nije bilo obrisa nadzora HPB-a. U zadnjih godinu dana propao je pokušaj privatizacije HPB-a, a Čedo Maletić savjetovao je ministru financija da ne prihvati prenisku ponudu Erstea, iako bi si u suprotnom sasvim solidno dugoročno riješio egzistenciju.
Još od početka mandata guvernera Borisa Vujčića te dovođenja Odaka u HNB, bilo je puno optužbi na račun HNB-ova nadzora. Posebno žestoki bili su iz velikih banaka kojima je HNB izbio stotine milijuna kuna dobiti. Koristili su politički utjecaj banaka vlasnica (Italija, Austrija), a off the record su denuncirali vodeće ljude HNB-a na najnižim, privatnim razinama. Kroz nekoliko mjeseci veliki bankari su se stišali a i nitko od njih nije pokrenuo sudski postupak protiv HNB-a, što su monetarne vlasti protumačile kao svoju pobjedu. Pogotovo nakon što se pokazalo da praksa europskih regulatora navodno potvrđuje akcije HNB-a. Međutim, sada su stigle manje bitne žalopojke manjih banaka u velikim problemima i jako bitna upozorenja solidnog i srednje velikog HPB-a.
Posebno je važno da je iza novog napada na HPB autoritet Čede Maletića. On je čovjek koji je zapravo ustrojio sustav nadzora i kontrole u HNB-u. Nakon njegova odlaska iz HNB-a po dolasku Sanadera, a na repu problema u Riječkoj banci koje je prouzročio notorni devizni diler Eduard Edo Nodilo, ni Damir Odak ni njegov prethodnik ni organizacijski ni kadrovski nisu ništa bitno mijenjali kad je bio u pitanju ustroj Čede Maletića u HNB-ovu nadzoru. Usto, još jedna članica uprave HNB-a također je bila visokopozicionirana nadzornica u HNB-u. Budući da su to ljudi koji bi trebali znati što pričaju kad je u pitanju nadzor i regulativa općenito, iznenadila nas je težina ocjena kojom su se iz HPB-a obrušili na nalaze HNB-a u tajnom “Zapisniku o obavljenom neposrednom nadzoru poslovanja”. Usto je vrlo intrigantan i blago rečeno neobičan sadržaj ostale prateće prepiske.
Prije no što prijeđemo na konkretne zamjerke HPB-a, valja reći da je povećanje rezervacija zbog loših kredita ili neadekvatnih instrumenata osiguranja zapravo mjera koja srednjoročno ili dugoročno bankama znači premještanje novca iz jednog džepa u drugi džep. Rezervacije banke sprečavaju da srozaju svoj kapital na hazarderske razine, onemogućuju ih u isplati iracionalne visoke dobiti, ali su inače zapravo dugoročno neutralne kad je u pitanju profitabilnost. Ako su banke u pravu kad kažu da im je HNB bez razloga razrezao previsoke rezervacije, onda će ih jednog dana jednostavno naplatiti i nikome ništa, osim što može biti riječi o štetnom utjecaju HNB-a kad je u pitanju volatilnost ili, ljudski rečeno, ćudljivost poslovanja banaka.
Drugim riječima, rezervacije su zapravo neutralna mjera kojom je HNB prije svega onemogućio velike banke da iznesu višak kapitala u inozemstvo. Ključna primjedba stranaca bila je da su hrvatske banke ionako rekordno visoko kapitalizirane mjereno koeficijentom adekvatnosti kapitala, ali uz njegovo smanjivanje mogu povlačiti novac, dok iz rezervacija ne mogu.
Pitanje nerealnih i prestrogih rezervacija, međutim, ima posebnu težinu ako može utjecati na procjenu vrijednosti banke u trenutku kad joj je nužna dokapitalizacija ili ako se sprema prodaja banke. HPB je i u jednoj i drugoj poziciji jer je očito da aktualna ekipa u Ministarstvu financija nema namjeru dokapitalizirati HPB, nego će radije potražiti novog vlasnika ili partnera. I odatle je u jednom trenutku u javnosti počela kružiti teorija da je sada netko počeo zlonamjerno tražiti visoke rezervacije; ne priznavati potraživanja ili instrumente osiguranja, a kako bi se smanjila vrijednost HPB-a, odnosno kako bi se netko što jeftinije domogao zadnje državne banke (EBRD, Erste...) te slomio otpor prodaji državne imovine po niskoj cijeni. Isto tako, javio se trač da prvi čovjek nadzora HNB-a, Damir Odak, kao dobar prijatelj i vjenčani kum novog predsjednika uprave HPB-a Tomislava Vuića, podržava politiku strogih rezervacija kako bi kum nakon velikog čišćenja u banci s lakoćom bilježio godišnju dobit na razini 250-350 milijuna kuna. Dakle, teorija urote govorila je da će se sada banka jeftino prodati, toliko jeftino da će je novi vlasnik isplatiti u 3-4 godine.
Zloćudni tračevi
Valja istaknuti da se ove priče o zloćudnoj konspiraciji jednostavno ne poklapaju s tajmingom nadzora u HPB-u, a koji je počeo puno prije nego što je Odak mogao znati da će njegov kum doći na čelo HPB-a. No, to ne znači da ne ostaju primjedbe koje je pripremio Maletić, koji se već suprotstavio jeftinoj prodaji HPB-a.
Valja reći i da je Maletić od Odaka zatražio neutralni, ali vrlo strogi europski Asset Quality Review, ali je od toga odustao kad je Odak odbio platiti troškove. Isto tako, šuškalo se da će Maletić i njegova uprava ići sudski protiv nalaza HNB-a, ali se ni to nije dogodilo. Dio prepiske s HNB-om upućuje na to da je centralna banka doista zavlačila s birokratskim detaljima, a da nije ulazila u meritum stvari, ali je to nedovoljno za zaključak o (zlo)namjeri čekanja nove uprave.
Nažalost, u ovoj priči na više mjesta teško se ili nemoguće probiti do pune istine jer se nadzor HNB-a ne smije javno braniti ni po kojem pitanju kad je u tijeku nadzor poslovanja neke banke, a što je i bila njihova dosadašnja praksa. “Kliještima” smo od bliskih HNB-u mogli tek izvući štura uvjeravanja da će rezervacije ipak prema zadnjim nalazima biti znatno manje nego što se mislilo u trenutku oštre reakcije Čede Maletića, sada vide i neke detalje koji daju bolju sliku. Usto, u kuloarima se priča da je Odak navodno Vuića uvjeravao da se uopće ne prima vruće fotelje u HPB-u.
Vratimo se stručnim primjedbama HPB-a koji je napao praktično sve segmente nadzora: vrednovanje preuzetih nekretnina, vrednovanje vlasničkih ulaganja, procjenu nekretnina i pokretnina, pitanje obračuna efektivne kamatne stope po napucima HNB-a, suspektni tretman predstečajnih nagodbi... Napisali su doslovce da svoje odluke “HNB ne temelji na pozitivnim propisima, već ih tumači te argumentira diskrecijski”. HNB-u su dali packe o “netočnoj primjeni propisa/standarda/internog akta”, primjeni “nemjerodavnih propisa/standarda/internih akata” kao i o “pozivanju na nepostojeće propise/standarde”. Vrlo hrabro, ako se uzme u obzir da HNB daje licencije za rad članovima uprava banaka.
Foto: Marko Lukunić/PIXSELL
Mnogi tumače da se najveći nisu bunili kako zapravo ubuduće ne bi imali problema u svojim karijerama te su sada Maletić i njegovi u nezavidnoj situaciji jer moraju tražiti novi posao.
Nadalje, u svom dopisu HPB je optužio HNB da krši temeljno načelo pravne sigurnosti i održao mu lekciju teško čitljivim i visokostručnim pravnim jezikom o, citiramo, “nedopustivosti arbitrarnosti i samovolje”.
Dali su cijeli niz primjera. Primjerice, rekli su da HNB “zapravo preuzima prava i obveze Uprave banke u donošenju poslovnih odluka u odnosu na vrednovanje preuzetih nekretnina” te su ocijenili da: “Nije prihvatljivo da HNB na temelju nepoznate metodologije i potpuno neovlašteno i bez adekvatne stručnosti, sam procjenjuje nekretnine...” Tako teške riječi pale su jer, primjerice, HNB nije priznavao navodno konzervativne procjene HPB nekretnine te jer je vrijednu nekretninu u Bužanovoj ocijenio vrijednom 0 kuna zato što je zaštićeno kulturno dobro. Hapebeovci su bili i vidno ogorčeni ne samo zato što bi po toj logici veći dio Dubrovnika i Zagreba bio bezvrijedan nego i zato što je dio zemljišta i objekata Golf & Country Cluba proglašen u nalazu HNB-a nepostojećim.
Maletić i ekipa ljutiti su jer je prije njihova dolaska u 2009. godini za sve stare kredite koje je dijelila Protegina uprava centralna banka tražila samo 59 milijuna kuna rezervacija, dok su oni kao odgovorna nova uprava sami izdvojili čak 1,2 milijarde kuna rezervacija za taj isti portfelj.
Kako je moguće da tako odgovorna uprava sada ispada potpuno neodgovorna u interpretacijama HNB-a, koji je promijenio kriterije? Tu je ključno pitanje jesu li se promijenila vremena, tj. je li se rizik tijekom vremena povećao ili treba li postaviti pitanje (dis)kontinuiteta u radu HNB-a. Odgovor mediji i javnost sami ne mogu dati.
Jasno je, žale se u očitovanju iz HPB-a, da će promijenjeni tretman dovesti do umanjenja vrijednosti banke, evidentiranja gubitaka u poslovnim knjigama, pada stope adekvatnosti kapitala kao i do destabilizacije poslovanja, a onda navode niz primjera o navodnoj neodrživosti nalaza HNB-a, a te teze HNB, ponavljamo, sada ne smije komentirati iako su, igrom slučaja, došle do Večernjeg lista.
Primjerice, HPB je argumentirao da HNB zapravo ne poštuje međunarodne računovodstvene standarde kad je posrijedi procjena vrijednosti nekretnina. Postavili su pitanje kako je moguće da se za H1 telekom i Spačvu našao zainteresirani investitor koji je spreman kupiti dionice po određenoj cijeni, a da se ta procjena HPB-a, koji bi trebao biti suvlasnik, ne priznaje. Kod procjene nekretnina, osim već spomenutih slučajeva, Allegheny Financiala i Golf & Country Cluba, navodi se, među ostalim, da HNB uzima procjenu Porezne kad je nepovoljnija za HPB, ali ne i u obrnutom slučaju.
Zanimljive su i opaske kod obračuna kamata pri kojem HNB nije dopustio HPB-u iz nejasnih razloga primjenu više ugovorene promjenjive kamate, a posebno su se obrušili na HNB-ov tretman 48 predstečajnih nagodbi. Zaključak je HPB-a da u slučaju procjene budućeg novčanog tijeka HNB tretira sve njihove dogovorene predstečajne nagodbe s prihvaćenim planom restrukturiranja, pa čak i onih 15 sklopljenih, kao da su zapravo zaključeni stečajni postupci. Time HNB, tvrde u HPB-u, dezavuira zakonski institut predstečajnih nagodbi i trgovačke sudove.
Impresivan je i broj primjedbi HPB-a po pojedinačnim klijentima: Dalekovod, Konstruktor-Inženjering, Petrokemija, HŽ Cargo, Industrija mesa Ivanec, Mini parks International, Geofizika, Trast i Globcargo, Šolta hoteli, Fortuna navis, Adria Zadar, Intronic, Inem-eletronic, Agro-Rijeka, Svetimir Gadže, Agroduhan, Gradnja Kolarec, Finvest... Iza svakog od tih imena krije se pravi pravno-regulativni složenac teških pitanja s nejasnim odgovorima. Uspjeli smo, gotovo kliještima, posredno izvući komentar centralnih bankara da je riječ o nizu situacija koje traju te da HPB nije rješavao probleme neko vrijeme te je došlo do procjene ili pravne obveze da HNB reagira.
Poštujući bankarsku tajnu, nećemo otkrivati sočne i složene detalje, ali možemo nešto reći o državnim tvrtkama jer je riječ o općem javnom interesu. Primjerice, HPB spori da im je HNB osporio zalog na skladišnice Petrokemije jer gnojivo te tvrtke mogu uvijek utržiti.
Drugo je pitanje to što HNB ne haje za to što bi prodajom Petrokemijinih proizvoda HPB zapravo kao državna banka državnu Petrokemiju otjerao u stečaj te da je zapravo država tu neki izvedni jamac. HNB to zaista ne mora pročitati u propisima. Slična je pozicija i u HŽ Cargu, gdje je HNB zapravo osporio odobrenje restrukturiranja koje bi provele europske institucije kod kvalifikacije HPB-ovih potraživanja kao državne banke. Jasno je da birokracija HNB ne smije različito tretirati privatne i državne subjekte, ali se čini da je razina zaoštrenosti odnosa u cijelom sektoru, kao i vrlo očita nekoordiniranost HNB-a i pojedinih ministarstava kad su posrijedi nacionalni interesi nešto što ćeš još dugo biti tema na ovim prostorima.
Neupitno je da je stručnost HNB-a u odnosu na sve ostale institucije u zemlji na posve drugoj razini, ali je ipak nekako sazrelo vrijeme i za nepristranu reviziju sustava. Jednostavno se nakupilo previše zle krvi i nesporazuma.
HNB je institucija u službi židovske mafije.