Da, mjere očito djeluju! Tvrdnje Gordana Lauca i sličnih pop-znanstvenika koji poriču da su upravo mjere koje smo uveli krajem studenog već u drugoj polovici prosinca gotovo prepolovile dnevni broj zaraženih – nemaju niti mogu imati veze s mozgom. A argumenti koje iznose tome u prilog sve su samo ne znanstveni.
Posve je očito da je pad prvo krenuo tamo gdje su mjere bile prvo uvedene – u Varaždinskoj županiji, koja je prije toga tjednima bila najgora regija u cijeloj EU. Njeno neslavno mjesto u samo desetak dana preuzela je Međimurska županija, a među prvih deset najgorih bilo je čak sedam hrvatskih županija. Danas više nijedna nije među prvih deset, Međimurska je jedanaesta, a Varaždinska nije ni među prvih dvadeset! Jasno je, nema tu nikakvog misterija, čvrsta korelacija između zatvaranja, razine (ne)ozbiljnosti tih mjera te ostvarenog pada dnevnog broja zaraženih neporeciva je širom Europe. Dužni oprez nameće i dalje samo činjenica da Hrvatska i dandanas očito nije sposobna, a zapravo nije ni voljna testirati toliko da bi doista došla do realističnijeg broja zaraženih.
>> VIDEO Provjera propusnica u Varaždinskoj županiji
Lauc izmišlja kad tvrdi da mjere trebaju najmanje dva do tri tjedna da bi dale rezultate. Slovenski loš primjer tu svim protivnicima jačih mjera služi kao instantna dimna zavjesa. Da se potrudio proučiti usporedno stavljene podatke na vremenskoj liniji, lako bi utvrdio da je u većini europskih zemalja koje su u drugom valu epidemije provele neki oblik lockdowna, rezultat bio vidljiv već u prvih deset dana, a ovisno o jačini mjera, zabilježen je pad ili stagnacija. A brojevi savršeno koreliraju s oscilacijama u pooštravanju ili ublažavanju mjera.
U nekima je početak strmoglavog pada bio vidljiv već nakon tri-četiri dana, što je djelomice objašnjivo već time da usred dramatičnog uzleta broja zaraženih već i sama najava lockdowna nekoliko dana prije stupanja na snagu donosi snažan psihološki učinak na najveći dio stanovništva. Isto tako, lako je utvrditi da je u najvećem broju slučajeva ponovni rast brojki u korelaciji s djelomičnim popuštanjem mjera. Prebrzo opuštanje i ponovni eksponencijalni rast u pravilu u roku od nekoliko dana daje dramatičan dokaz da je epidemija daleko od toga da se sama od sebe ispuše. A tvrdnje da je već 40 posto stanovništva, milijun ili milijun i pol nas Hrvatića već preboljelo COVID, nemaju baš nikakvu znanstvenu podlogu, a kamoli potvrdu.
Vladi i njezinu Stožeru valja dakle priznati da je i taj ograničeni skup mjera (u tom trenutku s obzirom na epidemiološko stanje i dalje najliberalniji u Europi) ipak donio vidljive rezultate. Iako ne još one koje priželjkujemo. No, to je čudo samo za najveće skeptike. Nažalost, upravo potvrda te činjenice da mjere donose rezultate najjači je dokaz koliko je tragično promašena bila skepsa prema mjerama koju su dugo javno iznosili sami članovi Vlade i Stožera, tvrdoglavo i inatljivo se opirući apelima iz dijela znanstvene zajednice, ali i većine liječnika i sestara iz prvih redova bitke protiv koronavirusa. Posve je jasno, da smo te mjere uveli barem tri-četiri tjedna prije, danas bismo imali šansu barem Božić dočekati bez ograničenja osnovnih osobnih sloboda.
>> VIDEO Policijski službenici Šibensko-kninske županije na punktovima kontroliraju propusnice
Je li nam, dakle, Stožer nepotrebno ukrao Božić? Da, mjere su donijele uspjeh, no valja reći da su nam i ove brojke i dalje daleko iznad onih u Njemačkoj, koja unatoč daleko boljoj situaciji, također vjeruje da i za blagdane, točnije baš za blagdane, treba čvrstom rukom onemogućiti sva druženja.
Nažalost, nismo se izborili za priliku za opuštanje i cijena će biti velika, u izgubljenim životima, u prokockanim prihodima, u istanjenim živcima i narušenom mentalnom zdravlju. No, očito je, cjepivo koje stiže donosi nadu, ali ni za trenutak ne smijemo zaboraviti da ga mnogi među nama neće dočekati.
Da nismo kasnili, ne bismo platili toliki danak u nepotrebno izgubljenim životima. Na dan kad su uvedene mjere, od početka epidemije do 28. studenog imali smo ukupno 1655 umrlih. No, tijekom tih mjera koje su dale rezultate(!), u svega tri tjedna do 23. prosinca više smo nego udvostručili taj broj, na 3399!!! Što bi tek bilo da nisu dale rezultate? Jasno je da broj umrlih daleko sporije opada nego broj zaraženih, ali isto tako je jasno da smo te mjere uveli, naprimjer mjesec ranije, 28. listopada, kad smo imali svega 493 umrlih, da bi broj ljudi i koji bi i dalje živjeli bio četveroznamenkasti.
Je li, dakle, Đikić u pravu kad kaže da je povratak propusnica nepotreban, jer smo već dramatično srezali brojke? Samo utoliko što je jasno: da vlada nije tragično kasnila, ovo sve lako moguće uopće ne bi bilo potrebno. No, to kašnjenje se ipak dogodilo, pa je jasno da je sad prerano za opuštanje kakvo su svojim građanima barem za Božić priuštile neke europske vlade koje u drugom valu, za razliku od hrvatske vlade, nisu odabrale krenuti u zdravstvenom smislu dokazano pogrešnim švedskim modelom. Da nije tako bilo, tad ovaj „soft lockdown” možda ne bi bio politički neizbježan čak ni kao – privid činjenja.
Novinar se našel o epidemiji pisati, katastrofa