Kad je stigao u osječki azil, među volontere Udruge Pobjede, Arči je imao oko 70 kilograma. Bio je najveći od svih, ali nije bio pas. Arči je bio prase.
Bio, jer Arčija više nema. Doživo je dvije godine i 10 mjeseci i odavno je već nadživio svoju braću i sestre s farme s koje su ga poslali da bude hrana psima. Ali Arči je postao jedan od njih, jedan od štićenika azila u kojem se ne umire radi isteka roka trajanja, u kojem se daje i posljednja kap krvi da bi se spasio svaki život.
Volio sve i svašta
Osjetio je to i Arči, prase jedno, kako su mu tepali. Stigao je teško pokretan, a u azilu su napravili baš sve da mu pomognu. I narastao je, dosegao je 300 kilograma. Volio je Arči sve i svašta, crvene jabuke i banane, orahe, lješnjake, žireve, kukuruz. Slavio je Arči i rođendan uz tortu, a kopao je i rupe, kao svako prase. Imao je i svoje kumove, dolazili su ga vidjeti iz Splita. Volio je kad dođu, jer nikad nisu dolazili praznih ruku. I posebno je volio svog Hrvoja.
Prije tri mjeseca Arčija su noge prestale slušati. Kontaktirani su veterinari diljem Hrvatske, dobio je terapije. Za boljih dana znao se uz pomoć volontera podići na noge, bilo je dana kad je uz pomoć hodao. A onda su došli dani kad više nije mogao hodati.
Prvi je odustao
- Tjednima smo ga prevrtali na spužvama, zbog dekubitusa, i držeći ga na terapijama nadali se čudu. Počeo je odbijati hranu. Pokušavali smo mu udovoljiti najdražom hranom, ali Arči je počeo odustajati. Puno prije nas. Umro je okružen prijateljima, u kućici napravljenoj samo za njega, na mekanim spužvama, pokriven dekom – napisali su volonteri Pobjede na svojoj Facebook stranici, oprostivši se od prijatelja koji ih je puno naučio.
- Danas smo se oprostili od prijatelja. Od prijatelja koji nas je puno toga naučio. Posljednja lekcija najbolnija je, morali smo naučiti kako ga pustiti. Što god da krenem napisati, sada se čini nedostojnim diva od 300 kila s lijepim malim okicama i najljepšim, bijelim, strogo raspoređenim trepavicama kroz koje je puštao u sebe sunce i nas koje je volio. Imao je život. To je rečenica kojom ćemo se tješiti dok postojimo – kažu volonteri.
U spomen na Arčija, koji ga je ispratio na put od Osijeka do Zagreba, a propješačio ga je za prava životinja, Vedran Romac održat će predavanje "Arči i njegov narod". Predavanje je u nedjelju, 4. listopada, u Esseker centru u prostorijama Volonterskog centra, a počinje u 19 sati.
<<arci-se-odaziva-na-svoje-ime-ali-i-laje-kao-psi
Baš mi je drago da na svijetu ima i sretnih svinja!