U večeri nakon prvog kruga predsjedničkih izbora u stožeru Ive Josipovića nije bilo nikakvog reda. Pred novinarima su se vrzmali ministri neuspješne Vlade natječući se tko će svojom pojavom i izjavom više naškoditi predsjedničkom kandidatu SDP-ove koalicije, a prije obraćanja samog Josipovića u program je preko reda i neplanirano uletio i sam premijer Milanović. Rekao je ono što svi znamo: on i njegova Vlada su veliki teret Josipovićeva prvog mandata i njegove kandidature za još pet predsjedničkih godina.
U stožeru HDZ-ove kandidatkinje Kolinde Grabar Kitarović zato nije bilo nikakve pomutnje i zabune. Sve je išlo prema protokolu koji je u takvim prigodama vrlo precizan i jasan: šefova je zadnja. Zato je odmah nakon euforične kandidatkinje za govornicu izašao Tomislav Karamarko, ali ga je na svim ekranima, čim je zaustio prve riječi, zamijenio Milanović.
Predsjednik HDZ-a kasnije će zbog toga uspoređivati HTV sa Sjevernom Korejom, a neki njemu i njegovoj kandidatkinji skloni komentatori optužit će urednike, voditelje i novinare svih triju televizija da su Josipovićevi simpatizeri i Milanovićevi poslušnici. Međutim, tim je postupkom šteta učinjena upravo kampanji Ive Josipovića jer trebalo je doista čuti što je to Tomislav Karamarko imao potrebu dodati govoru Kolinde Grabar Kitarović.
Stručni mjerači domoljublja
Zaposlenica NATO-a na neplaćenom dopustu te je večeri u kampanju unijela novu mantru o tome kako neće dijeliti narod i kako je njen program namijenjen svima. "Vi ste moja snaga, vi, narod, hrvatski ljudi, bit ću vaša predsjednica", uzviknula je slavljenički Kolinda Grabar Kitarović, a onda nastavila i detaljnije nabrajati na koga se to odnosi: "Brinut ću o svakom čovjeku, o svakom od nas, o svim nacionalno osvještenima, o svim potrebitima, o svima kojima treba pružiti ruku, od umirovljenika, do naših mladih koji odlaze...". Hm. O svim nacionalno osviještenima? Možda je i Tomislav Karamarko pomislio da to nije dovoljno jasno rečeno, pa je u svom obraćanju "dragim prijateljima, stranačkim kolegicama i kolegama, Hrvaticama i Hrvatima" pojasnio: "Oni koji ne vole svoju domovinu ne mogu je ni voditi".
I evo nas opet na staroj pjesmi, koja u prozi zvuči ovako: ni mi, eto, do sada nismo uspjeli od Hrvatske učiniti zemlju blagostanja, ali za razliku od onih drugih mi Hrvatsku volimo. "Zato što volimo svoju domovinu ona naprosto mora prosperirati i ne može propasti", reče Karamarko dopunjavajući i zaključujući govor predsjedničke kandidatkinje HDZ-a.
Tu se svaki građanin s pravom glasa ponovno mora upitati: kako se to i po čemu prepoznaju i od nacionalno osviještenih razlikuju neosviješteni građani? Kolinda Grabar Kitarović oko sebe, čini se, ima mnogo ljudi stručna oka i velike volje za obavljanje tog zadatka. Njen govor o tome kako u narodu više neće biti podjela, s Karamarkovim poučkom i zaključkom, u stožeru HDZ-a slušali su tako i neki "nezavisni" komentatori, pa se onda razišli po emisijama u kojima se, primjerice, ležerno tvrdi da među petero voditelja posljednjeg sučeljavanja predsjedničkih kandidata na HTV-u nije bilo nijedne Hrvatice i Hrvata, a Josipovićeve se glasače iz pojedinih prozvanih mjesta s hrvatskim građanima većinom srpske etničke pripadnosti mrtvo-hladno naziva četnicima koji na biralištima slijede naputak svog vojvode Šešelja.
Svašta čovjek sazna u takvim emisijama, pa i to da je Kolinda Grabar Kitarović proslavu rezultata prvoga kruga završila tihim posjetom šatoru u Savskoj. Ovaj put manje tiho, praćena kamerama, Kolinda Grabar Kitarović tamo je otišla i u novogodišnjoj noći. Otišla je tamo kamo je na Badnjak svratio i kardinal Bozanić i gdje je u svetoj i tihoj božićnoj noći propovjednik poslan od, kako sam reče, Nadbiskupskog duhovnog stola, širio gnjusnu mržnju i zazivao rat.
Tamo je Kolinda Grabar Kitarović nasmiješeno pozirala, nazdravljala i u društvu samozvanih ekskluzivnih tumača i čuvara temelja hrvatske države izgovarala svoje miroljubive nacionalno-ujedinjujuće poruke, ne mičući se ispod grijalice. A na postolju te grijalice, u sredini šatora, njoj pred nosom čitavo je vrijeme visjela tjeralica za dvoje stručno detektiranih neprijatelja te njene jedinstvene Hrvatske kojom se Tomislav Karamarko u skoroj budućnosti nada vladati sa svih mjesta i svim polugama državne vlasti.
U tom pravom izbornom stožeru kandidatkinje Karamarkova HDZ-a također nije bilo nikakve zabune. Na slici izvješenoj usred šatora u Savskoj, pod kojom je Kolinda Grabar Kitarović ispila i čašu pjenušca, nalaze se glave Ive Josipovića i mirovne aktivistice Vesne Teršelič uokvirene natpisom: "100 % PROTIV HRVATSKE".
Pošto na njega nije reagirala ni treptajem oka, a kamoli riječju, za pretpostaviti je da Kolinda Grabar Kitarović nije u takvoj tjeralici vidjela ništa sporno i da ona za nju predstavlja autentični glas tog njenog čitavog, nepodijeljenog i nacionalno osviještenog naroda kojem bi kao predsjednica voljela pružati ruku.
Krivudav put do osvještenja
Osobno vjerujem da je i potrebna i moguća temeljita ustavna reforma, koju je u svoj izborni program ugradio aktualni hrvatski predsjednik Ivo Josipović. Također mislim da takvo kresanje stokrakog i korupciji uvijek sklonog državnog aparata nije naročito draga zamisao premijeru Milanoviću, baš kao ni stranačkoj eliti opozicijskog HDZ-a. Kao, vjerujem, i mnogi od vas, i ja se pitam zašto Ivo Josipović u tako nešto nije krenuo ranije. Ali, isto tako uvjeren sam da bilo koji predsjednik u svom drugom mandatu može biti daleko slobodniji, poduzetniji i u provođenju svih zamisli neovisniji o partiji koja ga je kandidirala, ma koja god ona bila. Zbog svega navedenog ne vjerujem da bi Kolinda Grabar Kitarović, sve kad bi i htjela, u svom djelovanju mogla imati i trunku samostalnosti u odnosu na Tomislava Karamarka, Milijana Brkića i ostale koji su, za razliku od većine hrvatskih građana, prošli vrlo dug i krivudav put do svog nacionalnog osvještenja i preobraćenja.
Ali, čak i ako ste izgubili svako povjerenje u volju i sposobnost bilo koje etablirane političke stranke i političara da zaustave materijalno nazadovanje ove naše države, i pred vama će 11. siječnja biti važan izbor. Na jednoj strani je koliko-toliko civilizirana, koliko-toliko uljuđena, koliko-toliko demokratska i koliko-toliko još uvijek sekularna republika svih njenih građana. Na drugoj strani je klero-nacionalistički okvir za potjernice protiv svih koji misle drugačije. Taj okvir stvaraju nacionalno-osviješteni prodavači guste magle koja najbolje prikriva svakovrsne opačine, baš kao što se događalo i tih nacionalno-jedinstvenih devedesetih čiji nam povratak obećava HDZ Tomislava Karamarka, Milijana Brkića i njihove izabranice Kolinde Grabar Kitarović. Ako nam je išta donijela demokracija, onda je to mogućnost da 11. siječnja takvom povratku kroz vrijeme kažemo ne. To je moje mišljenje i moj izbor.
Nije mi jasno čemu se ovaj novinar iščuđuje. Na prošlim parlamentarnim izborima Jadranka Kosor i njezin HDZ smijenjeni su zbog ekonomskih tema. Vlast su preuzeli Milanović i Pusićka koji su u zadnje tri godine, uz obilnu potporu stranačkog kolege Josipovića na Pantovčaku, ekonomske teme zamijenili dizanjem ideološke magle. Pa su tako govorili o ustaškim zmijama, ispričavali se ovima i onima, davali odličja kontroverznim osobama i udrugama, čitave skupine stanovništva proglašavali kradljivcima, mafijašima, nazadnjacima, za savjetnike uzimali osobe koje u svakoj prilici blate ovu zemlju. Atmosfera je stoga doista otrovna, no dragi novinaru jasno je tko je za to kriv. Zato malo manje hinjenog iščuđavanja, a malo više poštenja u analizama.