Donedavni paroh vinkovački, a sada paroh u Iloku o. Predrag Azap uputio je i za ovogodišnji Božić po julijanskom kalendaru poruku dijaloga i nade u kojoj kaže kako nam „za sreću ovozemaljsku treba sasvim malo“.
„Slobodan čovjek ne zna što je nesloboda, pa slobodu ni cijeniti ne zna. Zdrav, ne razmišlja o zdravlju, bolest mu na um padne rijetko, a tek kad se razboli zdravlja svjestan postane. U bolesti postane svjestan onoga koji bolest daje, a rijetko se pita odakle zdravlje. Tek kad za preživjeti nema, kad glad osjeti, postane čovjek svjestan bezvrjednosti mnogo čega za čim je u stanju sitosti žudio“, poručuje protojerej Azap, dodajući kako je Bog poslao svog jedinorođenog sina Gospoda našeg Isusa Krista da nas odgoji, a to znači „da zahvalni budemo i da blagodati koje su nam podarene, a za koje mislimo da se podrazumijevaju, cijenimo“ jer Gospodin je rekao: „Tko je siguran u svojoj porodici, tko je zdrav u tijelu i tko posjeduje dovoljno da preživi, kao da posjeduje sva dobra ovog svijeta“.
„Zaista, za čim žudi potlačeni, šta bi sve za zdravlje dao bolesni i što vrijedi sve što nas okružuje ako glad utoliti ne možemo? Ljudi se tisuću puta više trude da steknu materijalno nego duhovno bogatstvo, premda je sasvim sigurno da nama sreću donosi ono što jesmo, a ne ono što imamo. Čovjek nekada misli da je i ostvario neka materijalna dobra i to naziva srećom i zadovoljstvom ali u toj neutaživoj potrazi za materijalnim dobrima u grijeh sve dublje tone, a grijeh ga, sigurno je to, od sreće udaljava“, kaže o. Azap ,dodajući kako nam Bog radi naše sreće zapovijeda:„Ne približavajte se nevaljalštinama (nemoralu), ni javno ni tajno“.
„Ispunimo Božje zapovijedi i klonimo se onoga što nam Gospodar naš zabranjuje. Cilj svakog, pa i u Božićnoj radosti je bogobojaznost, a ona je nužna kako bismo se od grijeha udaljili i sreću ostvarili. Nju, bogobojaznost, u ovim odabranim danima jačajmo, a u Božiću do krajnjih granica se njome naoružajmo. Neka i u našem društvu i našoj Domovini bude bolje, da se svi trude u beskompromisnoj borbi za vrijjednosti kojima nas je Bog učio. Najljepše je u vlastitoj zemlji. Ovdje u Zapadnom Sremu, u Iloku na obroncima Fruške gore i obalama Dunava samo hrabri ustraju i vjerni opstaju. Novorođeni Spasitelju naš pomozi nam u tome“, poručuje iz Iloka protojerej Predrag Azap.
A ta zemlja se zove.... kako? A pope? Gukni golube.