Darovano srce dječaka iz Siska kucalo je u grudima malene Engleskinje Lydije, na žalost, samo pola godine. No i godinu dana nakon smrti djevojčice, čin darivanja organa potaknuo je prijatelje Lydijinih roditelja da odluče prijeći Atlantik u – pedalini. A sve kako bi senzibilizirali javnost i skupili novac za opremu odjela za transplantaciju i srčane bolesti dječje bolnice u Newcastleu u kojoj je Lydia Sayle, netom prije svog prvog rođendana, primila srce, ali i preminula.
Sreća i tuga
– Na žalost, izgubili smo je. Ali bila je s nama šest mjeseci dulje. Bez tog srca ne bi dočekala svoj prvi rođendan – govori djed Jeremy.
Obitelj je znala da je srce stiglo iz Hrvatske. Liječnici su im rekli. Poslije su doznali više detalja – da su roditelji dječačića iz Siska nesebično darivali ne samo njegovo srce – jedan je bubreg presađen u Zagrebu, drugi u Švicarskoj, a jetra u Španjolskoj.
– Često razmišljamo i o tom dječaku i njegovim roditeljima. Osjećaji su nam bili miješani, bili smo sretni što je našoj djevojčici dana prilika za život, ali i izuzetno tužni zbog dječačića. Ne znamo kako zahvaliti obitelji. Utoliko je bol bila jača kad je Lydia umrla. I osjećaj krivnje. Zato nam je i drago da su dečki – tri prijatelja, Kieran Sweeney, njegov brat Shaun te prijatelj iz škole Stuart Quinn, odlučili krenuti u ovaj pothvat. Svi su im rekli da su ludi, ali nisu slušali – kaže Jeremy.
Treća sreća
Pedalinu su sami izradili, a da im dizajn i nije nešto uspio, osjetili su na svojoj koži. Prvi pokušaj, početkom prosinca prošle godine, neslavno je završio – plovilo im se pokvarilo 30-ak kilometara od obale. Ni drugi put nisu imali više sreće – prošlog tjedna vratili su se u matičnu luku jer su se razboljeli. Valjda će biti treća sreća, kažu.
Ovoga puta na morski put kreće Kiernan, ali s novim kolegom, Callumom McDonaldom. Strpljenje će se, nadaju se, isplatiti. No strpljenja nikako nisu imali Lydijini roditelji kad je djevojčica, nakon nagle, gotovo trivijalne upale uha, čuli dijagnozu da joj je srce uvećano. Počela je utrka s vremenom. Uslijedili su moždani udari, srce je bilo sve slabije. Donor se tražio, ali bez uspjeha. A onda je, u srpnju 2010., srce stiglo iz Hrvatske. Tako će valjda i dvojica nautičara stići do drugog kraja Atlantika.
Lijepo, međutim nezamislive tragedije su se već desile.... Jedno dijete je umrlo, da bi drugo dobilo njegov organ i također umrlo.... To je strahota, teško mi je ovo i pisati..... Opet, zanima me je li potrebno toliki napor izvršiti kako bi se privukla pažnja i kako bi netko bogat uplatio neku svoticu..... Gledam ultramaratonce, trče zbog ovog cilja, zbog onog cilja, ovi ljudi hoće pedalinom preko Atlantika, moj Bože pa to je ravno nemogućnosti..... Ugrozit će si život čim prođu prvih 500 m, a gdje je 4000 km..... Zašto je potrebno da netko pogine da bi drugi netko nešto uplatio..... Zbilja smo kao vrsta postali odurni.....