Nakon serije lanjskih napisa u kojima je hrvatska mesna industrija bila optužena da uvozi meso sumnjive kvalitete staro i po deset godina i utapa ga u mesne prerađevine, nismo primijetili da su mjerodavne službe u međuvremenu izvijestile o tome tko se konkretno na takav način igra s ugledom mesoprerađivača i sa zdravljem nacije.
Takve su optužbe, bez ikakva dokaza, bacile loše svjetlo na cijelu mesnu industriju i negativno se odrazile i na napore Industrije mesa Ivanec da u uvjetima žestoke konkurencije (uvoz!) preživi na tržištu. Srećom, nakon krize i loše lanjske godine s minusom, ohrabruju nas pozitivni pomaci u prvom kvartalu, koji pokazuju porast ukupnog plasmana i prodaje proizvoda za pet posto. Izjavio je to Dragutin Mostečak, direktor Industrije mesa Ivanec, koja zapošljava 170 radnika.
Prodaja svježeg mesa IMI-ja je 130 posto porasla i na području Splita, a veći je i plasman prerađevina, koji je baš kao i u Zagrebu, porastao za trećinu.
- S obzirom na to da na domaćem tržištu mesa za proizvodnju prerađevina nema dovoljno, uvozimo ga i to isključivo iz Njemačke, Španjolske i Austrije. Meso iz Europe staro je najviše tri mjeseca, jer u EU nema viškova ni zaliha. Govedinu iz Južne Amerike više ne uvozimo, prvenstveno zato jer je poskupjela, a bilo je i problema i zbog veterinarskih prepreka, jer je tamošnja stoka oboljela od bolesti plavog jezika, otkriva Mostečak.
- Uvozno meso ne ide u mesnice, ono nam stiže u zamrznutom stanju i koristimo ga isključivo za preradu. Kad govorimo o svježem mesu, riječ je o stoci isključivo iz domaćeg uzgoja koju koljemo dva do triput na tjedan, dodaje Mostečak. Na žalost, stoke je sve manje, a o stanju kakvo vlada u ivanečkome kraju svjedoči podatak da je prije par desetljeća na raspolaganju bilo 5000 teladi. Danas je bilanca – nula komada!
budale su ipak priznale da su uvozile meso sumnjive kvalitete i stavljali ga u mesne prerađevine