Krk, špica turističke sezone. Koronasezona u punom je zamahu. Moglo se to naslutiti još u Zagrebu. Parkirališta prazna, u kafićima navečer nigdje nikoga. Ljudi su na moru. I mi smo se uputili na otok, jedan od autoriteta hrvatskog turizma, pogotovo za nas iz metropole, ali i za Slovence, Austrijance, Nijemce... Razgovarali smo s gostima, vlasnicima apartmana, hotelijerima, ugostiteljima... ne bismo li vidjeli kako zapravo izgleda ljetovanje u doba epidemije. – Meni to, stari, izgleda kao i lani. Ne vidim razliku, gužva je, pa pogledaj oko nas – kaže dečko na benzinskoj crpki Tifona, nekoliko stotina metara prije Krčkog mosta. Na pauzi je da zapali cigaretu. Na mostu – kolona. U oba smjera.
Ruby se ne šverca
U kampu Krk, našem prvom kampu s pet zvjezdica, za odlazak na plažu pripremaju se Sabina i Špela Krušič s maltezericom Ruby. U trećem su redu do mora. Pas njuška goste. Je li tu inkognito? – Nikad se ne šverca! Plaćamo i za njega, mislim da je pet eura – kaže Sabina i dodaje: – U Italiji za Ruby plaćamo sedam ili osam eura, a u Austriji čak deset. Tako da nam je ova cijena povoljna... Bile su i lani na Krku u kampu. Koja je razlika? – Nema neke razlike... Pa i lani smo u kampu mogli naručiti što želimo iz dućana pa bi nam donijeli na parcelu. Držimo se, istina, malo podalje od drugih, tu u kampu smo same, na plaži smo same, čuvamo se... – govori Sabina, a kći Špela dodaje: – Bili smo u brizi što će biti, hoćemo li ove godine uopće moći na odmor. Iz Ljubljane smo, Domžala... Ali, ispalo je super. Osjećaju li se sigurno? – Dakako! Nikakvih problema nismo imali. Na granici se čekalo sat vremena najviše, ali znala sam prijašnjih godina na granici kod Umaga čekati i osam sati. Njihova je kamp-kućica nova, moderna... Cijena joj je gotovo 35.000 eura. A dan u kampu – 90 eura. – Znate kako to ide, prvo smo kupile malu od četiri metra. Pa od pet i pol, pa šest i pol, sad smo na osam metara kamp-kućice. I na tome ćemo stati, ta nam je taman.
Zašto ne idu u hotel ili apartman, u čemu je čar kampiranja? – U doba epidemije bolje je biti u svojoj kućici, zar ne? Ne moramo dijeliti s drugima toalet, tuširati se možemo i na plaži... A mi kamperi ne trebamo se previše ni pakirati, sve je unutra. I ne možemo biti bliže moru. Bit ćemo u Hrvatskoj ove godine sedam tjedana, kći nešto kraće. Iako, željele smo ovo ljeto provesti u Norveškoj, vidjeti i Tromsø i Oslo.
Ali, epidemija je promijenila planove. Ići ćemo kad se smiri. Bruno Bogdanić, prvi čovjek kampa Krk Premium Camping Resort, vozeći Večernjakove reportere u električnom automobilu, objašnjava što sve nudi kamp s pet zvjezdica: – Smještaj u luksuznim modernim kućicama, glamping šatoru ili na parcelama, tri bazena s dječjim vodenim igralištem, dječje animacijske klubove, restoran, beach bar, wellness... Maserke, ako to gost zaželi, mogu doći gostima na terasu šatora ili mobilne kućice. Frizerka Maja može doći napraviti frizuru, ribar Srećko dva puta tjedno ovdje prodaje orade, brancine, lokarde, trilje, sipe... plaža je jedna od najelitnijih na otoku. Imamo biopročistač vode pa i solarne kolektore na svakoj zgradi. Masline smo zasadili kako bi gosti uživali u hladu. Evo, na više mjesta u kampu gost može mobitelom skenirati QR kod i dobiti sve informacije ili naručiti što želi. Recimo, klikne dupli espresso i Cedevitu i napiše “s puno leda”. I konobar mu donese što je naručio. Ili topli kroasan, voćni kup, čašu pjenušca. Gotovinu gost ne nosi. Sve plaća kad odlazi. Može li gost kampa doći i otići bez kontakta s domaćinima? – Apsolutno! Rezervirati može online. Check-in je online. Kad stigne u kamp, na portirnici ga kod Jurja ili Mare čeka ključ. Do plaže ide sam, a želi li pjenušac, dočekat će ga na terasi. Što ste sve učinili u odnosu na prošlu sezonu?
– Valamar je za turističku sezonu 2020. umanjio smještajne kapacitete za 20 posto kako bi osigurao više prostora gostima u restoranima, na recepciji, bazenima, na plaži i u ostalim zajedničkim sadržajima. Kriza se osjeća? – Praktički ne. Trenutačno u kampu bilježimo jako dobru popunjenost. Tako je u kampovima, oni su uz nautički turizam i vile s bazenima najmanje potreseni aktualnom krizom – govori nam Bogdanić. Andrej Šircelj menadžer je za sigurnost i zdravlje, zadužen u kampu za Valamarov V Health&Safety program. – Ako se, ne daj bože, dogodi da netko posumnja na zarazu, imamo liječnika koji procjenjuje treba li gost na testiranje, kontaktiramo s epidemiologom... Brinemo se o svakom detalju. Iz kućica smo uklonili sve dekoracije. Nema cvijeća, nema jastučića, nema ukrasnih deka, čak ni slika.
Sve radi sigurnosti. Program “Cleanspace – 100% privacy” jamči da su ključne dodirne točke u sobama i mobilnim kućicama temeljito očišćene i dezinficirane, i da prije dolaska gosta nitko nije ulazio u smještajnu jedinicu. Osim toga nudi i potpunu privatnost u sobi tijekom cijelog boravka uz jamstvo da će osoblje u smještajnu jedinicu ulaziti isključivo na poziv gosta. Nakon što sobarice očiste mobilnu kućicu, ja kao menadžer stavljam pečat na vrata kako bi gost bio siguran da nitko prije njega nije ušao. Pa i na recepciji postoji redomat, kao u banci. Gost uzme broj, recimo 17, i čeka da uđe. Imamo i semafor na sanitarnom čvoru! Iznad određenog broja ljudi, više ne može. Pali se crveno svjetlo – priča Šircelj. Valamar, kao jedan od naših najvećih hotelijera, ima niz hotela. U njiegovu je smještaju u cijeloj zemlji ovih dana više od 30.000 gostiju. Kako reagiraju gosti?
– Gosti su izrazito zadovoljni, a razina sigurnosti je jako visoka. Svakodnevno primamo pohvale gostiju na program V Health&Safety, kao i cjelokupnu uslugu. Tijekom lipnja i srpnja Valamar je postupno otvorio 21 hotel i ljetovalište i svih 15 kampova u osam jadranskih destinacija – objašnjava Deana Stipanović, direktorica korporativnih poslova Valamara. Odlazimo u centar. U grad Krk. Boris Dujmović, vlasnik tvornice za proizvodnju tjestenine Mariolina, poznat po sjajnim šurlicama, pljukancima, crnim rezancima sa sipom ili špinatom, pa čak i tjesteninom za vegane, ujedno je i – iznajmljivač. U strogom središtu grada ima apartman s pet zvjezdica, počeo je ugrađivati saunu i wellness u apartman, ali je zbog epidemije stao. Cijena u sezoni ide i preko 200 eura. – Strah u kostima bio je nama iznajmljivačima mjesecima. U doba kad su mediji, političari i epidemiolozi neprestano ponavljali “ostani doma”, nismo znali što nas čeka. Na kraju, dobro je, neće nam ova neobična sezona donijeti zaradu, ali ćemo preživjeti. Gdje je najviše gostiju? Što unajmljuju? – Kvalitetan smještaj, onaj s četiri ili pet zvjezdica je popunjen. I struktura se gostiju promijenila, dolaze mladi ljudi. U 30-ima, 40- ima, a vrlo je malo autobusa, malo je i onih iznad 60-70 godina koji su inače bili često u Krku. Oni su, čini se, ostali kod kuće. Jesu li i cijene niže? – Jesu, ne previše, ali jesu.
U lipnju i srpnju cijene su bile znatno niže, a sad u kolovozu približavaju se lanjskima. Neće nam dugoročno snižavanje cijena donijeti dobro, no takva je situacija. Veći je problem što su silne investicije došle u pitanje. Mi u turizmu računamo kako će svake godine biti bolje, recimo za deset posto. I tako radimo kalkulacije. A sad je sve u trenu stalo. Hoće li tko propasti? – Radim tjesteninu 30 godina. I kako ću sad propasti u mjesec ili dva dana? Neću. Ali, ispada da je naša ekonomija prenategnuta, da je sve umjetno... – govori Dujmović U gradu je zatvoren najveći hotel Koralj. Rade hoteli Dražica, Marina, Bor i Maritim. Na pet tisuća stanovnika ovdje su prošli mjesec bilježili više od 250 tisuća noćenja, cijeli otok gotovo milijun. To je oko 70 posto u odnosu na lani. Kolovoz će biti i bolji. – Za nas na Krku sreća je što imamo most. Odnedavno besplatan. A kad gost prijeđe most, za nekoliko minuta je na autocesti. Otuda može kamo hoće... Naši gosti dolaze većinom autima i zato smo bolje prošli nego oni na jugu Jadrana čiji su gosti stizali avionima – tumači Dujmović pa poentira: – Grad je prije nekoliko mjeseci bio grad duhova. Nigdje nikoga. Činilo se da će tako i ostati cijelo ljeto. Danas je na rivi gužva. Kako je izgledalo, sezona je solidna!
Konobari sadili rajčicu
U kultnom restoranu Volsonis, koji je i pizzerija i muzej i kafić, najveći lokal na otoku, vlasnik Goran Stanić pije kavu s medom. – U mojoj galeriji su izlagali Mate Solis, Vojo Radoičić, Koraljka Beker, Ante Bakter... – kaže Stanić, vlasnik restorana na starorimskim iskopinama. – Kupio sam kuću za galeriju. I kad smo čistili konobu, počeli smo s lopatom, pa još jednom, i na kraju iskopali 950 kamiona zemlje! Ovo je najinteresantniji lokal u zemlji... Tu su rimske zidine s početka nove ere, žrtvenik iz 1. stoljeća pr.n.e. iz kolekcije “Venerina hrama“, jedini na našoj obali Jadrana – priča Stanić.
Kakva je ova sezona? Što bi moglo biti bolje, kako se nosi? – Treba priznati da su gradski i državni oci pružili ruku. Privatnik sam 40 godina i treba priznati da su reagirali na vrijeme. Evo, iz grada su me u doba krize pitali hoću li terasu proširiti i na šetnicu. Jer, terasu smo morali smanjiti zbog epidemiološkog razmaka. Pa smo tako nadoknadili. Svaki je taj detalj, ta mjera, jako utjecao na to da u poslovnom smislu sezona teče normalno. Držimo se pravila, konobari nose maske, dezinficiramo stolove. U njegovu se restoranu jede hrana uzgojena – na otoku. Obitelj Stanić ima vlastitu farmu. – Krave, ovce, crne svinje, koze, imamo i piliće. Tikvice, pome, kapulu, sve s farme jede se u restoranu. Ljudi su ostali raditi? – Od 15 radnika ostalo ih je 15. Na proljeće su konobari, budući da nismo radili, osim dostavu, bili u polju. Radili su na farmi. Tikvica smo imali kao nikad. Više od dvije tone. Pomidora više od tri tone. Sad kuhamo šalšu, ne znamo kamo s njima. Ali zgodno je kad konobar donese gostu jelo na tanjuru i kaže mu “To sam ja sadio u doba ‘lockdowna’, i evo sad je tu, pred vama na stolu...” Prošli ste dobro? – Prošli smo bolje nego što smo očekivali... Krk je pun. Da čovjek ne gleda vijesti, ne bi mogao primijetiti da svijetom hara korona.
Jelko Kacin najbolje zna situaciju na Krku!?