Svakoga dana u Hrvatskoj imamo priliku svjedočiti koliko je razvijeno i snažno gospodarstvo Republike Austrije. Okruženi smo austrijskim bankama, osiguravajućim kućama, maloprodajnim lancima i trgovinama, građevinskim poduzećima i investitorima, a u konačnici ponajbolji gosti na našoj obali su upravo Austrijanci. Stoga nam je slika Austrije kao razvijene i bogate zemlje tako duboko urezana da nam je teško zamisliti da bi bilo drukčije.
Međutim, po završetku Drugog svjetskog rata, Austrija je bila zemlja slučaj.
Teško oštećena ratnim razaranjima, s brojnim ljudskim žrtvama te bitno narušenog međunarodnog ugleda budući da je od 1938. godine bila dio nacističke Njemačke, malo je reći da se ta zemlja nalazila usred potpune ekonomske katastrofe.
Zapravo, nije postojalo gotovo ništa osim snažne volje preživjelih Austrijanaca da ponovno izgrade vlastitu zemlju. Koliko god ta volja bila snažna, teško je bilo obnoviti zemlju na rubu gladi bez ikakvog kapitala.
Slična je situacija bila i u mnogim drugim europskim zemljama pa je američka vlada pokrenula do danas nezapamćen program međunarodne gospodarske i humanitarne pomoći, tzv. Marshallov plan, nazvan po američkom državnom tajniku koji je program osmislio.
Sredstva iz spomenutoga programa itekako su pomogla Austriji i ostalim europskim zemljama da snažno ubrzaju svoj oporavak te da tijekom 1960-ih dožive gospodarski procvat. Međutim, ono što je fascinantno u austrijskom slučaju jest činjenica da Austrijanci i danas koriste spomenuta sredstva. Naime, 1962. godine kada je završena faza oporavka, dio sredstava iz Marshallova plana prebačen je u fond koji i dan-danas kreditira austrijske poduzetnike uz iznimno povoljne uvjete.
Tako je samo do 1999. godine, odnosno uvođenja eura, putem tog fonda odobreno gotovo 90 milijardi šilinga jeftinih kredita, čiji se ekvivalent mjeri u milijardama današnjih eura. Značajna kreditna aktivnost fonda nastavljena je do danas.
Ovo bi bila samo jedna zanimljiva povijesna crtica da sličnu priliku nemamo i sami. Naime, Hrvatskoj su na raspolaganju veoma izdašna bespovratna sredstva iz europskih fondova kojima se financira rješavanje brojnih ekonomskih i socijalnih problema u zemlji. Iako je u posljednjih godinu do dvije postignut određeni napredak u korištenju sredstava iz fondova, dojam je da ne postoji dovoljna svijest o tome koliko taj novac može ubrzati razvoj domaćeg gospodarstva, posebno malog i srednjeg poduzetništva koje je motor gospodarskog rasta.
Također, s obzirom na stanje u državnoj blagajni i visok javni dug, gotovo da ne postoji drugi izvor financiranja za dovršetak izgradnje prometne infrastrukture u zemlji i uspostavu održivog sustava gospodarenja otpadom jer spomenuti sektori traže za državni proračun nemoguću razinu investicija. Uzevši navedeno u obzir te poučeni austrijskim primjerom, apsolutni prioritet svake Vlade i lokalnih vlasti mora biti taj da domaće gospodarstvo povuče i posljednji euro iz europskih fondova.
Ha, ha, kada vidim ovakve naslove uvijek se nasmijem... Prioritet ove vlade je jasno postavljen - izvući zadnju kunu od svih poduzetnika i građana. Više ne znaju kome i kako bi uzeli novce, a toliko su u panici da podižu kazne i njima misle spasiti državu... Sve za uhljebe, uhljebe ni za što, jasan je moto ove vlade...