Jedne noći đavo mi je šapnuo u uho: “Prodaj ‘Besu’, sagradi novi jedrenjak i još jednom kreni na put oko svijeta!”
A tako je i bilo... poznato je otprije svim štovateljima lika i djela Jože Horvata, moreplovca i književnika, koji je sa suprugom Renatom nekoliko puta, u različitim “orahovim ljuskama”, oplovio svijet. I, doista, Joža je kupio novi brod, kojim je ponovno krenuo na put, 17 metara dugu “Modru lastu”, veću i komotniju od “Bese”, s dva jarbola i tri kabine za spavanje, s kojim su se iste, 1973. godine otisnuli iz Splita...
Otkako je prije nešto više od šest godina kapetan Joža otplovio na svoje posljednje putovanje, a uskoro je za njim pošla i vjerna Renata, ime Horvatovih rijetko zaluta na novinske stranice, uglavnom na tužne obljetnice smrti, sve dok se, ima tome koji dan, na Njuškalu nije pojavio zanimljiv oglas.
“Prodaje se jedrilica ‘Modra lasta’, brod s dva jarbola sagrađen 1973. godine u brodogradilištu Greben u Veloj Luci, težine 20 tona, dužine 17 metara, širine pet metara, gaza od tri metra”. Oglas je pregledan 6000 puta, a oglašivač je istaknuo i cijenu: 100.000 kuna.
Na vezu ispred kuće
Kada smo stupili u kontakt sa sadašnjim vlasnikom, Dubrovčaninom Jadranom Gamulinom, rado se odazvao na razgovor za Večernji list, a evo i zašto. – Interes je slab, gotovo nikakav – požalio se odmah taj 75-godišnji morski vuk. – Taj brod nije završen, treba uložiti novca.
Onaj tko hoće jedriti dva tjedna ljeti, kao što zimi ide na skijanje, taj će unajmiti brod i skipera, a sjećanje na taj brod i Jožu Horvata prestaje s mojom generacijom...
Potom otkriva da se “Modra lasta” može razgledati u Rijeci Dubrovačkoj, na vezu ispred njegove kuće, što mu je bila velika želja odmalena. – Kupio sam “Modru lastu” iz sentimentalnih razloga jer je u to doba kada je počeo jedriti – kada sam ja imao 27 godina i radio kao pomorac – taj brod meni bio vrhunac.
Pokušavao sam 80-ih kupiti taj kalup u brodogradilištu, ali mi je bio preskup – prisjeća se Jadran Gamulin pa potom dodaje da je brod imao bremenitu životnu odiseju i na moru i na kopnu.
“Modra lasta”, naime, za Jožu i Renatu Horvat bio je uklet brod. Tek što su se prvi put njime otisnuli, u Las Palmasu dočekala ih je tragična vijest o pogibiji sina Miće koji je na putu u Beograd, kamo je putovao da bi roditeljima sredio potrebne vize, sletio s ceste i poginuo.
Dvije godine kasnije, kao u grčkoj tragediji, jedan od jarbola na “Modroj lasti” udario je u glavu drugog sina Marka koji se uskoro utopio roneći.
Proklela ga udovica
Kada su se nakon tog tragičnog putovanja vratili kući, Joža i Renata vjerovali su da je njihov put završen. “Modru lastu” darovali su Srednjoj pomorskoj školi u Lošinju, ali škola je uopće nije koristila, a potom je brod do temelja opljačkan, skinuto je i odneseno s njega sve što se moglo odnijeti.
Nakon dvije godine, kako je svojedobno ispričala Renata Horvat, Joža je brod oduzeo školi i darovao ga mornarici u Tivtu. Naš sugovornik Jadran Gamulin spominje još dvije adrese na kojima je brod svojedobno boravio: Izolu i Mali Lošinj. Kako god bilo, početkom rata “Modra lasta” ostala je u Crnoj Gori, a ondje ju je, gotovo potopljenu, prije 12 godina za 100.000 kuna kupio Jadran Gamulin.
– Mislio sam da će mi država biti zahvalna jer sam hrvatski brod vratio u Hrvatsku, ali nisu ga priznali kao hrvatski brod iako je sagrađen u Veloj Luci i morao sam platiti 240.000 kuna trošarina. Umjesto da taj novac utrošim u popravak broda, morao sam ga dati državi pa je obnova bila odgođena, a kad sam se financijski oporavio, nezgodno sam pao i sada ne mogu klečati i popravljati ga. Zato ga prodajem – kaže Gamulin, kojega od kupnje broda nije otjerala ni priča o njegovu prokletstvu.
– Još pri gradnji na brodu je poginuo električar, a njegova je udovica na svečanom porinuću proklela brod. Joža Horvat molio me da ga ne kupujem, ali ja nisam odustajao pa sam u Tivtu dao blagosloviti brod. Evo, u posljednje četiri godine tri puta bio sam u životnoj ugrozi, ali još sam živ – zaključio je Jadran Gamulin.
Miriam Kervatin iz Udruge Blokirani
Čovijek se ispovijedio prije smrti i priznao krivnju za ubojstvo međimurskog svečenika i jednog kolge partizana kojega je odveo na smaknuće iako mu je na putu taj partizan spasio život. Bog ga je kaznio i za života preko sinova. Svi se moramo bojati Božje kazne je rona je uvijek pravedna.