U udruzi Osmijeh zavladala je tuga. Na Njuškalu su oglasili prodaju konja kojeg su koristili za terapijsko jahanje koje je bilo i glavna djelatnost udruge iz Peteranca u Koprivničko-križevačkoj županiji. Kobila Dorina stara je 14 godina, a cijena joj je 12.000 kuna. - Radila je u školi jahanja i terapijskom jahanju, sudjelovala u klupskim natjecanjima u dresuri i preponama, polaganju jahačkih dozvola i natjecateljskih licenci. U slobodno vrijeme je na ispustu s drugim konjima. U dobroj je kondiciji i potpuno zdrava, nikad nije imala problema s ozljedama, ima redovito obrađivana kopita. Uredno tretirana redovnim cijepljenjem i pastama te dodacima u prehrani. Svojim nižim rastom prikladna je za rad s djecom, ali i odraslima. Prodaje se jer je udruga primorana smanjiti troškove hladnog pogona zbog financijske nesigurnosti u idućoj godini te stoga želimo da dođe u dobre ruke - piše u oglasu.
Kobila Dorina postala je "članica" Udruge za terapijsko jahanje Osmijeh 2018. godine. Udruga je osnovana 2016. godine u Peterancu i jedina je takva specijalizirana na području Koprivničko-križevačke županije. Okuplja 18 polaznika, uglavnom djece s teškoćama u razvoju. Dorina je stigla u ergelu Galop u Peterancu, gdje se odvija program terapijskog jahanja, kao ispomoć 21-godišnjoj kobili Camille. Kupljena je u Međimurju nakon humanitarne akcije "Veliko srce za veliki osmijeh".
Skupilo se tada oko 19.000 kuna za kupnju kobile i redovne troškove. No, dvije godine kasnije, članovi se moraju oprostiti od Dorine. Kad je stigla vijest da nisu prošli na natječaju za trogodišnju potporu, Izvršni odbor teška je srca donio odluku o prodaji radi smanjenja troškova u 2021. godini.
- Javilo nam se već nekoliko ljudi zainteresiranih za kupnju, ali i za najam. Razmišljamo sad o tome da Dorinu damo u najam i da ostane u našem vlasništvu, sve dok ne prebrodimo ovo teško razdoblje. Nismo jedini koji smo se našli u takvoj teškoj situaciji, pa se režu troškovi hladnog pogona. Konji su živa bića, oni traže svoje, bez obzira jesmo li prošli na nekom natječaju ili nismo, jesmo li osigurali novac ili ne - kaže predsjednica udruge Petra Čolig Šarić. Udruga se, pojasnila je, od osnivanja aktivno borila da osigura financijska sredstva za provedbu terapijskih programa, ali i da pronađe sponzore za svoje konje terapeute jer im je početak svake godine iznimno težak za opstanak.
- Jedna smo od rijetkih udruga za terapijsko jahanje koja svoje aktivnosti provodi svaki radni dan i čiji sudionici imaju prilike dolaziti minimalno jednom tjedno na jahanje. Iza svojeg rada odgovorno stojimo, svi naši jahači imaju preporuku liječnika, nijedan naš jahač nije imao kontraindikacije što dokazuje da se radi u stručnim uvjetima, svi naši financijski izvještaji su transparentni i predani sukladno zakonskim obavezama, ne žalimo za neprospavanim noćima radi pripreme i izrade projekata, ne žalimo za svim odrađenim volonterskim satima, niti radi smanjenja ili odricanja od naknada za izvoditelje aktivnosti, ne koristimo stavku putni troškovi već trošimo vlastito gorivo za potrebe Udruge. Ne koristimo termin terapijsko jahanje za financiranje drugih aktivnosti. Puni smo ideja i vizija za rast i razvoj Osmijeha, a koje uključuju i širu populaciju. Obožavamo rad s našim jahačima i najmanji njihov napredak neizmjerno nas veseli - navodi. Iako su često dobivali pohvale na račun napisanih projekata, čini se, veli, da nisu dovoljno dobri ili podobni da zadovolje kriterije na natječajima. Ne želi govoriti o kojim se natječajima radi, no riječ o natječajima na državnoj razini. Ove godine opstali su, napominje, isključivo zahvaljujući lokalnoj zajednici.
- Do kraja godine uspjeli smo odolijevati izazovima, no na žalost, preumorni smo od borbe i nemamo više snage tražiti nove načine da opstanemo u ovom sustavu Republike Hrvatske u punom sastavu s tri konja terapeuta. Najiskrenije i najdublje se zahvaljujemo svima koji su nas prepoznali i bilo kojim putem podržali naš rad u proteklom razdoblju te omogućili da sudionici naših programa polaze naše aktivnosti, a osobito u ovoj korona godini kad se provedba programa "Jahanjem do osmijeha" održala isključivo zahvaljujući lokalnoj zajednici, uz napomenu, da je uslijed pojave korone mnogim našim članovima dolazak na jahanje bila jedina dostupna terapija, rehabilitacija i rekreacija – ističe.
Nastojat će, dodala je, Dorini pronaći što bolji novi dom. Usluge terapijskog jahanja koristi 18 polaznika, od kojih 17 djece i jedna odrasla osoba.
- Ranjeni smo, ali još uvijek živimo. I ovaj poraz nastojat ćemo pretvoriti u nove pobjede - poručila je članovima. Udruga je nakon Dorine nabavila još jednog konja, Muzu.
- Razmišljali smo tada puno o tome hoćemo li uspjeti isfinancirati tri konja. Rekli smo: "Idemo riskirati". Na žalost, nismo uspjeli. Moramo razmišljati mjesec ili dva unaprijed. Slijedi zimska pauza. Imamo tri konja, možemo zadržati samo dva, vagali smo teška srca kojeg se moramo odreći i odluka je pala na Dorinu. I mi i djeca vezali smo se uz nju, ali takvu smo odluku morali donijeti. Žao nam je jer je Dorina k nama stigla iz Čakovca, gdje je već radila u programu terapijskog jahanja, no i oni su je morali prodati jer je nisu mogli financirati. Nismo jedini koji smo se našli u toj situaciji - veli.
Dorina tako opet mora promijeniti vlasnika. No, ostaje nada da će udruga uspjeti dogovoriti najam ili se možda pojave neki donatori koji će Dorinu zadržati u Osmijehu, i svim članovima vratiti osmijeh na lice.
Tuga je više kod onih koji su uzimali donacije, novac, uhljebljenja, a djeca i konji su im služili kao paravan.