Arhitektonski nacrti najzloglasnijeg koncentracijskog logora Auschwitz,
koji su nedavno otkriveni u jednom berlinskom stanu, o čemu je
izvijestio njemački Bild, mogu se smatrati svojevrsnim novim prilogom
studiji Hannah Arendt “O banalnosti zla“,
izvještajima te filozofkinje sa suđenja nacističkom ratnom
zločincu i zapovjedniku Auschwitza Adolfu Eichmannu, koji je svoja
zlodjela na sudu u Jeruzalemu pravdao činjenicom “da se samo
držao propisa i zakona” te da zato i “nije
odgovoran za sudjelovanje u pogromu milijuna ljudi u konc
logorima”.
Poslušni
stručnjak
Originalni nacrt neimenovanog arhitekta (ime mu je na fotografijama
naslovnice projekta zamućeno) otisnuti su na 28 stranica, a među njima
je i nacrt prostorije dimenzija 11,66 s 11,2 metara, tzv.
“Gaskammer” (plinska komora), koja je bila dio
“pogona za čišćenje”.
Savjesni je arhitekt, poštujući želje nadređenih,
projektirao i krematorij za spaljivanje ljudi, nazvavši ga
“L. Keller”, odnosno
“leichenkeller” (skladište tijela). Da
bi izvanjski izgled pogona za ubijanje nacistima nepoželjnih ljudi bio
u skladu s Hitlerovom vizijom “sjajno dizajniranog”
Trećeg Reicha – poslušni su arhitekti osmislili
elegantan glavni ulaz, koji se lijepo uklapa u čiste linije zidina koje
su okruživale koncentracijski logor, u kojem je više od
milijun ljudi ubijeno smrtonosnim plinom ciklonom B, medicinskim
eksperimentima, pogubljenjima te prisilnim radom i izgladnjivanjem,
čime je čovjek, usred 20. stoljeća, sveden na razinu nižu od ropske
– jer su deportirani radili do smrti, trošeći
isključivo tkivo vlastitog tijela kao energiju za pogon
“stroja za rad”.
Sustavni pristup
Šef federalne arhive u Berlinu Hans-Dieter Kreikamp za Bild
je izjavio da su arhitektonski nacrti “autentičan dokaz da je
genocid europskih Židova bio sustavno planiran”. Projekt za
istrebljenje milijuna ljudi potječe iz 1941. godine.
O BANALNOSTI ZLA ‘Konačno rješenje’ projektirali profesionalni arhitekti