Neka jede hobotnice! Treba mu Viagra da zadrži krv u penisu. Mora baciti porniće. Samo neka poveća testosteron – najbolje dodatkom jednog bugarskog proizvođača... Dio je to forumaških savjeta djevojci koja se požalila na seksualne probleme u vezi. Njezin partner ima erektilne teškoće koje traju mjesecima, ona je frustrirana i traži pomoć na sve strane jer će ga – ili prevariti ili ostaviti. Ili oboje. Hvala nebesima na anonimnosti interneta pa je dobila niz iskustava koja u stvarnom životu, da tako kažemo, vjerojatno nitko od „savjetodavaca\" nije ni pomislio izgovoriti naglas. Kao što se može pretpostaviti da ni ona nije ni s kim koga poznaje raspravljala o svom problemu. Jer muškarac koji „zakaže\", vjerojatno će zavijek na ovim našim meridijanima dobiti pečat kao da je okužen, a žena pravo da odjene crninu.
Iako su seksualne teškoće univerzalne i sigurno postoje oduvijek, ipak su tabu. Činjenica je da mogu uzrokovati ozbiljne probleme u vezi i braku, ali i biti posljedica nekog drugog problema koji već postoji između dvoje ljudi. No, unatoč svemu tome, sustavno ga se ignorira. Barem kod nas, gdje je seksualno zdravlje potpuno izvan zdravstvenog sustava te tako najčešće postaje zakrabuljena osobna drama pojedinaca.
U razvijenim zemljama seksualne se teškoće tretiraju i liječe kao i svaki drugi zdravstveni problem, a u Hrvatskoj se o njima javno govori tek u nekim površnim žensko-muškim razgovorima. Jer, za ostatak svijeta mi takve probleme nemamo. Naprotiv, kad god se rade neka kvaziistraživanja, uglavnom u marketinške svrhe nekih proizvođača, Hrvati ispadaju najbolji ljubavnici. Po svakom pitanju. Bila to dužina spolovila, broj seksualnih odnosa, raznolikost iskustava. No, činjenica je da smo, barem kad je riječ o seksu, zbilja Europljani. Posljednje znanstveno istraživanje rađeno na ovu temu u Hrvatskoj pokazalo je da seksualne probleme ima trećina žena i četvrtina muškaraca. I tim smo prosjekom već u EU. Razlika je, međutim, što na Zapadu muškarac (i žena) s početka teksta ima gdje potražiti pomoć, dobiti ispravnu dijagnozu te živjeti zdrav i ispunjen seksualni život. I tako se pobrinuti za vlastito zdravlje, uostalom.
U Hrvatskoj je i dandanas odlazak na internet, anonimno traženje savjeta i generalno ignoriranje problema, ono što preostaje. Odlazak k liječniku, primjerice, muškarca s erektilnim poremećajem, završava kod urologa koji, kad je riječ o mlađim ljudima najčešće zaključi kako je fizički sve u redu. I tu je kraj. A nevolja i sve ono što takva disfunkcija uzrokuje i dalje ostaju. Štoviše, muškarac se nerijetko osjeća još lošije jer je fizički zdrav pa njegova frustracija dodatno buja. Em šuti, em liječenje od kojega se nadao rješenju više nije opcija, o tomu se ne razgovara s prijateljima, roditeljima, a druga strana je sve nezadovoljnija jer jednako tako krivi sebe.
Pojedini će u tim slučajevima otići korak dalje, odnosno psihijatru. Ono što mogu dobiti u psihijatrijskoj ordinaciji najčešće je kakav recept, neki antidepresiv, da se malo opuste... A to je kao da vam liječnik za uho, grlo, nos malo pogleda i bolno oko. Kad je već to sve na glavi, je li. Jer jedine su prave adrese za seksualne probleme i spolno zdravlje – seksualni terapeuti. Hrvatska ih brojkom i slovima ima točno devet. Većinu lociranih u Zagrebu, a posao obavljaju u privatnim praksama. No, uskoro će dobiti konkurenciju, prvu generaciju seksualnih terapeuta obrazovanih u Hrvatskoj čija edukacija počinje na jesen. Selekcijski postupak planiran je za lipanj, a prijaviti se mogu psiholozi, liječnici, socijalni radnici, više medicinske sestre, pedagozi, dakle visokoobrazovani stručnjaci koji imaju završene dvije godine psihoterapijskog smjera. Uvjeti ovise o smjeru edukacije koji će odabrati budući da se nudi obrazovanje za savjetnika seksualnog zdravlja i za seksualnog psihoterapeuta. I jedni i drugi proći će kroz dvogodišnji obrazovni program, ali savjetnici se neće baviti seksualnom terapijom.
\"Tržište\" postoji
– Savjetnici mogu biti liječnici koji imaju svoje ordinacije obiteljske medicine i žele savladati ove teme. Ili, recimo, djelatnici u obiteljskim centrima koji rade s parovima. Oni neće provoditi seksualnu terapiju, nego parovima i pojedincima pomagati u području seksualnog zdravlja te raditi na prevenciji. A da bi netko postao seksualni terapeut, mora imati završen neki od psihoterapijskih smjerova priznatih u Hrvatskoj – objašnjava Nataša Barolin Belić, jedna od spomenutih devet seksualnih terapeuta kod nas, inače diplomirana teologinja.
Ona i kolege bit će predavači budućim terapeutima i savjetnicima seksualnog zdravlja, a sami su ovo u nas raritetno zvanje stjecali godinama. Ponajprije zbog nepostojanja organizirane edukacije koju stoga sad i uvode u Hrvatskoj. Njima su predavači dolazili s inozemnih institucija pa, kako kaže, ako netko nije imao termin da dođe ove, stigao bi tek iduće godine, zbog čega se cijela stvar oduljila.
Polaznici studija prve će godine obrazovanja imati zajednički program za oba smjera. Konkretno, riječ je o deset radionica na različite teme pa će tako budući seksualni savjetnici i terapeuti slušati predavanja na temu psihoseksualnog razvoja, o psihologiji i fiziologiji seksualnog odgovora, o starenju i seksualnosti, etičkim i pravnim aspektima, seksualnom nasilju te još niz stručnih tema. Razlika između dva navedena smjera jest u drugoj godini obrazovanja kada slijedi supervizirani rad s klijentima. Satnica koju će budući seksualni terapeuti morati odraditi bitno je zahtjevnija nego ona za savjetnike. Druga godina je cijela praktična, iskustvena i supervizijska. Na prvoj godini stječe se obvezno znanje za oba smjera, a predavanja će se održavati petkom poslijepodne te vikendom u Zagrebu – dodaje Nataša Barolin Belić.
Jedno je sigurno: kandidatima koji zadovolje uvjete, na kraju uspješnog obrazovanja neće manjkati posla. \"Tržište\" u Hrvatskoj i te kako postoji, pokazuje to i podatak da je smanjena seksualna želja najbrže rastuća teškoća kod oba spola. Kako napominju stručnjaci, to je još jedna nuspojava krize u društvu, ekonomski i na svaki drugi način zahtjevnog vremena koje se manifestira i lošim seksualnim životom.
– S obzirom na to da je seksualnih terapeuta tako malo, očekujemo da će ljudi koji se odluče za seksualne terapeute imati posla. Seksualno zdravlje je dio integrativnog zdravlja čovjeka i, ako nemate zdrav seksualni život, ne možete ni govoriti o dobrom zdravlju. Općenito, seksualno zdravlje u našem je društvu vrlo zanemareno, unutar sustava uopće nemate opciju seksualnog savjetovanja te ono nije prepoznato kao bitna dimenzija zdravlja. Kad imaju migrenu ili gastritis, ljudi će se, jasno, požaliti i potražiti pomoć. Ali ako imate smanjenu seksualnu želju, nećete se tako brzo i lako odlučiti potražiti pomoć. I ako odete k liječniku, poslat će vas psihijatru ili reći da si nađete nekog psihologa – opisuje Barolin Belić te ističe da psiholozi, što je još jedan od apsurda našeg obrazovnog i zdravstvenog sustava – i ne rade psihoterapiju. I tako nastaje zatvoreni krug u kojem su se našli mnogi, neovisno i o spolu i o dobi.
S njima se u svojoj liječničkoj svakodnevnici redovito susreće i prim. dr. sc. Goran Arbanas, dr. med, psihijatar u karlovačkoj općoj bolnici, ali i psihoterapeut te jedini liječnik za seksualno zdravlje u Hrvatskoj. Naime, ova posljednja titula slobodno je prevedena budući da kod nas ne postoji specijalizacija iz seksualne medicine, koju je dr. Arbanas nedavno završio u Engleskoj. U organizaciji europske udruge za specijalizacije na Oxfordu je odslušao teoriju te potom odradio 18 mjeseci praktičnog rada. – Posebna komisija pregledavala je prijave pristigle na Oxford te je na ispit izašlo oko 350 ljudi. Ispit je položilo 288 ljudi iz cijeloga svijeta. Iz Hrvatske, na žalost, nije bio nitko osim mene. Iz susjedne Slovenije bilo je troje polaznika: urolog, ginekologinja i psihijatrica i sve troje su položili ispit. Tijekom edukacije doista sam puno naučio, u edukaciji su sudjelovali najveći stručnjaci iz Europe, a u sklopu praktičnog dijela bio sam i na kraćem boravku u jednom velikom centru za seksualnu medicinu u Sheffieldu – opisuje svoje dodatno obrazovanje ovaj psihijatar, inače predsjednik Hrvatskog društva za seksualnu terapiju. I on je jedan od pokretača te budućih predavača edukacije kojom će nastojati smanjiti nedostatak stručne pomoći za seksualne probleme u našem društvu.
Bez ijedne ambulante
Arbanas ističe da je prisutnost seksualnih poremećaja vrlo slična u različitim kulturološkim skupinama: – Svi imaju iste probleme, pa tako i mi. Kod muškaraca su najčešći problemi erektilna disfunkcija i prijevremena ejakulacija. Kod žena su najčešći problemi smanjenje seksualne želje, problemi u doživljavanju orgazma te problemi u uzbuđivanju.
Što se tiče našeg sustava, on je potpuno gluh i nedostupan, tj. u Hrvatskoj ne postoji ni jedna ambulanta/centar za seksualne poremećaje i po tome smo (uz ostale zemlje bivše Jugoslavije i Albaniju) na začelju Europe. U Sloveniji je tek ove godine otvorena prva ambulanta za seksualne poremećaje, u Ljubljani.
– Kao predsjednik Hrvatskog društva za seksualnu terapiju, kaže dr. sc. Arbanas, napisao sam mnogo mailova, pisama ministru zdravlja i saborskom Povjerenstvu za zdravstvo, no nisam dobio nikakav odgovor. Također, u strategiji zdravstva do 2020. godine nijednom se riječju ne spominju seksualni poremećaji – dodaje on, objašnjavajući da se pacijenti javljaju za pomoć koju im nastoje pružiti pojedinci unutar sustava.
Dvogodišnja edukacija
Tada je to, međutim, njihova osobna volja i izbor, jer uputnice za ovakve probleme kod nas nema. A čini se kako ni neće tako skoro biti dok se seksualni poremećaji, kako je istaknuo dr. Arbanas, ni ne spominju u zdravstvenoj strategiji. Stoga stručna pomoć ostaje iza vrata privatnih ordinacija, gdje rješenje svakog ovakvog problema, ističu stručnjaci, započinje inicijalnim razgovorom.
Širok i detaljan inicijalan razgovor temelj je i početak kvalitetne terapije koji će (na)učiti i polaznici seksualne edukacije na jesen. Usto, programom će se budućim seksualnim terapeutima prenijeti znanje o različitim čimbenicima koji djeluju na seksualno zdravlje, moći će procijeniti i dijagnosticirati seksualne smetnje, razumijevat će terapeutske postupke i procjenjivati spremnost klijenta ili para na tretman. Koliko su u tomu uspjeli, ocijenit će se usmenim i pisanim završnim ispitom koji će morati proći prije nego što certifikat seksualnog terapeuta objese na zid svoje prakse.
Njihova je edukacija zamišljena, opisali su inicijatori, kao početak trajne edukacije stručnjaka u području ljudske seksualnosti i zdravlja, pri čemu je temeljni cilj osigurati kvalitetan terapijski servis parovima i pojedincima narušenog seksualnog zdravlja širom Hrvatske.
S obzirom na znatnu potražnju za takvim tipom stručne pomoći, kako izravno klijenata tako i neizravno liječnika čiji klijenti iskazuju seksualne smetnje, program nastoji popuniti prazninu u psihoterapijskoj ponudi. Među važnim ciljevima programa je i snaženje svijesti o važnosti očuvanja seksualnog zdravlja – istaknuli su i pozvali sve zainteresirane da životopis, diplome i potvrde o edukaciji te da motivacijsko pismo pošalju na e-mail adresu hdst.edukacija@gmail.com. Prvi je to korak prema zvanju seksualnog terapeuta ili savjetnika. Svi koji ispunjavaju osnovne uvjete bit će pozvani na ranije spomenutu selekcijsku radionicu kao svojevrsni prijamni ispit.
Domaća praksa u kojoj je odlazak ginekologu te urologu sve što sustav pruža nisu dovoljni, upozorava i psihologinja Tanja Jurin, znanstvena novakinja na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, napominjući da zdravi i funkcionalni spolni organi nisu dovoljni da bismo rekli kako je netko seksualno zdrav.
Online \"rješenja\"
– Seksualno zdravlje pretpostavlja da nemamo seksualne smetnje te da su naši seksualni odnosi zadovoljavajući. Svaki problem povezan sa zdravljem ne treba dugotrajno ignorirati, pa tako ni seksualni. Ako to činimo dugo, narušava se naš partnerski odnos ili kvaliteta života, problem vjerojatno neće proći sam od sebe i bilo bi dobro potražiti stručnu pomoć. Seksualne smetnje često se ignoriraju iz više razloga. Partneri ne komuniciraju po pitanju seksualnosti općenito, a komunikacija je dodatno narušena kad postoji seksualni problem. Iskustvo pokazuje da se parovi u terapiju javljaju onda kada razina stresa i loših partnerskih odnosa uzrokovanih seksualnom smetnjom dosegne visoku razinu – dodaje Jurin.
A tada je često problem već „evoluirao\" i postao svakodnevnom mukom u različitim sferama života i osobnosti pojedinca. Stoga Jurin ističe da pomoć treba potražiti što ranije.
U svakom slučaju, do prvih diploma seksualnih terapeuta, Hrvatima ipak preostaje snalaženje i omiljeno online traženje rješenja. Pa će tako jedan od savjeta doći i od muškarca „koji je to prošao\".
– Razmišljanje o problemu je najgore. Ako imaš manje od 30 godina šanse za zdravstveni uzrok su mikroskopski male.
Moj savjet: Tjeraj sve u materinu pa kako bilo – preporučuje ovaj forumaš i jedan među četvrtinom muškaraca u Hrvatskoj koji imaju (najčešći) seksualni poremećaj.
