Hilary Mine je potpredsjednica za strategiju i tehnologije korisničkog iskustva u Nokiji i trenutačno obnaša funkciju predsjednice Izvršnog odbora DigitalEuropea, udruženja koje predstavlja industrije koje se digitalno transformiraju u Europi, s članstvom koje obuhvaća više od 45.000 tvrtki koje posluju i ulažu u Europi te uključuje 102 korporacije i 41 nacionalnu gospodarsku komoru iz cijele Europe. Hilary Mine radi u području komunikacija i informacijske tehnologije više od 30 godina, tijekom kojih je obnašala visoke izvršne funkcije u tvrtkama Nokia, Alcatel-Lucent, Technicolor i Probe Research. Živjela je i radila u Aziji, Europi i Sjevernoj Americi.
S obzirom na čelnu funkciju u udruženju DigitalEurope, koje je glas industrije o svim relevantnim zakonodavnim pitanjima te pridonosi razvoju i provedbi relevantnih politika EU, razgovarali smo o svim aktualnim, prije svega regulatornim izazovima s kojima se EU, pa tako i industrija koja u njemu posluje suočava.
Predsjednica ste Izvršnog odbora organizacije DigitalEurope. Nedavno ste posjetili Hrvatsku i sudjelovali na Net-zero konferenciji u organizaciji HGK gdje ste izjavili da bez digitalizacije nećemo postići zelene ciljeve. Kako ocjenjujete napredak tog procesa u tvrtkama u EU?
Najprije priznajmo da je Europa sebi postavila teže i konkretnije ciljeve nego mnogi drugi dijelovi svijeta i često se smatra globalnim liderom u rješavanju problema klimatskih promjena. Postigli smo određen napredak u području prelaska na obnovljivu energiju, a digitalizacija ključnih industrija ubrzana je u posljednje tri godine zbog COVID-a i energetske krize izazvane ruskom agresijom na Ukrajinu. Postoje četiri glavne industrije koje imaju najveći utjecaj na emisije ugljikova dioksida, koje čine otprilike 80 posto emisija, a one su danas digitalizirane samo oko 20 do 25 posto – tako da još uvijek treba puno učiniti.
Europa je postavila ambiciozan cilj smanjenja naših emisija za 55 posto do 2030. u usporedbi s razinama iz 1990. Ako ozbiljno želimo postići taj cilj, vlade, tvrtke i građani moraju razmišljati digitalno. Studije su otkrile da do 2030. digitalne tehnologije imaju potencijal pomoći drugim industrijama da uštede 20 posto globalnih emisija CO2.
Na primjer, prelazak na obnovljivu energiju treba ići još brže, ali obnovljivi izvori ovise o vremenskim prilikama i promjenjivi su, što predstavlja izazov za trenutačne energetske mreže. Digitalna rješenja mogu osnažiti mreže da apsorbiraju više energije iz povremenih izvora energije, a također mogu pomoći u boljoj ravnoteži ponude i potražnje. Pametne energetske mreže ključne su za omogućavanje obnovljivih izvora energije, a one zahtijevaju digitalizaciju, moderne 5G i optičke komunikacijske mreže te digitalne vještine.
Još jedan ključni primjer su ICT vještine kao što su podatkovna pismenost, računalno razmišljanje i kritičko razmišljanje – one su u srži europskog nastojanja da ispuni svoje ciljeve klimatske neutralnosti. Također su potrebne posebne vještine za prevođenje aplikacija digitalnih rješenja u poslovne i industrijske svrhe. Vjerujemo da bi EU trebao ulagati i usmjeravati svoje politike kako bi osigurao da građani posjeduju vještine koje su im potrebne za napredak u digitalnom i zelenom gospodarstvu i kako bi industrija osigurala stručnjake potrebne za poduzimanje odvažnih klimatskih mjera.
Spomenuli ste da postoji sve više regulative, koja je neophodna, ali može biti zahtjevna, posebno za mala i srednja poduzeća (MSP). Koliki je i ljudski i financijski zahtjevno pratiti propise i kako to poboljšati?
Sadašnja Komisija paralelno je pokrenula mnoštvo prijedloga u digitalnoj domeni, npr. Chips Act, AI Act, Data Act, Cyber Resilience Act, Digital Product Passport, Corporate Sustainability Due Diligence Directive, SEP okvir za licenciranje i više. Puno je toga za probaviti i pravilno analizirati. Pojedini prijedlozi su po našem mišljenju prebrzo provučeni, bez pribavljanja stručnih mišljenja o konkretnim obvezama i bez stručne procjene učinaka prijedloga na građane koji nisu samo potrošači, već i zaposlenici, poslodavci, dioničari, vlasnici poduzeća itd. Posebno trpe mala i srednja poduzeća jer jednostavno nemaju resurse za analizu i upravljanje usklađenošću s ovim regulatornim okvirom koji se brzo mijenja. To koči i ulaganja i dio je razloga zašto samo osam posto malih i srednjih poduzeća danas trguje čak i preko jedne europske granice, što je veliki nedostatak u odnosu na, primjerice, SAD.
Pozivamo regulatore da se smatraju istinski odgovornima za smanjenje propisa ili barem uklanjanje nekih postojećih propisa kad god dodaju nova pravila. Unatoč obećavajućem "jedan u jedan", koliko nam je poznato, od 2019. doneseno je 26 zakona s digitalnom relevantnošću, a još 60 ih je u pripremi. Pritom, koliko znamo, nijedan nije ukinut. Moramo pogledati kako nagrade funkcioniraju u vlasti, trebalo bi biti kao i u poslovanju – nagradimo one koji smanjuju regulatorni teret, a ne samo one koji stvaraju nove propise.
Umjetna inteligencija (AI) i njezina regulacija u središtu su pozornosti od pojave ChatGPT-a. U nedavnom razgovoru rekli ste mi da se umjetne inteligencije ne treba bojati, ali također ne zagovarate potpuno optimističan pristup. Rekli ste da umjetnoj inteligenciji treba pristupiti ozbiljno. Što točno mislite pod tim?
Kao i svaka moćna tehnologija, AI donosi i rizike i dobrobiti. Iskustvo pokazuje da je regulacija često usmjerena na uklanjanje rizika, ali to ima visoku cijenu ako propustimo dobrobiti od kojih druge regije imaju koristi. Uzmite u obzir zdravstvenu skrb – AI je ključan za omogućavanje točnije i mnogo isplativije dijagnostike u svemu, od raka do glaukoma i više. AI je jednostavno neophodan za postizanje naših nultih ciljeva. Stoga snažno podupiremo pristup temeljen na riziku unutar prijedloga Komisije EU, Akta o umjetnoj inteligenciji, tako da regulatorne obveze koje štite pojedinca moraju biti razmjerne specifičnim rizicima.
Kako Europa može potaknuti ulaganja i usvajanje umjetne inteligencije (AI) na široj razini i kako može osigurati da je takav razvoj usklađen s etičkim i društvenim ciljevima, a istovremeno izbjeći fragmentaciju regulatornog okvira u Europi, što je nešto što Digitalna Europa zagovara?
Hvala na odličnom pitanju! Zapravo, mnogi načini na koje možemo potaknuti ulaganja i usvajanje umjetne inteligencije zahtijevaju od nas upravo smanjenje fragmentacije regulatornog okvira u Europi. Jedna od naših najvećih želja za Europu za koju se zalažemo je da podatke tretiramo kao svoju petu slobodu. Jedinstveno tržište EU jamči slobodno kretanje robe, kapitala, usluga i ljudi, zajedno poznato kao "četiri slobode". Trebali bismo osloboditi nevjerojatnu vrijednost podatkovne ekonomije koja je temeljni sastojak umjetne inteligencije uspostavljanjem protoka podataka kao pete slobode EU.
Kretanje podataka među državama članicama sve je važnije, kao i ostala četiri segmenta, za neometano funkcioniranje jedinstvenog tržišta. Uredba o slobodnom protoku neosobnih podataka obećala je brisanje zahtjeva za lokalizaciju podataka unutar EU za neosobne podatke, ali i dalje je neučinkovita jer miješani skupovi podataka s osobnim i neosobnim podacima potpadaju pod GDPR ako ne možete razdvojiti dvije vrste, a to je često slučaj.
Način na koji se upravlja podacima također je iznimno fragmentiran. Tijelo za zaštitu podataka svake države članice tumači ključne zakone poput GDPR-a na potpuno različite načine. Zakon o upravljanju podacima i Zakon o podacima također obećavaju uspostavljanje novih tijela za tumačenje odredbi u tim datotekama, stvarajući složenu pravnu mrežu s kojom je malim i srednjim poduzećima nemoguće raditi. Uklanjanjem granica, tereta i prepreka kao što su pravila o lokalizaciji podataka i različita tumačenja, omogućujemo jednake uvjete za europske tvrtke da se natječu na globalnoj razini, posebno u pogledu usvajanja umjetne inteligencije. Ako u tom pogledu zadržimo europske poduzetnike i industriju, daleko ćemo zaostajati na globalnoj razini.
Tijekom posjeta Hrvatskoj o kibernetičkoj sigurnosti razgovarali ste i s predstavnicima tvrtki i Hrvatske gospodarske komore. Koliko su sigurnosni rizici porasli s tehnološkim napretkom i koji su glavni izazovi?
Kibernetički kriminal koštao je globalno gospodarstvo otprilike sedam bilijuna američkih dolara u 2022. No, naravno, prednosti tehnologije daleko nadmašuju troškove kibernetičkog kriminala. Stoga moramo osigurati da regulatorno okruženje omogućuje kontinuirano istraživanje i razvoj, kao i osigurati da i poduzeća i vlade ulažu u digitalne vještine kako bi podržali poduzeća i građane u Europi u borbi protiv kibernetičkog kriminala.
DigitalEurope je predan pomoći u osiguravanju kibernetičke sigurnosti; od kritičnih infrastruktura do potrošačkih uređaja. Promičemo usvajanje najboljih praksi, kao što je enkripcija, i jačanje suradnje između vlada i industrije. Podržavamo inicijative za poboljšanje kibernetičke higijene i otpornosti digitalnog gospodarstva. Posebice smo pružili povratne informacije o tome kako osigurati da nema proturječnih smjernica ili tumačenja Zakona o kibernetičkoj sigurnosti (koji nastoji stvoriti usklađeno tržište EU za shemu certificiranja kibernetičke sigurnosti) i provedbe Direktive o sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava (NIS Direktiva). I u Nokiji, naravno, znatno ulažemo u istraživanje i razvoj sigurnosti.
Digitalna Europa bavi se nizom tema povezanih s digitalnom transformacijom i održivošću, s fokusom na pomoć tvrtkama da se brže razvijaju. Koliko je regulacija korisna u postizanju ovog cilja i daljnjem razvoju jedinstvenog digitalnog tržišta? Koji su vaši prijedlozi?
Riječ je o uključivanju "digitalizacije i povezivanja", na primjer osiguravanju da je obuhvaćeno taksonomijom EU čiji je cilj usmjeravanje zelenih financija u digitalna rješenja. Financiranje EU također bi uvijek trebalo uzeti u obzir digitalni element, kao što je program EU CEF2 (Mehanizam za povezivanje Europe) – također poglavlja CEF2 Transport i CEF2 Energetika trebaju uključivati zahtjeve financiranja za ulaganja u digitalnu povezivost koja transportnu i energetsku infrastrukturu čini pametnom.
DigitalEurope dodjeljuje godišnju nagradu za jednoroge. Ima li ih Europa dovoljno? Prema vašem uvidu, koji je realan cilj u primjerice, desetogodišnjem razdoblju? Koliko bi Europa trebala i mogla imati jednoroga?
Tako je, tijekom posljednjih pet godina surađivali smo s nacionalnim udrugama diljem Europe kako bismo proslavili ona povećanja za koja vjerujemo da imaju potencijal porasta do vrijednosti od 1 milijarde dolara. A neki od njih, poput Veriffa u Estoniji, na kraju postanu jednorozi.
Još 2019. postavili smo cilj da bi Europa trebala biti dom za 25 posto svjetskih jednoroga. Od tada se broj otprilike utrostručio tako da očito nešto radimo kako treba. Ali brojke rastu i drugdje. Europa bi trebala biti sposobna parirati SAD-u po broju jednoroga – mi imamo domišljatost, ideje i ljude. Ali očito nedostaju neki sastojci jer ih SAD ima otprilike četiri puta više.
Redovito razgovaramo s našom zajednicom 'budućih nominiranih za jednoroga'. Jedno od glavnih pitanja koje spominju je činjenica da EU još uvijek nije jedinstveno tržište, posebno digitalno, zbog nekih od razloga koje sam već spomenula. Da bi postale dovoljno velike da postanu jednorog, te tvrtke trebaju razmjere cijelog europskog tržišta pa se moramo usredotočiti na rušenje prepreka između država članica. Sveukupno regulatorno opterećenje još je jedan ograničavajući čimbenik, kao i investicijsko okruženje. Toliko obećavajućih europskih tvrtki odlazi u SAD kako bi došle do rizičnog kapitala jer mi ovdje još nemamo takvu vrstu kulture ulaganja. Nedostatak digitalnih vještina još je jedan problem. Silicijska dolina ovdje uspijeva jer je magnet za svjetske talente. Trebali bismo razmotriti načine privlačenja više talenata u Europu, ali također još jednom pogledati naše obrazovne sustave kako bismo osigurali da naša djeca izađu iz škole i s fakulteta s pravim vještinama za digitalnu ekonomiju.
Često posjećujete Hrvatsku. Kako ocjenjujete atmosferu u Hrvatskoj u pogledu razvoja poslovanja i kvalitete života?
Hrvatska je zemlja nevjerojatne ljepote, inteligencije i obećanja. To je zemlja predana visokom obrazovanju s izvrsnim školama, što je ključni kriterij za razvoj poslovanja, a kultura promiče poduzetništvo. Prelazak na euro potencijalnim ulagačima daje znatno veću sigurnost, kao i ulazak u Schengen, a vjerujem da će ovaj potez punopravnog članstva u europskoj zajednici znatno potaknuti hrvatsko gospodarstvo, a posljedica će biti stalno poboljšanje kvalitete života, zdravstvene zaštite i još mnogo toga. Sada je važnije nego ikad da hrvatski političari i regulatori podrže transparentnost i povjerenje poslovne zajednice kako bi se osigurala budućnost Hrvatske
