Veža palače smještene na Markovu trgu 9, danas u susjedstvu Hrvatskog sabora i Vlade RH, 1920-ih bilo je izvorište početaka tada “novog čuda tehnike”. Skupina zagrebačkih ljubitelja radija zgradu koja je bila u vlasništvu obitelji liječnika Ladislava Rakovca odabrala je za prostorije novog kluba, prvog u Hrvatskoj.
No Radioklub Zagreb, osnovan 29. ožujka 1924. godine, ujedno je i jedan od najstarijih u Europi. Useljenjem u gospodarsku zgradu u dvorištu palače Grlečić-Jelačić počinje organizirano djelovanje hrvatskih radioamatera. Iako su mnogi i godinama prije slagali svoje radioprijamnike kako bi slušali vijesti iz stranog svijeta.
Do trenutka dok radioamateri nisu otkrili svoj hobi uspostavljanje radioveza bila je povlastica i način komunikacije koji se koristio isključivo u vojsci, pošti i među pomorcima. A pioniri u tom području i preci glavnih aktera naše priče ubrzo su shvatili da nisu samo oni zaluđeni radioprijamnicima. Tri mjeseca nakon osnutka, piše na internetskoj stranici Radiokluba Zagreb, imali su 124 člana, a već dvije godine nakon dobili su i podstanare.
U istoj zgradi počinje emitirati Radio Zagreb, a tek tada radioamateri dolaze u središte pozornosti javnosti. Nije im bilo neobično, zapisao je feljtonist i novinar Rudolf Habeduš Katedralis, vidjeti znatiželjnike koji su zavirivali u prostore radija kao u neki “alkemijski laboratorij” ili se “križali i odvraćali glave kao što su to činili i prolazeći pokraj groblja”. Jer bavili su se nečime što je većini bila potpuna nepoznanica. Na neki način uloga radioamatera nije se puno promijenila ni do danas.
I danas mnogi ne znaju koje su točno aktivnosti te skupine građana, koja broji nekoliko milijuna ljudi diljem svijeta, od čega dvije tisuće njih u Hrvatskoj. I itekako su aktivni i u današnje doba, kad se mobiteli i profili na društvenim mrežama smatraju nečim što svatko mora imati. Radioamateri su tako svojevrsni preteče Facebooka, Instagrama i Twittera, pa i mobitela kakve danas poznajemo.
Razgovor s astronautima
– Zapravo, radioamateri su oduvijek bili tehnička i telekomunikacijska elita pojedine zemlje – kaže Zdravko Balen, predsjednik Zagrebačkog radioamaterskog saveza i tajnik Hrvatskog DX kluba 9A1A, jednog od najtrofejnijih klubova u Hrvatskoj. Na gotovo svim međunarodnim natjecanjima, na kojima sudjeluje više tisuća sudionika, ovaj klub uglavnom zauzima prva tri mjesta. Samo ove godine su na šest natjecanja, dodaje Balen, osvojili šest prvih mjesta u svijetu.
S razlogom ovi svjetski prvaci često osvajaju titulu najboljih. Jer natječu se s lokacije koju su sami izgradili prije desetak godina u selu Kozjača pored Velike Gorice, s četiri antenska stupa i 40-ak antena, a jedna je od najkvalitetnijih i tehnički najkompleksnijih radioamaterskih lokacija u Europi.
– Naši kolege prozvali su je “top gun station”. U tu smo lokaciju uložili tisuće sati i nekoliko godina rada. Stupove smo podigli dizalicom, a antene ručno, iako svaka teži i više od 120 kilograma – kaže Balen. Tijekom natjecanja u određenom vremenskom periodu, obično se radi o 24 ili 48 sati, mora se održati što veći broj veza s različitim brojem postaja iz što više zemalja, s naglaskom na veze izvan kontinenta na kojem se nalaze.
– U kategoriji “više operatora”, zna nas biti po 15 u ekipi, rekord nam je više od 16.000 veza u 48 sati – kaže Zdravko Balen, dodajući da puno rade s mladima kako bi ih zadržali u radioamaterizmu. Posljednjih šest-sedam godina surađuju s Tehničkom školom Ruđera Boškovića, provodeći tečajeve za učenike, a i sad u njihovu klubu djeluje dvadesetak mladih, što bivših, što sadašnjih učenika te škole.
– Organizirali smo i razgovor s talijanskim astronautom Lucom Parmitanom koji je nadlijetao Zagreb u Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS). Djeca su ga pitala razne svakodnevne stvari, poput što i kako jede, gdje se odlaže prljavo rublje, kako se pere, spravljaju li sami hranu... – kaže Zdravko Balen. Natjecanja su tek mali dio aktivnosti kojima se radioamateri diljem svijeta bave. Neki samo slušaju druge, neki provode tehničke eksperimente, netko održava stare veze... Mnogi su putem prijamnika pričali i sa svjetski poznatim osobama. Radioamater je bio i bivši indijski premijer Rajiv Gandhi, španjolski kralj Juan Carlos, glumac Marlon Brando, astronaut Jurij Gagarin, predsjednik SFRJ Josip Broz Tito...
– Osobno sam razgovarao s kraljem Jordana Huseinom, ali i bivšim američkim senatorom Barryjem Goldwaterom – kaže Zdravko Balen, dodavši da se uglavnom razgovara o vremenu, uređajima i antenama koje se koriste, no nema psovanja ni razgovora o politici. Nerijetko su radioamaterske veze od posebnih interesa za javne potrebe, a sofisticirana telekomunikacijska oprema često služi u akcijama spašavanja ljudi i imovine... No oprema nije bila toliko sofisticirana do prije pedesetak godina. Jer do početka 1970-ih godina prošlog stoljeća svi uređaji bili su ručne izrade.
– Svi smo mi počinjali tako da smo izradili detektorski prijemnik, nabavili visokoomske slušalice, potegnuli podužu antenu i navečer krenuli “u lov” na radiostanice. U bivšoj Kraljevini Jugoslaviji držanje radioamaterskih stanica bilo je zabranjeno pa su oni malobrojni amateri radili “unlis”, tj. bez dozvole – na “vlastit rizik i pogibelj” – zabilježio je Božidar Pasarić (1933. – 2014.), koji je napisao i početnicu za radioamatere konstruktore.
Njegovi zapisi, te oni Mladena Torbarine (1909. – 1999.), koji je s bratom Šimom osnovao radioklub u Dubrovniku, vjerno su prenijeli vremena i prilike u kojima su radioamateri djelovali tijekom posljednjih devet desetljeća. Povijesne činjenice zapisuje te građu vezanu uz najstariji hrvatski radioamaterski klub prikuplja i Boris Vrbanović, član Radiokluba Zagreb, koji priprema i monografiju. Zapisao je i tako kako je prvi predsjednik kluba Oton Kučera, kojeg zovu i najvećim hrvatskim popularizatorom tehnike i prirodoslovlja, predavao o radiju na Pučkom sveučilištu, i to nakon što je osnovao zagrebačku zvjezdarnicu u Popovu tornju.
No unatoč naporima tadašnjeg vodstva Radiokluba Zagreb da predavanjima privuku što veći broj zainteresiranih, često žandarmerijsko pretraživanje i strogi režim te pljenidba uređaja u Kraljevini Jugoslaviji 1930-ih godina utjecali su na zamiranje aktivnosti radioamatera. Dvije godine prije početka II. svjetskog rata ponovno se pokreću aktivnosti radioamatera u Zagrebu na inicijativu studenata tadašnjeg Tehničkog fakulteta.
– U predratnom razdoblju nije postojalo nikakvih zakona niti propisa koji bi određivao status radioamatera tako da po zakonu nitko nije mogao biti kažnjen samo radi posjedovanja i rada amaterskom radiostanicom ako nije namjerno ometao službeni radio-telegrafski promet ili je svoju stanicu upotrebljavao za neku ilegalnu djelatnost – svoje je sjećanja zapisao Mladen Torbarina. On, pak, svjedoči da je pretresa stanova od strane ondašnje policije uvijek bilo te da su se uređaji i plijenili, no to bi uglavnom prolazilo bez ozbiljnijih posljedica, a oprema bi se na kraju obično i vratila.
Prve dozvole za rad počele su se, pak, izdavati ubrzo nakon rata, prvo za radioklubove, a zatim i pojedinačno. Radioamateri su ih dobivali kao eksperimentatori. No, nadodat će Zdravko Balen, nikad im nisu pokušali zabraniti rad. Jedini period kad su prestali samostalno raditi je neposredno prije Domovinskog rata, kad više nisu htjeli koristiti pozivnu oznaku za Jugoslaviju. A imali su i značajnu ulogu u obrani zemlje, s obzirom na to da su sebe i svoju opremu stavili na raspolaganje, a bili su i začetak veze u Hrvatskoj vojsci.
– Danas imamo i svoju pozivnu oznaku. Prefiks “9A” označava Hrvatsku, a broj i ostala slova konkretnu osobu. Tako, primjerice, kad komunikaciju započne radioamater pod oznakom 9A2UA, zna se točno o kome se radi. Nas uvijek svi mogu slušati i uvijek se zna tko komunicira po pozivnoj oznaci koju koristimo. Svaka pozivna oznaka jedinstvena je u svijetu. Tako, recimo, dok razgovaramo s Australcima koji se voze u autu po Brisbaneu, drugi radioamateri to najnormalnije čuju – kaže Balen.
Morse više nije obvezan
Uspostavljanje svake radioamaterske veze potvrđuju QSL karticom, svojevrsnom razglednicom koju oba sudionika veze šalju jedan drugome i to putem nacionalnih saveza. Tako i u sklopu Hrvatskog radioamaterskog saveza djeluje QSL ured, a ta institucija koordinira i polaganje ispita, na kojem se provjerava znanje elektronike, kao i propisa o radu radioamaterskih postaja.
Na radost budućih radioamatera ne mora se više znati baratati Morseovim znakovima, što je nekad bila obaveza. Koliko su kriteriji bili visoki, govori činjenica da oni su koji su bili najslabiji u tome morali znakove primati i odašiljati brzinom od minimalno 60 slova u minuti...
Veža palače ::: Rječnik hrvatskog jezika - veža = zajednička ulazna vrata stambene zgrade; trijem, haustor, portun