Tri su desetljeća iza nas od akcije Plitvice i događaja koji je poslije ušao u povijest kao Krvavi Uskrs te dana kada je pala prva žrtva Domovinskog rata i hrvatske policije – Josip Jović.
Taj 22-godišnjak, rođen u Aržanu kod Imotskog, u siromašnoj obitelji u kojoj su otac Filip i majka Marija skrbili i o sinu Tomislavu te kćerima Franki, Mirni i Aniti, odvažio se i dragovoljno krenuo 5. kolovoza 1990. u Zagreb pa postao djelatnik aktivnoga sastava Ministarstva unutarnjih poslova, Jedinice za posebne zadatke “Rakitje”. Sudjelovao je u poslovima osiguranja, a bio i u Pakracu i Petrinji. U ranim jutarnjim satima 31. ožujka kolona vozila s hrvatskim specijalcima, u kojoj je bio i Josip Jović, napadnuta je iz zasjede na cesti nedaleko od hotela na Plitvicama.
Na kolonu je otvorena vatra iz okolne šume, a u autobus pun hrvatskih redarstvenika uletjela je tromblonska mina, no na sreću osigurač nije bio izvučen pa nije eksplodirala. Uslijedili su munjevit izlazak iz vozila, zalijeganje uz cestu, otvaranje vatre prema mjestu odakle je pucano te napredovanje po dubokome snijegu koji je bio okovao Plitvice.
Video - Krvavi Uskrs 1991.: ''Josipu Joviću sam rekao 'stani, oni se povlače'. Bacio se, ali pogođen je gdje pancirka nije štitila''
Jović je bio najizbočeniji u napadu, pucao je u smjeru pošte. Iako je imao pancirku, pogođen je u nezaštićeni dio tijela. Uza sav trud saniteta i doktora Josipa Husara, mladi je policajac preminuo prije dolaska u bolnicu.
Akcija na Plitvicama 31. ožujka 1991. godine – u kojoj će se ugasiti tek započeti život Josipa Jovića – bila je odgovor hrvatske policije na zauzimanje Nacionalnog parka Plitvice i blokiranje državne ceste D1, koja je spajala sjever i jug zemlje.
Josipu Joviću je posmrtno dodijeljen čin bojnika, a odlikovan je Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, s pozlaćenim pleterom, Spomenicom Domovinskoga rata, Spomen-značkom I. gardijske brigade “Tigrovi”, Spomenicom prvoga poginulog hrvatskoga redarstvenika MUP-a u Domovinskome ratu i Redom Nikole Šubića Zrinskog za junački čin u ratu. Pokopan je uza sve vojne počasti na mjesnome groblju u Aržanu. Zbog pandemije koronavirusa ni ove, baš kao ni prošle godine, neće biti tradicionalne komemoracije na mjestu njegova stradavanja.
Ma nisu to srbi pucali .Nebi oni to.Oni su mali uplakani posten narod sa njihovim vodjom pupovcem.