Iako je prvotni rok za dovršetak radova prošao prije dva tjedna, ne nazire se kraj investicije koja je prije više od godinu dana pompozno najavljivana uz delegacije političara i poduzetnika. Mulj koji prekriva dno jezera pokraj dvorca grofova Drašković, koji se naziva biserom kontinentalnog turizma u vlasništvu države, pokazao se kao tvrd orah, pa su se razmjenjivale prozivke između izvođača radova i naručitelja, a porasla je i početna cijena. Izvođač radova Boris Rauš tvrdi da su razlog kašnjenja – vremenske prilike. – Čekamo da se poprave vremenski uvjeti, još uvijek je voda u jezeru. Sve je još puno vode. Čim se situacija ustabili, počinjemo raditi – rekao nam je jučer Rauš.
Radni stroj propao
Tvrdi da nema nikakvih nesporazuma i spornih pitanja u vezi s ugovorom s Hrvatskim vodama, naručiteljem radova. Kad će radovi onda završiti, pitali smo ga. – Novi rok je 3. svibnja. Do tada ćemo sve riješiti – tvrdi Rauš. Ugovor o javnoj nabavi radova na čišćenju akumulacijskog jezera Trakošćan od nataloženog sedimenta, odnosno mulja, potpisan je potkraj ožujka 2021. godine, kad je i najavljen 14,6 milijuna kuna vrijedan projekt kojim će se nakon više od 70 godina očistiti jezero, kojem je prijetilo pretvaranje u močvaru. Planirani rok izvršenja radova je, kako je tada rečeno, godinu dana, kad se očekuje ponovno punjenje jezera svježom vodom. U studenom 2021. počelo je pražnjenje jezera, a potom i izlov ribe. Rok je produljivan, prvi put do kraja studenoga, pa do 23. veljače... Novi je rok 3. svibnja. No, na jezeru radova nema.
Pokazalo se, prema tumačenju naručitelja, da su slojevi mulja deblji nego što se očekivalo. Lokalni su portali pisali da je i izvođač navodno bio nezadovoljan sklopljenim ugovorom, a naručitelj tehnikom koja se koristi. Na prezentaciji za medije 7. srpnja prošle godine došlo je do propadanja radnog stroja na putu u jezeru, pa se postavilo i pitanje opasnosti za živote radnika. Pokazalo se da je sediment u jezeru vrlo mekan i da dolazi do utonuća mehanizacije. Trakošćansko jezero je umjetno akumulacijsko jezero nastalo gradnjom brane na potoku Čemernica koji se ulijeva u rijeku Bednju. Čemernica se pri jačim oborinama na slijevu pretvara u bujicu, a u jezero utječe još i 16 manjih potoka. Zbog obilnih padalina nakupila se voda u jezeru, koju je crpkama trebalo isisati kako bi se nastavilo dreniranje i prosušivanje, a potom i iskop sedimenta. U Hrvatskim vodama najavljivali su izvođenje radova tijekom zime, u razdoblju bez padalina, navodeći da radovi na čišćenju jezera ovise o vremenskim uvjetima i kapacitetu izvođača koji, ako terenske okolnosti ne dopuštaju odvijanje radova, može tražiti produljenje roka, kao i u slučaju odstupanja istražnim radovima pretpostavljenog stanja jezera i njegova stanja nakon ispuštanja vode.
Ako pak radovi ne završe krivnjom izvođača, investitor ima pravo na naplatu penala za neopravdano kašnjenje ili raskid ugovora. Na snazi je i dalje ugovor o radovima s tvrtkom Bagerkop Roberto, koja je izabrana otvorenim postupkom javne nabave. Prema trećem dodatku ugovora, cijena bi mogla iznositi oko 18,9 milijuna kuna. Izvođač radova Boris Rauš rekao je za portal Zagorje-international da se dugo čekalo "razne suglasnosti, očitovanja, rješenja i sklapanja dodatka ugovora". Tvrdi i da je od samog početka sve bilo pogrešno postavljeno. Rekao je da se jezero stalno puni vodom od oborina i podzemnih voda, pa je predlagao da se radi pontonima, no to nije prihvaćeno. Govorilo se da je sloj mulja debeo metar i pol do dva, a na nekim mjestima ima ga pet do šest metara. Trakošćansko jezero površine oko 17 hektara smješteno je uz dvorac obitelji Drašković koji se ubraja među najljepše u ovom dijelu Europe i zaštićeni je spomenik kulture. U pisanim dokumentima prvi se put spominje u 14. stoljeću. Prvi gospodari utvrde nisu poznati, a od kraja 14. st. vlasnici su bili grofovi Celjski. Nakon što je ta obitelj izumrla, Trakošćan je pripao vojskovođi Janu Vitovcu, pa Ivanišu Korvinu, koji ga daruje svome podbanu Ivanu Gyulayum, a 1566. godine vlastelinstvo preuzima država.
Polovinu zauzima mulj
Kralj Maksimilijan dodjeljuje ga Jurju Draškoviću, prvo osobno, a potom i na nasljedno uživanje, pa je od 1584. dvorac u vlasništvu obitelji Drašković. Obitelj se 1944. iselila u Austriju, dvorac je nakon Drugog svjetskog rata nacionaliziran, da bi u njemu 1954. bio osnovan muzej sa stalnim postavom. Kad se jezero prošlog ljeta ispraznilo, potvrđena su očekivanja stručnjaka da od oko 400.000 prostornih metara zapremnine jezera gotovo polovinu zauzima mulj. – Vjerujem da će kad se ova investicija čišćenja od mulja završi, jezero biti jedna od turističkih atrakcija i samim time pridonijeti tome da se turizam na ovom području dodatno razvija – rekao je župan Anđelko Stričak tijekom obilaska radilišta u srpnju. Iz Hrvatskih voda nismo dobili odgovor zašto se toliko kasni, koliko će cijela investicija na kraju stajati i kako komentiraju izjave B. Rauša o dugom čekanju suglasnosti.
VIDEO: Prezentacija upotrebe napredno taktičkog radio uređaja "Takrad" u vojarni u Petrinji
