Mladi Ellany Ipša i Gabriel Dubrović položili su ispit za vodiče spasilačkih pasa, kao prvi u svom Kinološkom društvu Osijek. Na tom putu riješili su sedam ispita, od prve pomoći unesrećenom, preko osnova alpinizma, pa do psihologije i odgoja pasa.
Koliko je uopće teško postati vodič spasilačkih pasa?
– Naš se život poprilično promijenio u posljednje tri godine, otkako su naši psi u procesu obuke. Naše klasične šetnje pretvorile su se većinom u radne šetnje sa psima, kao i izbjegavanje nezgodnih situacija kada se naš pas zaleti u šumi, kada osjeti miris osobe koja je sjela u šumi i odmara na drvetu, zatim objašnjavanje i ispričavanje osobama koje su se možda uplašile zbog lajanja naših pasa na njih jer oni tako označavaju pronalazak unesrećene osobe... Je li teško postati vodič, ovisi samo o vama i tome koliko ste spremni "zagrijati stolac" i učiti. Ljudima iz ovog dijela Hrvatske je ipak malo teže postati vodič potražnog psa jer se sva predavanja HKS-a održavaju većinom radnim danima u Zagrebu, što je bio izazov uskladiti s našim ostalim obvezama, ali kada nešto voliš, sve ćeš napraviti da to i ostvariš. Zahvalni smo i povjerenstvu za spasilačke pse koje nam je izlazilo u susret koliko kod je moguće da uspijemo sve uskladiti – započinju Ellany i Gabriel.

Ellany Ipša veterinarska je tehničarka iz Osijeka, odrasla je, kaže, uz pse i još od malena ju je posebno ispunjavao rad sa psima.
- Prije deset godina postala sam član kinološkog društva Osijek koje mi je sve to vrijeme velika podrška i uvelo me u taj "kinološki svijet", a ubrzo nakon toga nabavila sam i kujicu border collia Bessy s kojom sam se ozbiljnije počela baviti sportskom i radnom kinologijom te sudjelovati na raznim natjecanjima u agilityju i poslušnosti. Sudjelovale smo 2015. i u TV showu Supertalent te četiri godine kasnije na agility europskom prvenstvu, kao prvi u ovom dijelu Hrvatske – priča nam Ellany. Kako bi se dodatno educirala nakon završene srednje škole, otišla je u Zagreb na edukaciju za trenericu pasa u školu za pse Kluba za obuku službenih i sportskih  pasa Zagreb (KOSSP), a paralelno s time radila je u Centru za rehabilitaciju Silver sa psima pomagačima i vodičima slijepih osoba.
– Po povratku u Osijek nastavila sam raditi različite aktivnosti sa psima, educirati se i dalje u raznim područjima rada te pomagati drugima oko obuke njihovih pasa. Prije osam godina registrirala sam uzgajivačnicu border collia pod imenom Hyper Paw – nadovezuje se ona.

Gabriel Dubrović je, pak, rođeni Riječanin, a danas radi kao Advertising Manager u osječkoj agenciji za digitalni marketing Bamboo Lab.
– Svoj rad sa psima započeo sam zapravo kada sam se upoznao s Ellany prije osam 8 godina. Treninge traženja i spašavanja nestalih osoba radim s Bloom, kujicom pasmine border collie starom tri godine, a koja je svoju edukaciju zajedno sa mnom i započela kada je kao štene došla u naš dom. Ponosan sam na nju budući da je prvi pas s kojim sam krenuo raditi potrage i, nažalost, svaku moju grešku morala je i ona osjetiti i tako postajati sve jača i napredovati. Sve je to dio života i samo tako možemo postati tim koji najbolje razumije jedno drugog – ističe Gabriel.
Što ih je uopće motiviralo da polažu ispit za vodiče spasilačkih pasa?
– Cijeli život bavim se sa psima, natječem u raznim disciplinama poput poslušnosti i agilityja, držimo edukacije u školama, vrtićima, a kroz rad s potražnim psima cijela priča dobila je i jedno novo ljepše značenje. Svoju ljubav i ambiciju za rad sa psima pretvorila sam u nešto od čega cjelokupna zajednica može imati koristi jednoga dana. Zašto jednog dana? Zato što rad s potražnim psima nije nešto što se može naučiti od danas do sutra, već je to proces koji traje i traje, a edukacija je doživotna. Nažalost, ovaj dio Hrvatske po pitanju rada sa psima generalno, a pogotovo po broju potražnih pasa, zaostaje za ostatkom Hrvatske, što je velike šteta i ovim putem pozivamo osobe koje imaju prije svega vremena, a nakon toga svega ostalog, da nam se jave i pridruže treninzima koji su redoviti, da vide kako to izgleda. Psi ovaj trening rade isključivo uz pozitivne metode, smatraju to igrom i svaki njihov pronalazak “unesrećene” osobe bude nagrađen igračkom ili hranom – pojašnjava Ellany.

Nakon što su položili sve ispite za vodiče potražnih pasa i stekli radne knjižice pri Hrvatskom kinološkom savezu, mogu započeti polaganje ispita i s njihovim psima Boltom (border collie), Blitzom (belgijski ovčar groenendael) i Bloom (border collie).
– Kako smo edukaciju i rad s potražnim psima započeli prije otprilike tri godine, kao volonteri unutar HGSS-a, gdje smo i stekli svoje znanje u području rada potražnih pasa od instruktora K9 timova, uvelike će nam olakšati rad s našim psima i psima drugih osoba koje treniraju s nama, a imaju ambicije okušati se u ovakvoj disciplini. Naravno, budući da naš rad nije baziran samo na sportu, uvijek ćemo se rado odazvati na poziv vatrogascima, civilnoj zaštiti, HGSS-u i ostalim službama koje budu imale potrebu za K9 timovima. Jer, prije svega, treniramo i radimo naporno kako bismo nekome u budućnosti mogli pomoći. Uvijek smo otvoreni za suradnje, zajedničke treninge te izmjenu znanja i vještina – zaključuju naši sugovornici.