u šumarstvo sam došao raditi davne 76 g.1.7. za3 mjeseca sam dobio pola plače viška za 6 mj. cijelu ,13 plaču i razliku boda svaku godinu se je kupovao 1 ili2 kamiona sve do 90. onda 92 jedan kamion i do 2000.ništa. neka mi sada netko odgovori kada su radnici bolje živjeli u mraku ili kada se upalilo svjetlo, sramota me je reći da sam hrvat i da volim ove lopove koji vode državu,sram ih bilo skupa sa ministrom JADOVINOM

uprava hrvatskih šuma od početka radi po svom i, koliko se iz medija može doznati, ne sluša apsolutno nikog. donosi nelogične odluke, pa ih mijenja, pa donosi još gore... šumarska struka luduje, ali nema se kome požaliti: sprega ministra i predsjednika uprave prejaka je karika. ovo nacionalno bogatstvo je u najgorim rukama od osnutka hrvatske države.

Država sustavno uništava "Hrvatske šume" koristeći se manipulacijama tako da okrene dio javnosti protiv "Hrvatskih šuma". Npr. poznata je fama oko OKFŠ kojim se naveliko manipulira, a pri tom se istovremeno zaboravlja na drastično povećanje cijena vodnih naknada svim pravnimm i fizičkim licima. Bez OKFŠ-a ne bi se moglo vršiti razminirivanje šuma kao i sama obnova šuma na kršu, a naknada koju uplaćuju kako kažu neki privatnici je vrlo simbolična, jer godišnje to iznosi 10 kuna, a ne govori se kako je većina pravnih lica izuzeta od toga, npr. strane korporacije koje su oslobođene od plaćanja OKFŠ-a,(npr. T-com, ) a time i na taj način oštećuju Hrvatsku državu, baš zahvaljujući tim političarima koji se služe manipulacijama. Koliko vidim najlakše je manipulirati "Hrvatskim šumama" koje se ne mogu braniti, a zadnjih 10-tak godina vrši se sustavna pljačka firme. Prije 1990. godine na području Hrvatske bilo je zaposleno preko 15.000 djelatnika u sektoru šumarstva, a danas je jedva 7000, a broj i dalje pada, pa uskoro neće biti običnih radnika koji će raditi u šumi. Nisu problem "Hrvatske šume" već je osnovni problem država koja im "vezuje ruke" i koja ih još k tome sustavno pljačka, razgrabujući im njihovu imovinu, sredstva za rad u korist tajkuna, privatnika, ne dozvoljavajući im ulaganja i proširenje poslova, a time i mogućnost povećanog zapošljavanja. A da bi mogli parirati sa Austrijom, za to je potrebna stimulacija od strane države, a to ne postoji, kada državom upravljaju privatnici sa svojim privatnim firmama, a to znači javni sukob interesa. To važi za Jakovinu i njegovog frenda Pavelića, kojima su ljudi, radnici samo obična roba, običan broj kao u konc-logoru.