Zaista smo zanimljivo društvo. Dok zemlju prekriva recesijski mrak a broj nezaposlenih poprima dramatične razmjere, središnji Dnevnik državne televizije Vladinu odluku o izmjeni Zakona o radu uopće nije svrstao u udarne vijesti. Najavljeno je da će padati snijeg, spomenut je svaki detalj, pa i oni koje smo čuli već pet puta, o Perkovićevu odlasku u Njemačku, prikazan je Klička kako juriša na barikade... A zakon zbog kojega se godinama lome koplja, zbog kojega su prvi put masovno prikupljani potpisi za referendum, zbog kojega se najavljuje generalni štrajk, Prisavlju nije zanimljiv iako bi morao biti top-tema.
Prema prezentaciji ministra rada Miranda Mrsića, njegov ZOR donijet će pravu revoluciju na tržištu rada. Očuvat će se radna mjesta, a doći će i do zapošljavanja i boljitka svih nas. Toliko ohrabrenja nismo odavno čuli. Sindikalni vođe pak tvrde da će novi ZOR također donijeti revoluciju, ali na ulice, jer neće pristati na to da radnici postanu robovi novog doba. Najavili su i da će blokirati Hrvatsku, ali ni oni nisu privukli dovoljno pažnje.
Ravnodušnost kako HTV-a tako i većine javnosti možda govori i da oni nisu te promjene ZOR-a doživjeli tako dramatično pa ih ne “pale” ni optimistična Vlada ni katastrofični sindikalisti. Nekako se cijela javnost ponaša u stilu “posla ionako nema, radnih mjesta bit će sve manje, oni koji rade neka budu sretni, pa Zakon o radu nije ni bitan”.
Vlada i posebice poslodavci aktualni ZOR, tu bibliju radničkih prava, smatraju svetogrđem tržišne ekonomije. Samo što u priču da će izmijenjeni ZOR unijeti dinamiku na tržište rada čini se da ne vjeruju ni sami njegovi zagovornici. I iz Vlade i iz HUP-a stalno se čuju pesimistične prognoze. S novim ZOR-om ili bez njega nitko ne vjeruje u neki značajniji val zapošljavanja.
Pomalo je licemjerno i ministrovo objašnjenje da u novom ZOR-u nema ničega lošeg za radnike, iako najavljuje lakše dobivanje otkaza i dulje radno vrijeme. Neće Vlada dobiti aplauze, ali čini se ni previše prijekora, jer sindikalno uvjeravanje da stiže sumrak u zaštiti radničkih prava može biti samo djelomično točno. Naime, kako 80 posto radnika radi u realnom sektoru, gdje nema prevelike zaštite, unatoč tom strašnom ZOR-u, njegova ih izmjena i ne tišti previše. Kako ih je tisuće dobilo otkaz proteklih godina teško ih je uvjeriti da smanjenjem prava iz ZOR-a previše gube. Priča o ZOR-u svodi se na polarizaciju između javnog i privatnog sektora, a ne na opću zaštitu prava radnika. Stoga je malo vjerojatno da će realni sektor podržati generalni štrajk unatoč rezanju radničkih prava.
Imao je ministar Mrsić dobrih vijesti i za radnike iz realnog sektora. Najavio je prave inspekcijske udare na one koji ne budu plaćali prekovremene sate. Zatvorit će tvrtke koje nisu plaćale prekovremeni rad. Prekovremeni sati su se morali plaćati i do sada, samo što to često nije bila praksa, a nije jasno zašto to ministar do sada nije kontrolirao. Stoga, ministre Mrsiću, ako promijenite Zakon, makar i na štetu radnika, onda barem izvršite obećanje da ćete ga poštovati, da zaposleni ne trpe dvostruku štetu.
Hrvatska je u takvu stanju da i rubriku “Posao” izbacuju iz horoskopa pa je nadanje da će se pukom promjenom ZOR-a, a bez smanjenja porezne i parafiskalne presije, suzbijanja birokracije i korupcije te efikasnije države i drugih strukturnih reformi, doći do napretka teška iluzija.
Kada Slavonske TV nemaju program, ja tražim film ili gasim TV. Ni slučajno neću pogledati Radmanove političke programe ili partizanske filmove. To vrijedi sa blizance sa HTV, TV Nova I RTL.