Analizirajući opravdanost Vladine odluke o uvođenju radne obveze bolničkim liječnicima i povijest njezina propisivanja, došli smo do zanimljiva podatka. Vlada je tu odluku donijela radi ostvarivanja prava “na redovitu, sveobuhvatnu, kontinuiranu i dostupnu zdravstvenu zaštitu”.
Pacijenti trpe već prvi dan
To je doslovno prepisani dio zakonske odredbe iz starog Zakona o zdravstvenoj zaštiti (ZZZ) koji je HDZ 2006. izbacio jer je ocijenio da je Sindikat liječnika bio u pravu kad je zbog uvođenja radne obveze u prvom štrajku liječnika 2003. godine tražio ocjenu ustavnosti te odredbe. Potom se ta odredba više nije mogla ocjenjivati, a njezin preostali dio nije sporan.
Ali, s gledišta zakonitosti odluke o radnoj obvezi ove vlade, sada bi moglo biti sporno što su radi njezina opravdanja prepisali taj izbrisani dio odredbe.
Prema članku 165. ZZZ-a radna obveza u zdravstvu može se uvesti samo u slučaju “izvanrednih okolnosti, katastrofa i epidemija većih razmjera”. Uzgred, ta odredba ovlašćuje ministra da intervenira pa je odluka Vlade bila nepotrebna. Vlada očito smatra da izvanredne okolnosti postoje ako građani ne ostvaruju “redovitu, sveobuhvatnu, kontinuiranu i dostupnu zdravstvenu zaštitu”. Ali, onda se nije moralo čekati da proteknu dva mjeseca štrajka liječnika jer već i prvog dana nisu nam bile dostupne neke redovite zdravstvene usluge.
Ministrova intervencija
Da je zakonodavac već i to smatrao izvanrednom okolnošću, onda bi i štrajk izrijekom spomenuo uz katastrofe i velike epidemije. Štrajk je besmislen ako ne dovede do poremećaja redovitog tijeka aktivnosti i, kad bi ministar bio ovlašten uvijek tako intervenirati, Ustavom zajamčeno pravo na štrajk bilo bi puko slovo na papiru. Drugo je pitanje je li ovaj štrajk izazvao izvanredne okolnosti.
– U zdravstvu je izvanredno stanje, situacija je alarmantna, a dodatno je traumatizirana štrajkom – ustvrdio je bivši ministar zdravstva HDZ-ov Darko Milinović na sjednici Sabora 3. listopada, dok mu je ministar Rajko Ostojić uzvratio: “Stanje nije izvanredno, dobro je, ali može biti bolje”. Ministar je 25. listopada priopćio da su zbog štrajka “liste čekanja u nekim bolnicama povećane za 20 do 25 posto”, dok ih je “niz bolnica smanjio”. Opravdava li takvo stanje uvođenje radne obveze, pa i u svim bolnicama?
Izvanredni: rat i neredi
Koje su okolnosti izvanredne, zakonom se ne definira, već je to prepušteno tumačenju. Očito je da to mora biti nešto ozbiljnih razmjera jer ni svaka epidemija ne ovlašćuje ministra da donosi posebne mjere u zdravstvu nego samo ako je velikih razmjera. Recimo, neredi s puno ozlijeđenih ili ratno stanje (Vlada je 1994. uvela radnu obvezu za štrajka u školstvu pa je propitivana ustavnost te odluke) nedvojbeno bi bile izvanredne okolnosti. Ministar nije izvještavao o drami u zdravstvu, već samo o produljivanju nekih lista čekanja u nekim bolnicama. Ako je to još uvijek u okvirima kakve smo već imali, pitanje je mogu li se te okolnosti nazvati izvanrednima jer zašto onda već tada nisu poduzimane izvanredne mjere, uključujući uvođenje radne obveze. U zdravstvu se ionako neki poslovi moraju izvršavati i u štrajku, poput hitnih intervencija, pa kriterij “izvanrednosti” mora biti ozbiljno i valjano argumentiran. Pitanje je zadovoljava li taj kriterij argumentacija iz Vladine odluke, na što će odgovor dati sud.
