U Bosni i Hercegovini nogometne utakmice i haaške presude prati gotovo identičan folklor. Prije njih rastu tenzije, prijenosi se gledaju u kafićima, na radnim mjestima i trgovima, a optužujuće ili oslobađajuće presude slave se i žale poput nogometnih pobjeda i poraza. Tako je bilo i uoči i za jučerašnje presude Radovanu Karadžiću čiji će se repovi odraziti na nastavak krhkog suživota u toj zemlji.
Presuda od 40 godina velika je i očekivana, ali ona nije potpuna zadovoljština brojnim žrtvama koje su svjesne da će Karadžić biti u zatvoru, ali da će njegova tvorevina Republika Srpska nastaviti živjeti. No to je ipak dosad najteži udarac RS-u jer upravo je Karadžić njezin ideolog i osnivač. Osudivši njezina stvoritelja za zločine i genocid, Haaški je sud izravno osudio i RS.
Karadžić je sve ove godine bio i ostao simbol rata i zločina u Bosni i Hercegovini. Njegova prijetnja uoči sukoba da bi muslimanski narod mogao nestati s lica zemlje bila je i ostala lajtmotiv njegova političkog djelovanja. Iako je autor te zlokobne rečenice, imao je dovoljno debelu kožu da se u sudskom procesu predstavlja kao mirotvorac. Svoju je obranu temeljio i na obećanju Richarda Holbrookea koji mu je, navodno, uime SAD-a jamčio imunitet od progona. Ako je u to doista povjerovao, bio je naivan, baš kao i njegove žrtve koje su vjerovale da ih njihovi susjedi neće ubijati i silovati im žene.
Ovo je prvo poluvrijeme, uslijedit će žalbeni postupak za koji smo se u nekoliko navrata uvjerili koliko može biti nepredvidiv i poništiti presudu. U slučaju Tihomira Blaškića ili Ante Gotovine takav se preokret i mogao očekivati jer su tužitelji imali slabe argumente. No Karadžića nema tko spasiti: nema odvjetnike, a i teško da bi ijedna svjetska sila ili država, pa čak i Srbija, imala interesa zalagati se za njega. Ostao je sam, čak i bez vlastite savjesti za koju je, ne pokajavši se ni trenutka, dokazao da je nema. Možda uz njega ostane tek njegov alter ego, dr. Dragan Dabić.
>> Karadžić će trunuti u zatvoru, ali njegova tvorevina će nastaviti živjeti
