Uz genske predispozicije, pravilna rana socijalizacija štenadi izuzetno je bitna za pravilan razvoj psa i njegov život u odrasloj dobi. Mnogi problemi odraslih pasa korijene vuku upravo u neprimjerenom odrastanju tijekom prvih nekoliko mjeseci života. Ističu to na stranici Kako psi komuniciraju, nastaloj prema istoimenom prvom hrvatskom priručniku o psećoj komunikaciji. Zbog problema koji se javljaju upravo zbog izostanka pravilne i pravovremene socijalizacije, pripremili su i upute za socijalizaciju kao pomoć svima koji imaju štenad. Socijalizacija počinje već u leglu, ističu, i zbog toga su upravo uzgajivači ili osobe koje sa psom provedu prva dva mjeseca njegova života vrlo bitne za pravilan socijalni razvoj šteneta; nije samo budući vlasnik psa taj koji se time treba baviti. I dok se prije smatralo da štence treba štititi od vanjskih utjecaje sve dok ih se ne cijepi, današnji pristup zagovara da im se u kontroliranim uvjetima i ranije omogući izlaganje podražajima koji će ih pratiti u budućem životu jer upravo o suočavanju s njima i navikavanju na njih ovisi i njihov budući život.
– Do trenutka kad odlazi u novi dom (ne prije osmog tjedna života), štene bi već trebalo vidjeti i doživjeti mnogo toga, i za njega bi svijet trebao biti zanimljivo i uzbudljivo mjesto koje mu je donijelo mnogo lijepih iskustava. Ako govorimo o psima iz uzgoja, dužnost je uzgajivača da započne s programom socijalizacije šteneta od okvirno trećeg tjedna njegova života (nakon što se otvore slušni kanali), dok s navikavanjem na dodir treba započeti gotovo odmah po okotu. Treba imati na umu da je uloga uzgajivača, odnosno osoba koje sa psima provedu prva dva mjeseca života, vrlo velika i izuzetno utječe na to kakvo će štene biti kada dođe u novi dom – kaže Mirta Jambrović, autorica priručnika, te dodaje da se navikavanje na stvari s popisa započinje postupno, ovisno o stupnju razvijenosti šteneta.
– Na primjer, s izlaganjem zvukovima i predmetima počinje se nakon što štenad već čuje, vidi i barem je donekle stabilna na nogama. Dakle, već oko 3. tjedna. S obzirom na to da ključno razdoblje socijalizacije traje kratko, otprilike od 3. do 13. tjedna života, nužno je u prvih 12 do 16 tjedana (3 do 4 mjeseca) štenetu pružiti što više pozitivnih novih iskustava. Nemoguće ga je, naravno, u toj dobi izložiti svemu što će u životu vidjeti, sresti i upoznati, ali štene koje je imalo dobre temelje u prvih nekoliko mjeseci života bez velikih će se teškoća u odrasloj dobi navikavati na promjene i nove situacije u životu. Izlaganje šteneta novim iskustvima za njega bi uvijek trebalo biti nešto pozitivno ili barem neutralno. Ne smijemo ga tjerati da radi nešto ako se boji, npr. tjerati ga da ulazi u more ako je jasno da ga je strah. Umjesto toga, treba ga veselo bodriti i poticati te pričekati da se ohrabri, samo napravi taj potreban korak i svlada strah – ističe M. Jambrović uz napomenu da je popis samo podsjetnik na to s čime se sve štene može upoznati. Pa se tako na njemu nalazi i navikavanje na razne vrste dodira (brisanje šapa, kupanje, stavljanje ogrlice), upoznavanje nepoznatih ljudi (odrasli, djeca, ljudi s bradom i brkovima, sa šeširom, osobe u invalidskim kolicima), promatranje aktivnosti kojima se ljudi bave (trčanje, vožnja bicikla, plivanje), upoznavanje s drugim psima (štenci, odrasli, invalidni psi) i drugim životinjama. Tu je i vožnja automobilom, razni zvukovi (vatromet, grmljavina, strojevi, usisavač, perilice), predmeti i uređaji, nepoznate površine (pijesak, kamen, različiti podovi, most).
– Naravno, niti je moguće nabrojiti sve s čime ga možemo upoznati u prvih nekoliko mjeseci života, niti je moguće svako štene upoznati sa svime navedenim. Uostalom, nije ni nužno, pogotovo ako to neće biti bitno za život psa u odrasloj dobi. Popis je zamišljen tako da u zasebne kućice stavljamo kvačicu ili neku drugu oznaku, ovisno o reakciji psa na navedeno iskustvo. U prostoru za napomenu može se kratko dopisati nešto poput "svladano" ili "treba još poraditi na tome" – objašnjava autorica. Popis, odnosno Upute za socijalizaciju, dostupne su na njihovoj stranici, a namijenjene su uzgajivačima, kinolozima te onima koji imaju štene ili ga namjeravaju imati, kao i svima koji na bilo koji način dolaze u kontakt sa štenadi i imaju mogućnost sudjelovati u njihovoj socijalizaciji (primjerice, zaposlenici i volonteri u azilima). Socijalizacija bi, zaključuje M. Jambrović, trebala ići ruku pod ruku s primarnom vakcinacijom, postoji mnogo toga čemu se štene može izložiti i s čime ga se može upoznati i dok još nije do kraja procijepljeno.
