Time što je ignorirao do kraja svoga legitimnog nasljednika, Donald Trump je poslao novu poruku što misli o američkoj demokraciji: samo on, i fanatici koje je stvorio i koji su stvorili njega, žive u iluziji da nije izgubio izbore i da ga čeka svjetlija budućnost.
Naknadni obračuni
Sve govori podatak da novog predsjednika nije ni dočekao! Da ga nisu uzdrmale nevolje s koronom, i da s njome nisu isplivale sve njegove državničke mane i ljudski nedostaci, vjerojatno je mogao ući u američku povijest na bolji način, možda i s drugim mandatom; gurnuo bi pod tepih sve probleme zbog kojih je na kraju izgubio izbore i zbog kojih će barem na jedno suđenje. Imao je dotad sasvim solidne ekonomske rezultate, držao je uz sebe nezadovoljne Amerikance koji su ga doveli u Bijelu kuću, a krupne greške i svakodnevne eskapade pripisivane su njegovu stilu.
Sa svim što je učinio, ili je propustio učiniti, Trump je - a da to nije htio priznati - poslao sebe u zasluženu mirovinu, bez realnih izgleda da se politički reaktivira. Tko bi ga podržao? Realno je očekivati da će ga se stranka odreći, da će se pristaše raspasti, a brojni protivnici s njime naknadno sređivati račune. Kakvu budućnost može imati čovjek koji je jednu polovicu Amerike konfrontirao s drugom, koji je vadio iz naftalina stare američke demone i koji ne poštuje ni slovo ni duh Ustava na koji je prisegnuo.
Na Trumpu se od početka vidjelo da ni jednog dana kruh nije zarađivao u politici, ni kao guverner, ni kao kongresmen, ni kao senator. Kao da se netko na kazališne daske popne u starim danima i igra Mefista, a da nije ni čuo za Goethea. Zato treba biti ambiciozan i površan, samouvjeren i prefrigan, drzak i prepotentan.
Moguće ja da bi mu sve bilo oprošteno da je pokazao barem više empatije kad je zaraza zakucala na američka vrata i više poštovanja prema državi kad je izgubio povjerenje (većine) državljana. Cijela njegova konstrukcija pala je pod teretom razornoga karaktera; ostalo je bila javna egzekucija jedne nedomišljene politike i rušenje jedne ekstravagantne ličnosti.
Predsjedničku karijeru Trump je završio u svome stilu, umišljeno i prepotentno; teško da taj put nanovo vodi u Bijelu kuću. Trump je na optuženičkoj klupi, zasad u Senatu, zbog kvalifikacija da je poticao nasilje protiv države koju je trebao štititi. Pitanje je hoće li promjena narativa biti dovoljna i za obranu pred Senatom, a kamoli za eventualne kasnije potrebe.
Usluga Senata nasljedniku
Ako bi Senat raščistio s Trumpom tako da ga isključi iz politike, učinio bi uslugu njegovu nasljedniku, da se ne mora baviti njegovim slučajem, a ne bi naškodio Republikanskoj stranci, da se lakše okrene novim ličnostima. I u novoj ulozi, stari predsjednik ne bi mogao biti drukčiji nego što je bio – nasilan, agresivan, impulzivan, vulgaran… Kad bi SAD-u trebale njegove usluge, to bi značilo da Joe Biden nije uspio ujediniti veliku zemlju i da je ostavlja u težem stanju. Njemu bi vrata Bijele kuće mogao otvoriti samo Joe Biden.
Ostane li na sceni, Trump bi Bidenu predstavljao konstantni problem da ujedini Ameriku. Održi li se na životu, Trump bi bio veći problem republikancima, osobito da ga Amerika stvarno zatreba; tad bi se povijest ponovila, ali kao farsa, ako ne i kao tragedija. Uklone li ga iz politike, priznat će da su griješili, ali će izbjeći novu pogrešku da u Bijelu kuću dovedu recidivistu.
U svakom slučaju, Trump je odsad prošlost Amerike bez realne političke budućnosti. Sam je sebi istrgnuo tepih ispod nogu, ne zato što je izgubio izbore, gubili su i drugi prije njega, nego kako se vadio, kako je vladao Amerikom i kako se sam vladao.
VIDEO Denis Romac i Borislav Ristić o inauguraciji Joea Bidena
Jedan od najboljih predsjednika u povijesti SAD-a!