Rakitić je mogao sigurno igrati na EP-u 2008., no izabrao je Hrvatsku
jer je voli. Kapa dolje! Kod Ivana je prevladalo srce, a ne razum.
Pokazao je da je pravi Hrvat. Potez Ivana Rakitića je hvalevrijedan, no
pitanje je koliko je pametan. U Švicarskoj bi bio glavni igrač, a kod
Bilića se tek mora izboriti za status...
To su samo neki od komentara koje sam pročitao na forumu našeg
internetskog izdanja o odluci Ivana Rakitića da se zahvali pozivu
švicarskog izbornika i da umjesto zemlje u kojoj je rođen i u kojoj je
postao zvijezda izabere Hrvatsku i njezinu reprezentaciju.
Budimo iskreni i sami sebi priznajmo što bi svatko od nas odlučio da se
našao u “koži” mladog Ivana Rakitića, nogometaša pred kojim je velika
karijera. Švicarska, koja mu je dala sve i u kojoj je rođen i odrastao,
nudila mu je sve, od novca do slave.
Bio bi u toj maloj i mirnoj zemlji istinska zvijezda po kojoj novinari
nikada ne bi “pljuvali i vadili mu crijeva”, držali bi ga kao kap vode
na dlanu jer napokon je njihova zemlja dobila jednog mladog nogometaša
za kojim su se otimali najveći europski klubovi. Sve to što mu je
Švicarska nudila ostavio je i prihvatio poziv Hrvatske, zato što je po
rođenju Hrvat, zato što su ga roditelji naučili da voli zemlju svojih
predaka.
Ni roditelji mu nisu rođeni u Hrvatskoj, nego u Bosni i Hercegovini, a
trbuhom za kruhom krenuli su u bijeli svijet kao i većina njihovih
sunarodnjaka. Zemlja koja im nije dala ništa, kojoj nisu dužni “ni
krajcar”, privukla ih je jer je vole, jer su im tu ljubav usadili
njihovi roditelji, a oni je samo prenijeli na svoga sina Ivana.
E, kad me pitaju što je hrvatska dijaspora uvijek sam pokušavao naći
neki prikladan i jednostavan odgovor ljudima koji nikako ne mogu
razumijeti te ljude. Od sada pa ubuduće ću im uvijek govoriti: hrvatska
dijaspora je Ivan Rakitić. Njegova životna priča najbolje je
objašnjenje za sve priče naših ljudi koji godinama žive i rade u
inozemstvu.
Vidjeli ste u komentarima na forumu - ljudi se pozivaju na razum i
ljubav. Razumno bi bilo da je Ivan prihvatio poziv švicarske
reprezentacije i u njoj bio gazda, ali kod Ivana i svih Hrvata izvan
Hrvatske ima jedan osjećaj jači od razuma, a taj je ljubav prema
Hrvatskoj.
Racionalnim zemljacima u Hrvatskoj on je teško objašnjiv, ali dovoljno
im je reći da prošetaju grobljima po Hrvatskoj i da će na njima vidjeti
nadgrobne spomenike mnogih Ivana koji su ostavili miran život u
Australiji, Njemačkoj, Americi i drugim zemljama, te došli u ratom
zahvaćenu Hrvatsku boriti se za njezinu slobodu. Zašto - upitat će se
mnogi? Zbog ljubavi prema Hrvatskoj koju su im usadili njihovi
roditelji.
JASNO I GLASNO
