Suprotno uvriježenom mišljenju, pojam održivog razvoja ne svodi se isključivo na brigu o okolišu i sortiranje otpada. Daleko je on kompleksniji i obuhvatniji, a okolišna je komponenta samo jedna važna komponenta održivog razvoja, koja uglavnom obuhvaća odnos između čovjeka i njegova prirodnog, društvenog i izgrađenog okruženja. Što uopće znamo o održivom razvoju i zašto je važno da se o njemu uči u školama? Objašnjeno je to u priručniku za učitelje i nastavnike "Obrazovanje za održivi razvoj", koji potpisuju Diana Garašić, Mirela Sertić Perić i Borjanka Smojver. Objavljen je u izdanju Školske knjige.
Klimatske promjene – stvarnost
– Važno je biti svjestan da je prirodni okoliš neke države temelj i okvir razvoja njezina društva i gospodarstva te da sve društvene i gospodarske ljudske aktivnosti na neki način utječu na okoliš. Kako bi se postigla održivost prirode i okoliša, potrebno je da društvo osmisli aktivnosti koje će zadovoljiti ljudske potrebe, ali da pritom očuva i ostali živi svijet na planetu, što podrazumijeva održivo korištenje vode i ostalih prirodnih resursa te obnovljivih izvora energije. Poznato je da se održivost postiže kada ljudska aktivnost rabi prirodne resurse brzinom i načinom kojim se prirodni resursi mogu nadoknaditi, a neodrživost nastupa kada se prirodni resursi troše brže nego što se mogu obnoviti – započinje Diana Garašić, u ime autorica.
Ideja održivog razvoja temelji se danas na trima komponentama: ekološkoj, gospodarskoj i socijalnoj. – Takav trojni okvir ističe važnost bioekonomije i podupire načelo da bi se gospodarske organizacije trebale pridržavati zakona i regulatornih mehanizama biosfere kojoj svi pripadamo. Neki su autori ovaj trojni okvir preoblikovali i proširili na četiri domene, a to su: ekologija, gospodarstvo, politika i kultura – dodaje naša sugovornica.
Zašto je važno obrazovanje za održivi razvoj i kako Hrvatska stoji na tom polju? – Već smo godinama svjesni da ljudske aktivnosti onečišćuju atmosferu, ugrožavaju kvalitetu voda i tla, uzrok su smanjivanja biološke raznolikosti, ali se ti problemi nisu smanjili, već postaju sve izraženiji. Posljedice klimatskih promjena nisu više samo prijetnje, već su postale stvarnost. Ako se neumjerena potrošnja, crpljenje planetarnih reursa i proizvodnja otpada ne zadrže u okvirima održivosti, budućnost je vrlo zabrinjavajuća. Zapravo za ljudsku civilizaciju ne postoji druga mogućnost osim održivog razvoja, a da bi se on ostvario, potrebna je intenzivna edukacija svih slojeva društva i svih dobnih skupina, naročito djece i mladih. Priprema mladih naraštaja svakako obuhvaća usvajanje odgovarajućih znanja na razini razumijevanja i uz sposobnost njihove primjene, ali znanja bez uključenosti emocija i razvijanja stavova neće biti dovoljna. Drugim riječima, mladi ljudi trebaju razviti opredjeljenje za djelovanje u cilju održivosti, trebaju razviti empatiju prema drugim ljudima i drugim bićima, solidarnost i osjećaj za pravednost, odgovornost i sposobnost timskog rada te poduzetnost – poručuje D. Garašić.
Autorice ističu kako u poučavanju svakako treba razvijati kreativnost i sposobnost razmišljanja "izvan okvira" da bi mladi, koji će sutra biti u svijetu rada, bili u stanju rješavati životne probleme, otkrivati nove tehnologije i inovativne postupke za ostvarivanje održivosti.
– Zadatak školovanja stoga postaje poticanje razvoja složenih kompetencija za održivi razvoj, a one se neće razviti ako se ne promijeni način poučavanja pri kojem učitelj predaje, poglavito iznoseći činjenice koje učenici trebaju memorirati i kasnije reproducirati. Umjesto toga, bilo bi poželjno da učitelji primjenjuju nastavne strategije koje su usmjerene na razvijanje navedenih složenih kompetencija za održivi razvoj. Velik dio našeg priručnika bavi se upravo tim strategijama i tehnikama poučavanja – prikazuje naša sugovornica.
Međupredmetne teme
S donošenjem kurikuluma međupredmetne teme održivog razvoja, jedne od sedam obveznih međupredmetnih tema, hrvatsko se školstvo 2019. priključuje obrazovnim politikama i trendovima koji se već niz godina njeguju u okviru EU i promiču u dokumentima UN-a. – To ne znači da u Hrvatskoj i prije 2019. nije bilo programa, inicijativa i aktivnosti u smislu osposobljavanja učitelja, nastavnika i odgojitelja za provedbu obrazovanja za okoliš i održivi razvoj, ali provedba nije bila sustavna i obvezna i ovisila je o sklonostima i mogućnostima škola, odnosno o kompetencijama i entuzijazmu svakog pojedinog nastavnika. S uvođenjem ove obvezne međupredmetne teme u hrvatski kurikulum, definirana su odgojno-obrazovna očekivanja koja se ostvaruju i vrednuju povezano s odgojno-obrazovnim ishodima različitih predmeta u svakom od razreda osnovne i srednjih škola. To znači da se ne uvode nova činjenična znanja za koja bi bilo potrebno osigurati dodatno nastavno vrijeme, već se postojeći odgojno-obrazovni ishodi dopunjavaju i obogaćuju, uz primjenu suvremenih strategija poučavanja. Prema tome, učenici ne bi trebali učiti više, već učiti na učinkovitiji i zanimljiviji način, uz veću osobnu aktivnost – objašnjava Diana Garašić.
Teško je, kaže, donijeti generalni zaključak o tome koliko su naši učenici danas pripremljeni za održivi razvoj. – Zasigurno postoje izvrsni pojedinci i škole koje provode odgoj i obrazovanje na svjetskoj razini, ali je još uvijek prevelik broj prosvjetara koji obrazovanje za održivi razvoj ne shvaćaju kao nužnost s kojom se potrebno hitno i ozbiljno pozabaviti – govori ona. Najvažnije je pitanje, naglašavaju autorice, kako poučavati o konceptu održivog razvoja da bi poučavanje bilo učinkovito, prihvatljivo i poticajno za učenike. Upravo je to pitanje bilo glavni poticaj za nastanak njihova priručnika.
– Gotovi recepti ne postoje pa smo se stoga odlučile napraviti ponudu različitih aktivnosti koje potiču razvoj kompetencija za održivi razvoj, a svrstali smo ih u skupine upravo prema ciljevima koji se njima ostvaruju. Učitelj sam treba odabrati metode i tehnike rada koje će najbolje odgovarati i temi, i učenicima, i njemu samome. Neke od opisanih aktivnosti mogu se provesti u trajanju od cijelog nastavnog sata ili duže, dok se neke mogu uklopiti samo u jedan dio sata, što je u skladu s okvirno zadanim temama predmetnih kurikuluma – kaže autorica Garašić. Detaljno je opisano 37 aktivnosti, svrstanih prema osnovnom cilju u devet grupa, kao što su, primjerice, učiti suradnički, razvoj socijalnih vještina, kritičko, analitičko i sistemsko mišljenje, razvoj kreativnosti, vježbanje demokracije...
