Od danas je u prodaji “Misterij Međugorja”, nova knjiga o međugorskom fenomenu koja u povodu 30. obljetnice ukazanja izlazi u nakladi Večernjeg lista. Ona je plod višegodišnjeg istraživačkog rada Večernjakovih urednika i novinara, a osim što donosi cjelovitu priču o svjetski poznatom fenomenu, u njoj se prvi put objavljuju povjerljivi dokumenti jugoslavenske tajne policije – Službe državne bezbjednosti, koja je 1980-ih svim sredstvima pokušala ugušiti Međugorje. Ovo je prvi put da na svjetlo dana izlaze dokumenti iz policijskog dosjea o Međugorju!
U knjizi je i ekskluzivni intervju s bečkim kardinalom Christophom Schönbornom, prijateljem Benedikta XVI. koji je Međugorje privatno posjetio na prijelazu iz 2009. u 2010. i taj je posjet imao velik odjek u javnosti. Evo naglasaka iz intervjua.
Izliječen od ovisnosti
Uzoriti gospodine kardinale, prošlo je 30 godina od prvih događaja u Međugorju. Na što vas danas asocira Međugorje?
– Ne mogu ne primijetiti da su mnoge osobe koje su pohodile Međugorje ondje na poseban način osjetile prisutnost Majke Božje. Prije nisam bio tamo, ali sam tijekom godina u Austriji svjedočio mnogim očitim plodovima. Navest ću nekoliko primjera. Brojni mladi svećenici svoj su poziv osjetili u doticaju s Međugorjem, obraćenja se događaju u svim društvenim slojevima, treći su primjer ozdravljenja... Sjećam se jednog mladića, teškog ovisnika o drogama, koji mi je pripovijedao kako su ga prijatelji gotovo silom odvukli u Međugorje. Opisao mi je kako je, u trenutku kad je autobus stigao u Međugorje, osjetio da se s njime nešto događa. Iskusio je da je gotovo trenutačno prestao biti ovisan o drogama, što je neobično, jer poznato je da se teško oslobađa takve ovisnosti.
Poznato je da ste blizak prijatelj papi Benediktu XVI. Jeste li s njime ikad razgovarali o Međugorju?
– Nije uobičajeno govoriti o audijencijama, ali toliko mogu reći. Međugorje doista jest bila tema u Rimu zbog pozornosti koje je moje hodočašće izazvalo u javnosti. Rim sam izvijestio o svojim dojmovima. Uvjeren sam da će komisija, koju je za ispitivanje pojava u Međugorju osnovao Sveti Otac, raditi vrlo dobro i odgovorno te da će rezultat zasigurno biti povoljan. Uvjeren sam da se fenomen koji je privukao 30 milijuna hodočasnika i koji je donio mnoštvo dobrih plodova, obrađuje vrlo obazrivo, uključujući i pojedina otvorena pitanja.
Prije je osnivano nekoliko komisija koje su istraživale Međugorje, ali bez konačnog rezultata. Kako to tumačite?
– Zadarska izjava Biskupske konferencije Jugoslavije iz 1991. ima tri točke. Prvo, “non constat de supernaturalitate”. To znači da o fenomenima ukazanja i vizija te o porukama o kojima se izvještavalo, magisterij nije dao konačno mišljenje. Druga rečenica slijedi logiku prve i kazuje da službena hodočašća u Međugorje nisu dopuštena. Međutim, trećom se kaže, a to smatram vrlo bitnim mjestom, da brojnim hodočasnicima koji pohode Međugorje, kojima to inače nije zabranjeno, treba osigurati duhovnu pratnju. Crkva ima pravo donijeti takvu odluku. Jedno je sigurno: ljudi ondje na poseban način doživljavaju zaštitu i blizinu Majke Božje. Oni sigurno ne bi tako dugo i u tolikom broju hodočastili u to mjesto da ondje nečega nema. Također se jasno pokazuje da se ondje događaju mnogi dobri plodovi. Gdje ima dima, ima i vatre, a u Međugorju svakako ima vatre.
Višesatna molitva
Kad ste se prvi put susreli s Međugorjem?
– Međugorsku molitvenu zajednicu u Beču poznajem još od 1980-ih godina, iz vremena prije nego što sam postao biskup. Nama dominikancima odmah je upalo u oči da ljudi mole satima i da je crkva uvijek puna. Dominikanska crkva u Beču rijetko je puna, ali četvrtkom navečer odjednom je bivala dupkom ispunjena. A ta odanost ljudi molitvi održala se do danas.
U Međugorju ste bili i osobno. Što vas je potaknulo da tamo odete?
– Htio sam osobno vidjeti mjesto s kojega je proizišlo toliko dobrih plodova. Nužno je da se fenomen Međugorja prestane dramatizirati...
normalno