Yuki Watanabe nekada je provodila 12 sati svaki dan radeći u uredu. I to se smatra kratkim radnim danom. Tipičan radni dan od devet do 21 je minimalni standard. "Najkasnije bih odlazila iz ureda u 23 sata", rekla je 24-godišnjakinja koja je radila za neke od najvećih japanskih telekomunikacijskih tvrtki.
Zbog izrazito visokih zahtjeva na poslu Yuki Watanabe - koja je koristila pseudonim u razgovoru s CNN-om iz straha da ne ugrozi svoje buduće poslove - počela je imati ozbiljne zdravstvene probleme, uključujući drhtanje nogu i probavne smetnje. Iako je znala da mora dati otkaz, to je bilo otežano poznatom japanskom radnom kulturom koja favorizira autoritarne odnose. U Japanu je već teško tražiti da se napusti posao na vrijeme, a davanje otkaza često se doživljava kao velika uvreda u zemlji gdje radnici tradicionalno ostaju kod jednog poslodavca desetljećima, pa čak i cijeli život.
U najekstremnijim slučajevima, namrgođeni šefovi trgaju pisma o otkazu i uznemiruju zaposlenike kako bi ih prisilili da ostanu. Watanabe nije bila zadovoljna na prethodnom poslu, rekavši da je njezin bivši nadrednik često ignorirao, zbog čega se osjećala loše. No, nije se usudila dati otkaz. "Nisam željela da moj bivši poslodavac odbije moj otkaz i natjera me da radim dulje", rekla je Watanabe CNN-u u nedavnom intervjuu.
No pronašla je način da okonča pat-poziciju. Okrenula se Momuri, agenciji za otkaze koja pomaže sramežljivim zaposlenicima da napuste zastrašujuće šefove. Za cijenu luksuzne večere, mnogi japanski radnici angažiraju ove posredničke tvrtke kako bi im pomogle da daju otkaz bez stresa. Industrija koja pomaže ljudima da daju otkaze postojala je i prije pandemije, ali je njena popularnost znatno porasla nakon što su se mnogi radnici počeli suočavati s izazovima rada od kuće. Stručnjaci za ljudske resurse ističu da su čak i najodaniji japanski radnici počeli preispitivati svoje karijere.
VEZANI ČLANCI:
Iako ne postoji službeni podatak o broju agencija koje se bave ovim uslugama, oni koji ih vode svjedoče o velikom povećanju potražnje. Shiori Kawamata, operativna menadžerica agencije Momuri, rekla je da su u posljednjih godinu dana primili do 11.000 upita od klijenata.
Agencija Momuri, koja se nalazi u jednoj od najprometnijih poslovnih četvrti Tokija, osnovana je 2022. godine, a naziv "Momuri" znači "Ne mogu više ovo raditi" na japanskom jeziku. Ova agencija nudi usluge po cijeni od 22.000 jena (oko 150 dolara), ili 12.000 jena za one s nepunim radnim vremenom. Pomažu zaposlenicima da napišu i predaju otkaze, pregovaraju s poslodavcima i daju preporuke za odvjetnike u slučaju pravnih sporova. "Ponekad primamo pozive od ljudi koji plaču, pitajući nas mogu li napustiti posao zbog ovog ili onog razloga. Kažemo im da je u redu i da je napuštanje posla radno pravo", otkrila je Kawamata.
Neki radnici u Japanu suočavaju se s velikim poteškoćama kad pokušavaju dati otkaz. Na primjer, neki šefovi uzrujaju radnike tako što dolaze do njihovih stanova i neprekidno im zvone na vrata, odbijajući otići. Pokušaj otkaza za jednog radnika u Japanu imao je neočekivani preokret kada je njegov šef odlučio da ga odvede u hram u Kyotu. Šef je vjerovao da je radnik "proklet" zbog namjere da napusti posao, pa je mislio da će mu posjet hramu pomoći da se oslobodi te "prokletstva".
Shiori Kawamata iz agencije Momuri napominje da se većina njihovih klijenata javlja iz malih i srednjih poduzeća, pri čemu su radnici u prehrambenoj industriji posebno pogođeni, nakon onih u zdravstvenoj i socijalnoj skrbi. Japan ima dugogodišnju kulturu prekomjernog rada, gdje zaposlenici često rade pod velikim pritiskom, a poslodavci nude loše radne uvjete. Kako bi se borila protiv tih problema, vlada je počela objavljivati popis neetičnih poslodavaca kako bi upozorila tražitelje posla na moguće opasnosti i smanjila njihovu sposobnost zapošljavanja.
Profesor Hiroshi Ono s Poslovne škole Hitotsubashi u Tokiju rekao je da su radni uvjeti u tim firmama s "crnih listi" toliko loši da zaposlenici često nemaju psihološku sigurnost i osjećaju prijetnje. Više od 370 tvrtki je stavljeno na crnu listu diljem zemlje otkako je lista objavljena 2017. godine.
Stres na poslu u Japanu ima ozbiljne posljedice, što se ogleda u fenomenu poznatom kao "karoshi" ili "smrt zbog prekomjernog rada". Ovaj fenomen pokazuje kako dugotrajno izlaganje stresu može biti fatalno. Prema podacima Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi, broj osoba koje su umrle od stanja mozga i srca zbog prekomjernog rada smanjio se na 54 u 2022. godini, što je značajan pad u odnosu na 160 smrtnih slučajeva prije dvadeset godina. Ipak, broj osoba koje traže naknadu zbog mentalnog stresa na poslu znatno je porastao, s 2.683 prijava u usporedbi s 341 prije istog razdoblja.
VEZANI ČLANCI:
Na primjer, 31-godišnja politička novinarka iz nacionalne televizije NHK preminula je 2017. godine od srčanog udara izazvanog dugim radnim satima, uključujući 159 sati prekovremenog rada u mjesecu prije smrti. Pet godina kasnije 26-godišnji liječnik iz bolnice u Kobeu počinio je samoubojstvo nakon što je radio više od 200 sati prekovremenog rada u jednom mjesecu. Hisakazu Kato, profesor ekonomije na Sveučilištu Meiji u Tokiju, rekao je da zemlja ima zakone o radu koji štite radnike i osiguravaju da su slobodni dati otkaz. "No, ponekad atmosfera na radnom mjestu otežava izgovaranje toga", rekao je.
Zašto su ove agencije za otkaze nastale tek u posljednjim godinama? Stručnjaci kažu da je to zbog promjene pristupa mladih prema radu. "Kada jedna strana nije zadovoljna, mogli biste završiti u razvodu. No, kao kod razvoda, nitko nije 100% kriv, zar ne?" rekao je Ono s Hitotsubashi Univerziteta. Dok se zemlja suočava s nestašicom radne snage uzrokovanom starijim stanovništvom i opadajućim natalitetom, mladi ljudi sada imaju veći utjecaj na tržište od svojih prethodnika. Mnogi od njih više ne prihvaćaju razmišljanje starijih generacija da treba raditi sve što se kaže, bez obzira na prirodu posla, rekao je Ono, dodajući da, kada dođe do nesklada očekivanja, neće se ustručavati dati otkaz.
No, to ne znači da žele ući u ured svog šefa i dati otkaz u velikom stilu, već će radije prepustiti nekome da to obavi umjesto njih. "Mislim da su mlađi ljudi danas manje konfrontativni", rekao je stručnjak, primjećujući da su mnogi bili lišeni društvenih interakcija na poslu zbog Covida. Kao rezultat toga mladi radnici radije daju otkaz bez izravnog kontakta sa svojim šefovima. No Ono je sugerirao da je uvijek dobro razgovarati i ne spaliti mostove s poslodavcima, pa bi preporučio da se ne koristi takve usluge.
Kawamata iz Momurija djelomično se složila. "Iskreno mislimo da bi naša usluga agencije za otkaze trebala nestati iz društva i nadamo se tome. Mislim da je najbolje da ljudi mogu sami reći svojim šefovima, ali s obzirom na strašne priče naših klijenata, ne mislim da će naš posao nestati uskoro", rekla je. Za sada, Momuri nudi 50% popusta za one koji traže njihovu uslugu za drugi otkaz.
FOTO Pitali smo umjetnu inteligenciju kako će hrvatski gradovi izgledati za 100 godina. Rezultati su fascinantni
A joooj kad ovak nešto pročitaš ili za one jadne ljude u indiji , kini, bangladešu, vijetnamu, pa i tu bliže nama, albanija, bugarska, makedonija, rumunjska, moldavija ,gruzija pa i južnoj americi kako ljudi žive i u kojim uvijetima radee samo možemo reć uz sve nedaće i kradezea na vlasti ..Blažena naša Hrvatska , kolko tolko ipak nismo takva sirotinja i ne ganjaju nas tolko da moramo radit , imamo i posla i osnovice za život od hrane i vode , i higijena nam je puno bolja nego kod ostalih