Pred Slavenom Rimcem (39) teška je sezona, rekli bismo teža čak i od prošle kada je, premda nespreman, preko noći u ruke dobio prvu momčad Cibone, piše novi broj tjednika Max!.
No, s obzirom na to da je već na startu svoje trenerske karijere izveo podvig odnosno napravio malo čudo (osvojio je ABA ligu usred Beograda), od njega će se sada očekivati neka nova čuda.
- Osvajanje ABA lige doista je bio nevjerojatan rezultat, no ove sezone imat ću neku drugu obvezu - dati svoj doprinos stabilizaciji kluba. Morat ćemo sami stvarati igrače, morat ćemo dati prostora 17-godišnjacima Žižiću i Slavici i time privući druge mlade hrvatske igrače.
Cilj je ostanak u ABA ligi
Koliko će ova Cibona biti drugačija od prošlosezonske?
- Bit ćemo slabiji za Šarića i Planinića, a ostatak je momčadi isti, uz još neke pridošle igrače. Ovo ljeto smo zbog situacije u klubu sklapali momčad tri puta i to mi govori da je pred nama vrlo zahtjevna sezona u kojoj će nam primarni cilj biti osigurati ostanak u ABA ligi. Ako krenemo dobro, logično je da će i apetiti onda rasti.
Cibona je uspjela vratiti razigravača Jerela Blassingamea, za početak na tri mjeseca. Koliko je to važno za trenera?
- On je igrač koji će nam donositi otvorene šuteve za vanjske igrače koji sami sebi teško kreiraju čiste situacije. No, riječ je o igraču koji trenera tjera da se naoruža dobrim živcima i strpljenjem jer ga nije lako voditi. Ipak, kada sve skupa zbrojiš, bolje i to nego se upuštati u dovođenje posve nepoznatog stranca. Blassingame ima puno pluseva, ali i dosta minusa, no ipak je igrač koji na ovoj razini stvara viškove. Ovog trenutka ima višak kilograma, no dohvatit će on pravu formu za neko vrijeme.
Aco može pomoći savjetom
Još prije samo mjesec i pol dana ni najveći optimisti nisu mislili da će Blassingamea ponovo vidjeti u Ciboninu dresu jer je klub bio na aparatima.
- Strahovao sam za opstojnost kluba jer mi se činilo da je prepušten sam sebi, da tu nema nikoga. Nisam vidio puno izgleda da klub opstane. I zato je ovaj potez s Acom Petrovićem bio pravi potez koji je puno toga promijenio. Došao je čovjek koji zna što je veliki klub, koji zna što Cibona znači za grad Zagreb, čovjek koji je igrao za klub kada je Cibona punila Dom sportova, onaj kojemu je stalo jer je Cibona dio njegove obitelji. I zbog svega toga osjeća se neka pripadnost. Mogu reći da je Aco napravio svojevrsno čudo jer je još prije 25 dana bilo nezamislivo da klub nema blokadu na Fibi.
Pribojava li se Riki da Aci njegov trenerski nerv neće dati mira i da bi mogao poželjeti miješati mu se u posao?
- Ja to tako ne gledam, ja tu vidim čovjeka koji meni i Jurici Golemcu može pomoći savjetom, prepoznavanjem situacija. Ne gledam to kao prijetnju, jer da to činim, to bi mi samo stvaralo dodatnu nervozu. U trenerskom poslu nema jamstava bez rezultata. Ako imaš rezultate, onda se ničega ne trebaš bojati, a ako ih nemaš, može ti i otac biti gazda kluba, ni to te neće spasiti. Ako ne bude dobrih rezultata, kako bodovno, tako i u razvoju igrača, onda ni za nas trenere neće biti dobra situacija.
Slaven kao igrač i Aco kao trener nisu se uvijek najbolje slagali. Najprije u Ciboni, a potom i u reprezentaciji.
- Prve tri godine u seniorima Cibone za mene su bile pakao. Očekivao sam puno, a nisam toliko prostora dobivao i meni je to naštetilo, no ipak sam kao igrač isplivao. I sam Aco mi je rekao da bi sada, s ovim iskustvom, radio drugačije, ne samo u vezi sa mnom, nego i u pogledu cijele klupske politike. No, isto tako moram reći da sam možda i najbolju sezonu u karijeri odigrao upravo kod Ace u Ciboni, kada je on naslijedio Repešu.
Aco ga 2001. otpisao
No, dogodilo se Rimcu i to da ga izbornik Aco Petrović ostavi kod kuće kao “trinaesto prase”, uoči Eurobasketa u Turskoj 2001.
- Mene je tada više pogodilo to što nisam bio na startnom popisu od 16 igrača nego što sam otpao kao 13. Ja sam tada bio pozvan usred priprema. Na mojoj poziciji igrali su Giriček i Sesar i premda su oni imali vrhunske sezone, ja sam možda bio primjereniji igrač za ulogu kakva je reprezentaciji trebala. A trebao joj je džoker s klupe, igrač koji je u stanju sjediti na klupi i u zadnjih 10 minuta preokrenuti susret. U tom smislu držim da sam ja bio puno bolji izbor nego Gira i Sesar koji su više voljeli glavne uloge.
Kad smo već kod reprezentacije, i Rimac je bio dio ekspedicije koja se razočarana vratila sa Svjetskog prvenstva u Španjolskoj. Bio je jedan od pomoćnika izbornika Repeše.
- Tijekom priprema ništa nije ukazivalo na to da bi sve moglo tako završiti. To je jedna vrlo čudna situacija, no u sportu se događa i to da sve radiš kako treba, a da rezultat ne dođe. Teško mi je kada vidim kako je prošla Srbija, a kako smo prošli mi. A mogli smo i mi završiti tamo gdje i Srbi.
A oni su imali čak šest igrača koji su prošle sezone igrali u ABA ligi (Hrvatska samo dvojicu).
- Svaka čast izborniku Đorđeviću koji je imao hrabrosti povesti ih. Bilo je puno prigovora, bilo je puno dobrih igrača koji nisu bili na popisu, no oni su znali što hoće, koga hoće za nositelje igre, a koga za vodonoše.
Za razliku od nas, Srbi nisu imali onog jednog stranca u sastavu kojeg Fiba dopušta. Jesmo li mi od Olivera Lafayettea dobili ono što smo trebali?
- Dečko je dao sve od sebe i teško mi je reći jesmo li pogriješili. On je u tom trenutku bio najbolja opcija i svoj je posao odradio profesionalno. Integrirao se dobro u momčad, odigrao dobru obranu. Znali smo da nije najbolji igrač pick and rolla, no sada kada se nije dogodio povoljan rezultat, nije red upirati prstom u njega. Nažalost, hendikepirani smo na toj poziciji, a na Savezu je da se odredi hoćemo li i ubuduće angažirati stranca ili ćemo igrati s onim što imamo.
Naučio sam puno ovog ljeta
Lafayette je bio izbor izbornika Jasmina Repeše na kojeg se sada nabacuju drvljem i kamenjem.
- Kod nas je izbornik uvijek meta. Posljedica je to i onoga što se zbilo lani, na Eurobasketu, gdje smo bili četvrti. Ljudi su očekivali nešto slično, a sada su razočarani pa su samim time i komentari i napadi žešći.
Rimac nije za to da se Repeši uskrati povjerenje.
- Kada je riječ o Jasminu Repeši kao izborniku, treba znati dvije stvari. Dvaput je došao pomoći reprezentaciji u teškoj situaciji, a kada je mogao otići u Real, nije otišao jer je ostao privržen reprezentaciji. Zbog svega toga on u najmanju ruku zaslužuje da sam odluči hoće li nastaviti kao izbornik ili ne. Znam da mu nije lako, no nakon nekog vremena neka on sam procijeni.
A što kada bi Repeša procijenio da je za njega bolje da se kani tog posla i da pri tome za svog nasljednika predloži upravo Rimca?
- Ja mislim da još nisam dorastao tome i to proizlazi iz mog viđenja posla. Isto to sam mislio i prije preuzimanja Cibone, no tada sam ubačen u vatru i ispalo je dobro. Trebaš iza sebe imati puno krvavog rada da možeš voditi vrhunske igrače, da ih možeš kontrolirati u svim fazama. Teško Slaven Rimac može Tomiću i Bogdanoviću odrediti hijerarhiju. Igrači izbornika moraju maksimalno poštovati, zbog trenerske ili igračke karijere, i zato mi se čini da mi treba još dosta godina kaljenja. Nije problem neodgovorno uzeti reprezentaciju pa što bude, no ja govorim kroz svoje viđenje izborničkog posla.
Koliko mu je zanatski koristilo što je u Španjolskoj bio pomoćnik izborniku?
- Jasko je trener od kojeg možeš puno naučiti. Ne samo na terenu, nego i izvan njega jer voli pričati o košarci. Osim gorkog okusa na kraju, sve mi je puno koristilo i zato sam zadovoljan. Bio je tu i Tabak, koji je u karijeri radio u velikim klubovima, pa se dalo puno naučiti u tih 45 dana.
>> Aco više ne traži od Rimca da napusti reprezentaciju
