Po oba roditelja je rapskih korijena, ali nije mu bilo suđeno biti s Raba, a samo je jedan dan je presudio da mu se, umjesto Zenice, kao mjesto rođenja pišu Našice. Sve je, međutim, bilo odlična priprema da, kad jednom dođe u Zagreb, tu i ostavi traga. Primorski temperament i osjećaj za turizam, plus slavonska širina i gostoljubivost, formirali su mladića koji je prve posliće radio već s 14-15 godina, maturalac je, recimo, proveo radeći na recepciji hotela u kojem se društvo iz razreda provodilo, da bi se u zrelosti prometnuo u najdugovječnijeg pomoćnika ministra. Naravno, uz rapski pečat nije moglo drugdje nego u turističkom sektoru. U državnoj je službi, pak, napredovao školski, od pozicije stručnog suradnika, preko mjesta šefa kabineta do već 16 godina neprijepornog pomoćnika ukupno pet ministara turizma, a otprije koji dan i šestog – Antona Klimana. Idealna činovnička karijera, tijekom koje je bio i šef kabineta dvojici turističkih ministara, nije imala padova. I to ponajprije zato, uvjeren je akter ove naše priče Robert Pende, što je cijelo vrijeme radio kao da je običan – činovnik.
– Nikad mjesto pomoćnika nisam doživljavao kao funkciju, nego kao posao. To je vjerojatno i razlog što u branši imam velik broj istinskih prijatelja, sve do jedan su to ljudi koji su, uz velika odricanja, stvorili ovaj naš najvredniji gospodarski resor. Naravno da sam bio i lojalan svakom ministru, ali nisam se ustručavao ni reći svoje mišljenje. Čak i kad mi je bilo jasno da to šef možda ne želi čuti. I to su ljudi cijenili – veli Pende, koji je u prvom dijelu karijere bio posvećen pripremi turističkih zakona i propisa, a kao pomoćniku fokus mu je na konkurentnosti, državnoj imovini u turizmu, privatizaciji i restrukturiranju tvrtki.
Na kavi mama Kate
Teške teme u kojima Pende pliva toliko dobro da ga se, nakon što ga je Pave Župan Rusković unaprijedila na pomoćničku funkciju, nisu htjeli odreći ni Božidar Kalmeta, Damir Bajs, Veljko Ostojić, Darko Lorencin, kao ni aktualni ministar. I za to mu, usto, ni u jednom trenutku nije zatrebala stranačka iskaznica. Što to, pak, Pende ima što nema cijela plejada ministarskih pomoćnika koja se sa svakom promjenom vlasti izmjenjuje pred očima javnosti, sasvim nepredviđeno objašnjava i njegova majka. Ispostavilo se da za jednim od susjednih stolova, u kvartovskom kafiću u novozagrebačkom naselju Središće, gdje smo dogovorili susret, kavu s prijateljicom ispija i mama Kate.
– Moj Robert je otvoren, pričljiv, pametan, društven, ljudi ga vole – ponosna je mama Rabljanka, koja je svoja dva sina odgajala u Slavoniji.
Tamo ih je odvela očeva karijera koji je, kao ekonomist, tih sedamdesetih istovremeno konkurirao za dva posla, u Ekonomskoj školi u Našicama i u zeničkoj željezeri. Tročlana obitelj Pende možda bi se tada s Raba i preselila u Zenicu da pozitivan odgovor nije stigao tek dan nakon što je glava obitelji potvrdila kako prihvaća posao u Našicama. Tamo se naš dugovječni pomoćnik minist(a)ra i rodio, a s bratom, prisjeća se mama Kate, nauživao snijega kao malo koje rapsko dijete.
– Ja sebe i smatram Slavoncem – smije se Pende, koji je karijeru u Ministarstvu turizma počeo još u vrijeme kad je ono bilo utopljeno u ministarstvo trgovine i turizma pod ministrom Brankom Mikšom. – Netom prije nego što sam došao, Ministarstvo turizma je postalo samostalno, na čelu s ministrom Nikom Bulićem. On je bio izuzetan ministar, u ratno je vrijeme ustrojio turističke zajednice i počeo mijenjati percepciju Hrvatske od ratne u turističku zemlju – prisjeća se Pende.
U zasluge Buliću, što i javnost pamti, ide i veliko uvođenje reda u sanitarne čvorove ugostiteljskih objekata. Malo tko, međutim, zna kako je do toga došlo.
– U to vrijeme nisam bio dio Bulićeva kabineta, ali me često pozivao na kolegije. Jednom kada su se ministar i njegovi pomoćnici vraćali iz Rijeke sa sjednice Povjerenstva za pripremu sezone, stali su na kavu i ostali šokirani u kakvom je stanju u toj gostionici bio WC. Od tog mjesta pa do Zagreba zaustavljali su se u svakom kafiću, zapisivali ime lokala i u kakvom su stanju sanitarije. A ono, sve gore i gore. To je Buliću jako smetalo, naljutio se i odlučio javno objaviti neuredne domaćine, a idući je dan na kolegiju zatražio prijedloge što napraviti. Ja sam slučajno nekoliko dana prije bio u Grazu, vidio da tamo ugostitelji u zahodima imaju liste na kojima bilježe kad su zadnji put očišćeni i odlučeno je da tako pokušamo i kod nas. To je stubokom promijenilo situaciju, a vidim da neki ugostitelji i danas vode evidenciju iako, zapravo, više nemaju tu obvezu – kazuje. Starog turističkog vuka Bulića, koji je pao u skandalu sa sloganom čije je autorstvo potpisala njegova supruga, na ministarskoj je funkciji naslijedio diplomat Sergej Morsan. Kratki Morsanov mandat, koji je ponajviše ostao obilježen po njegovoj uglađenosti, za Pendea je bio stepenica više. Postao je šef kabineta, a Pende danas kaže da je Morsan bio bolji ministar nego što je ostao zapamćen.
– Kamo god bi došao, zračio je uljuđenošću, kulturom, a to je svakako plus za promociju turističke zemlje. U godinu dana, koliko je ostao na mjestu ministra, i ne može puno napraviti – veli Pende.
Dvaput šef kabineta
Ni idući u nizu, Ivan Herak, nije imao više vremena da ostavi traga, a dojmove o njemu kao ministru u javnosti u drugi je plan pogurala i zatvorska epizoda.
– A bio je vrlo agilan, energičan, ambiciozan i zanimljiv čovjek. U njegovo su se vrijeme, recimo, aktualiziralo pitanje razvoja golf ponude za koju Hrvatska definitivno ima izuzetnu perspektivu – govori Pende, koji je i Heraku bio šef kabineta.
Novi korak naviše došao je sa SDP-ovom ministricom turizma Pave Župan Rusković, koja ga je i unaprijedila u pomoćnika ministra. Energičnosti, pak, ni njoj nije manjkalo.
– Ponudila mi je mjesto pomoćnika, ja rekao da bih malo razmislio, a ona da sam godinama u Ministarstvu i da nemam što razmišljati... – prisjeća se Pende brzopotezne odluke koja ga je lansirala u dužnosnike. – Vidjelo se da dolazi iz biznisa, mislila je da će u šest mjeseci napraviti sve što turizmu treba i da se vraća svom poslu. Prva je počela govoriti o diferenciranoj stopi za turizam, restrukturiranju hotelskih kuća, refinaciranju kredita uz državna jamstva hotelijerima koji su imali prognanike itd. No, u državnoj se upravi stvari ne mogu rješavati brzo kao u tvrtki, a nije imala ni političku snagu jer je bila nestranačka osoba...
Nova vlast utapa turizam u Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, a nastupa moćni hadezeovac Božidar Kalmeta. Iako mu se ime funkcije mijenja, Pendeov rang ostaje isti.
– Kalmeta je pod sobom imao ministarstvo s tisuću ljudi i sto tisuća problema i turizam, očekivano, nije mogao biti u prvom planu. Ali, kad je nastupio, pitao je što turizmu treba. Rekli smo niži PDV i paušal za privatne iznajmljivače i u njegovu mandatu dobili i jedno i drugo. Istina, nije bilo lako slomiti ondašnjeg ministra financija Šukera, ali na kraju smo čak uspjeli progurati diferenciranu stopu od deset posto za smještaj – kazuje Pende, koji je bio pomoćnik i Damiru Bajsu, ministru nanovo osamostaljenog ministarstva turizma. – U toj smo fazi mi pomoćnici imali manje samostalnosti, u početku mandata smo dobro surađivali kasnije baš i ne. Bajs je bio dosta usredotočen na promociju i Hrvatske i svoje politike, tako da je uspio iz državnog proračuna za tu svrhu dobiti više novca od svojih prethodnika – kaže Pende.
Za idućeg ministra, ideesovca Veljka Ostojića koji je odstupio nakon afere s kupoprodajom zemljišta kaže pak da je vjerojatno bio najkompletniji ministar turizma.
– To ne govorim zato što smo i privatno dobri, nego zato što je Ostojić prije ministarske pozicije prošao sve u turizmu; bio je direktor Turističke zajednice Istre, zamjenik kad je Pave Župan bila ministrica, vodio je velike turističke tvrtke. Statusno mu ministarsko mjesto nije trebalo, ali bio je ambiciozan i htio je promjene u turizmu. Uspio je da se i za ugostiteljstvo PDV spusti na deset posto, ali ubrzo je otišao – kaže Pende, koji se dobro slagao i s Ostojićevom nasljednikom Darkom Lorencinom. U međuvremenu, opća stopa PDV-a je s 22 narasla na 25 posto, popela se i za turizam na 13 posto, no PDV i nije bio pretjerano u Lorencinovu fokusu.
– Nezahvalno je doći usred mandata. No Lorencin se snašao. I ne, nije bio samo maneken. Lorencinovo vrijeme obilježila je borba da se kroz predstečajne nagodbe spase turističke tvrtke u državnom vlasništvu, i to nam je za devet od njih trinaest i uspjelo iako neki postupci još nisu okončani. Uz veliki angažman i tadašnjeg zamjenika ministra Ivičića, moji ljudi i ja smo to koordinirali, bio je to zahtjevan, međuresorni pothvat i nije bilo ni lako ni jednostavno. Ali, nitko nije pitao za radno vrijeme, a ponekad je to bila i prava utrka s minutama. Ali ponosni smo jer smo dobili kvalitetne strateške partnere, hoteli su obnovljeni, spašeno je tisuću stalnih radnih mjesta i bar još toliko sezonskih... – izdvaja Pende, koji se pokazao nezamjenjivim i ministru Klimanu.
Dobar domaćin
– Odmah mi je rekao da me želi u svom timu što je, s obzirom na investicije, kao prioritet ove Vlade donekle i razumljivo. Njegov je nastup prema svima, a poglavito prema meni, izuzetno prijateljski. Ministar je svjestan koliko je ovaj resor često bio zapostavljen u vrijeme kada se “kupovao“ socijalni mir u drugim resorima, no međutim danas su svi svjesni koliko potencijala leži u tom sektoru. Kontinuitet je važan i to ministar Kliman razumije. Koliko sam shvatio, nije mislio da će postati ministar, ali sad kad je nastupio, čini mi se ambicioznim i odlučnim potaknuti investicije u turističke potencijale – procjenjuje Pende.
A njegovim se procjenama, sudeći prema postojanoj pomoćničkoj karijeri, može vjerovati. Pomoćnik ministra, koji je poznato lice za čak četiri posljednje vladajuće garniture, među svojim je kolegama u Ministarstvu turizmu ovih dana dobio nadimak – Vječni Pende. Smije se, nadimak mu ne smeta.
Novozagrepčanin adresom stanovanja, otac obitelji s dvije curice i suprugom stomatologinjom, poznat je po spremnosti na šalu, uvijek s vicem u rukavu. Manje se zna da ovaj dužnosnik nema hobija, osim – kuhinje.
– Ne znam je li to hobi ili zaduženje, ali vikendom obvezno ja kuham, a moj je zadatak i odlazak na tržnicu, nabava. No, kuhati stvarno volim, kažu mi da sam majstor za roštilj. Recimo, kad smo ljeti na Rabu, nema dana da ne nahranim bar desetero. Uvijek netko navrati, ako ne brat sa svojima, a ono netko tko ide na more ili se vraća s mora... – kaže Robert Pende koji, izgleda, i privatno posjeduje osobine turističkog profesionalca.
>> Je li moguće da će i u našem turizmu doći taj dan
