Zadnji put čuli smo se u 4.22. U 4.21 krenuli su od kuće prema Budimpešti, a minutu kasnije nazvao sam da ga pitam je li mačka pobjegla na ulicu. Vidio sam da je nema u kući. Tada sam mu zadnji put čuo glas. U 8.30 nazvala me neka žena i rekla da su Marin i njegov trener stradali u prometnoj nesreći i da je u bolnici, prisjeća se tog subotnjeg jutra Nikola Šuica, čakovečki poduzetnik, koji sa suprugom Palmirom proživljava najteže dane u životu. Njihov sin Marin (15), vrhunski sportaš za kojeg su se počeli otimati najjači svjetski teniski menadžeri, zaustavljen je na putu prema vrhu 4. rujna na autocesti, 60 kilometara od Budimpešte.
“Vozio je 180 km na sat”
Trener, bivši hrvatski Davis Cup reprezentativac i nekad jedan od ponajboljih hrvatskih tenisača Saša Tuksar, vozio ih je u svom automobilu u Budimpeštu, gdje su trebali sjesti u avion za Letoniju i nastupiti na ITF turniru za igrače do 18 godina. Kod grada Szekesfehervara Tuksar se automobilom zabio u stražnji dio kamiona. Izvukao se s lakšim ozljedama, a Marin je zadobio teške ozljede glave. Smješten je u mađarsku bolnicu. Roditelji su punih šest dana bdjeli uz njegov krevet na odjelu intenzivne skrbi, no Marin nije uspio pobijediti smrt. Istraga mađarske policije pokazat će što se točno dogodilo. Po neslužbenoj verziji, Tuksar je vozio prebrzo, zbog čega mu prijeti kaznena prijava.
– On se te subote od šest do pola devet sati nije udostojio ni javiti nam da su imali nesreću! Svih ovih dana nije izrazio ni jednu riječ žaljenja. Čovjek koji je cijelu noć u petak proveo vani u kafiću i takav došao po naše dijete, vozio 180 kilometara na sat i zaletio se u kamion na praznoj autocesti! – ogorčen je N. Šuica.
Iza Marina ostali su izvrsni rezultati. Tenisom se počeo baviti kao šestogodišnjak. Na terenima Kluba Franjo Punčec počeo je trenirati s prijateljima iz vrtića.
– Nikad ga nismo prisiljavali ni na što. Govorili smo mu da je odluka na njemu. Kao sportaš razvijao se baš onako kako treba. Htjeli smo ga sačuvati od opterećenja i mogućih ozljeda. Bavio se i košarkom, a od prvog razreda u II. OŠ Čakovec bio je odlikaš. Sam je pisao zadaće, sve je rješavao s lakoćom. Uporno je trenirao i stalno bio među vodeća tri igrača u svojim dobnim kategorijama – vele.
Majka Palmira napominje da se Marin nikad u razredu nije hvalio teniskim uspjesima, pa čak ni kad bi osvajao turnire. Posljednje tri godine radio je s trenerom Nevenom Brodarom, najzaslužnijim za Marinov teniski razvoj i sjajne rezultate. U rujnu prošle godine potpisao je profesionalni sponzorski ugovor s Nikeom i Yonexom na četiri godine. Svijet se prostro pred njim. Ni tada mu nisu dopuštali da previše trenira, da ne bi zapostavio školu, koju je ovog ljeta i završio. Iznimno talentiran, počeo je osvajati turnire. Od 1. srpnja igrao je na juniorskim ITF-ovim turnirima.
– Ove je godine eksplodirao! Osamdeset posto pobjeda. Do prije šest mjeseci bio je dijete, a onda se počeo razvijati u prekrasnog mladog dečka. Penjao se polako prema teniskom vrhu – kaže otac. Trebao je otputovati u tenisku akademiju u Italiji i na Floridu, u kamp slavne tenisačice Chris Evert. Suradnja s Tuksarom započela je prije tri mjeseca.
Žalosni i protivnici
– Plan je bio da Marin još godinu dana ostane u Čakovcu. Angažirali smo tog nesretnika da bude nešto kao Marinov sparing partner, polutrener, a da supervizor bude Talijan. Supruga i ja Tuksaru smo odlučili pružiti priliku da, budući da nema trenerskog iskustva, nastavi karijeru kao Marinov trener, da skupa s njim uči i obiđe najbolje svjetske akademije. Nažalost, povjerili smo mu svoje dijete ne znajući o kakvom se čovjeku radi – kaže Nikola.
Ovih dana iz cijelog im svijeta stižu izrazi sućuti. I od Marinovih protivnika na terenu.
– Takav je bio Marin. Uvijek je imao respekt prema protivnicima. Na turnirima oko njega su se okupljala djeca. Vedar, nasmijan i uvijek spreman za zezanciju. Bio je jednostavno poseban. Uvijek je imao visoko mišljenje o svojim protivnicima, bez obzira na to je li pobjeđivao ili gubio. Bio je naš biser. Naš život. Ništa više nije i neće biti isto bez njega.
Sućut obitelji, a počinitelju ovoga zla, treba pored navedenog u predhodnom komentaru, presuditi dugogodišnjom zatvorskom kaznom.