Miroslav Rožić, bivši dužnosnik HSP-a, za Večernji je list otvoreno
progovorio o izbornom porazu stranke te svojoj ulozi u tome.
VL: Đapić vas je proglasio najvećim
krivcem za izborni poraz HSP-a?
ROŽIĆ: Dobar izgovor zlata vrijedi, kaže naš narod. Kako to da nas
nikad nije proglasio najzaslužnijima za uspjeh na izborima i rast i
popularnost HSP-a? Pronalaženje “vanjskog” i “unutarnjeg” neprijatelja
strategija je homogenizacije i zbijanja redova karakteristična za
autokraciju.
VL: Jeste li razmišljali o kandidaturi
za predsjednika HSP-a?
ROŽIĆ: Ne vidim se kao kandidat za predsjednika HSP-a. Da se dogodi
takvo što, iz stranke bi trebali otići neki ljudi, a ostali željeti da
se vratim. Mislim da za takvo što nema kritične mase.
VL: Đapić kaže da vas je godinama
štitio u stranci od onih koji vam nisu vjerovali jer ste u stranku
došli tek 1995. godine?
ROŽIĆ: Pa Đapić je u stranku došao četiri godine prije mene, nakon što
je izbačen iz HDZ-a! Osim toga, 90 posto sadašnjeg članstva stranke
došlo je u HSP poslije mene i Tadića. Odakle povjerenje prema tim
dužnosnicima i članovima HSP-a? Je li samo zato što su dolazili iz
HDZ-a? Nepovjerenje prema Tadiću i meni poticao je Đapić kako bi rušio
naš ugled i kontrolirao naš utjecaj u članstvu.
VL: Zašto ste onda tako dugo šutjeli i
ostali u stranci do posljednjeg trena, dva mjeseca prije izbora?
ROŽIĆ: Mi smo u HSP došli nekoliko mjeseci prije izbora 1995., na
kojima je HSP postigao onaj znameniti rezultat od 5,01 posto i tada nam
je Đapić otvorio prostor političkog djelovanja. Tada samo Tonči i ja
napisali prvi i dosad jedini objavljeni politički program HSP-a. Nitko
nas tada nije sprečavao u profiliranju HSP-a kao moderne europske
nacionalne stranke. Đapić je nakon lokalnih izbora 2005. vjerovao da je
dovoljno ojačao i da smo mi postali opasni. Slijedilo je
marginaliziranje, ponižavanje i, što je puno važnije, kalkuliranje i
politička trgovina teško priskrbljenim ugledom stranke i njezinim
najvećim, ako ne i jedinim kapitalom – vjerodostojnošću.
VL: Što vi držite glavnim uzrocima
poraza HSP-a?
ROŽIĆ: Gubitak vjerodostojnosti, pogrešna politika i potpuno promašena
izborna kampanja.
VL: Ne razumijem?
ROŽIĆ: Đapić se više bavio time kako se svidjeti Sanaderu i postati
“prihvatljiv” koalicijski partner nego da zadrži povjerenje birača. Pa
čak i Pero Kovačević kaže da su više puta podržali HDZ i da im se sad
to obilo o glavu. Tome ću dodati da smo, nakon sjajnih rezultata na
lokalnim izborima 2005., sklopili koalicijsku vlast s Jambom u
Dubrovniku, s Glavašem u Osijeku, sa SDP-om u Velikoj Gorici, s HDZ-om
u nekoliko gradova i županija. Toliko o vjerodostojnosti.
VL: Znači, to zamjerate?
ROŽIĆ: Đapić nije razumio ni društvene promjene kojima se moderna
nacionalna stranka mora baviti, nego se uporno gurao u centar. Potpuno
je zanemario socijalnu problematiku, onu iz radnog prava, ekologiju te
problem prodaje zemlje strancima, odnosno njihova stjecanja vlasništva
nad nekretninama u Hrvatskoj.