Osam godina nakon ubojstva Aleksandra Litvinenka, bivšeg ruskog špijuna KGB-a, koji je otrovan polonijem 2006. godine u Londonu, britanska vlada konačno se predomislila i smrt špijuna koji se okrenuo protiv Vladimira Putina bit će ispitana. Naravno, britanska vlada i ministrica pravosuđa Theresa May negiraju vezu između te odluke i odnosa Rusije i zapadnih zemalja, ali nakon što su separatisti – a svi dokazi govore u prilog tome da su to učinili upravo oni – srušili malezijski avion, mnogo toga se promijenilo, pa se komentira kako je rušenje aviona 17. srpnja na neki način prekretnica u odnosu Zapada i Rusije, kao što je 11. rujna promijenio odnos SAD-a prema potencijalnim utočištima za teroriste. – Odnos Rusije i zapadnih zemalja sasvim će se promijeniti kad smrt moga muža bude istražena – kaže udovica Marina Litvinenko, dodajući kako ona, i sama Ruskinja, nije protiv Rusije, ali da oni koji sad vode tu zemlju zapravo – nisu Rusija.
Nakon obaranja aviona panika je zavladala u redovima ruskih milijardera, boje se još oštrijih sankcija i tu su u pravu, jer one neće izostati ako ruski predsjednik ne prestane na svaki način pomagati navodne separatiste, čiji lideri su, kako smo vidjeli, donedavno živjeli u Moskvi, a Igor Strelkov, koji se na društvenoj mreži pohvalio rušenjem zrakopolova, karijeru je počeo dižući sličnu bunu u danas od Moldavije odmetnutom komadiću zemlje, Pridnestrovlju. Ruski tajkuni kažu: Ovo što se događa loše je za biznis, loše je za Rusiju. – Gospodarska, poslovna elita jednostavno je u strahu – kaže za Bloomberg Igor Bunjin iz Centra za političku tehnologiju u Moskvi. Ali, ruski tajkuni prigovaraju samo šapatom, nitko se ne usudi išta reći glasno. – Jedan znak pobune i bili bi bačeni na koljena – kaže Bunjin. Doduše, vođe zemalja Europske unije zasad još nisu dogovorili ozbiljnije sankcije, iako oni koji ne ovise o ruskom plinu, kao što je to Velika Britanija, inzistiraju na zahlađenju odnosa. No, ako Putin ne napravi zaokret, zacijelo će i spora Europa reagirati, a onda će posljedice biti ogromne za mnoge koji žive na suradnji.
Što će ruski predsjednik učiniti, još je enigma, jer se našao u procijepu koji je sam izazvao, računajući da će Zapad ostati pasivan i u slučaju Ukrajine, kao što je to bio kad je Rusija radila na sličnim poslovima u Moldaviji ili Gruziji, kidajući komadiće teritorija od tih zemalja. Ni nakon Krima nije bilo žešće reakcije Zapada, kao da su mnogi računali da je bolje pustiti Putinu Krim i imati mir. Međutim, ruski je medo ogladnio za vrijeme duge tranzicijske zime od 1990. godine, mnogi tamo očito sanjaju o moći, oružju, širenju, utjecaju, kao da je zaista za golemu Rusiju važno okupirati Krim, rascijepiti Ukrajinu, kao da je zaista važno imati nekakav imperijalni utjecaj umjesto prirodnog utjecaja velike i po mnogo čemu izuzetno važne zemlje u svjetskoj kulturi i povijesti. Sad Putin uživa na krilima goleme popularnosti nakon predstave u Ukrajini, ali iz svijeta stižu sasvim ozbiljni signali da je vrijeme da prekine igru. I tu je procijep u kojem je teško predvidjeti što će lider koji tako igra na moć učiniti. Bi li ga povlačenje iz igre u Ukrajini, gdje su sve njegove manipulacije raskrinkane, stajalo vlasti? Možda, ako se gleda primjer Slobodana Miloševića, koji je na kraju izgubio podršku ne zato što je Srbiju poveo u osvajačke ratove, nego zato što ih je izgubio. No, teško je to znati u zemlji koja, kako to ovih dana za Washington Post izvještava Mark Adomanis, Amerikanac u Moskvi, živi u alternativnoj stvarnosti.
(Foto:Reuters/Pixsell)
Adomanis je izučavao rusko gospodarstvo i demografiju, a sad su ga zapanjili novinski tekstovi o rušenju aviona u Ukrajini u kojima ruski mediji sasvim ozbiljno pišu da je zrakoplov srušio NATO kako bi izazvao rat s Rusijom, da u njemu uopće nisu bili nevini civili nego leševi ili da je srušen jer se vjerovalo da je to ni manje ni više nego Putinov osobni zrakoplov! Iz istočne Ukrajine ruski reporteri izvještavaju da se javljaju iz 'Donjecke narodne republike', što budi neugodna sjećanja na ludilo srpskih pobunjenika i njihovih vođa u Beogradu. I o svemu drugome u Rusiji imaju drugačija stajališta, pa ako ste, kao Adomanis, na temelju dokaza uvjereni da je al-Qaida srušila Blizance u New Yorku, tamo će vam reći da je to samo vaše mišljenje. Slične teorije imaju uspjeha i u nas, kao da i danas moramo biti neka vrsta nesvrstane zemlje s puno poklonika teorija urota, no, nažalost, čini se da Rusija, umjesto da mu se približi, postaje sve različitija od Zapada, kako to zaključuje Adomanis. "– Putin je konačno učinio nešto značajno, nešto što se ogromnoj većini ruskog stanovništva sviđa, Putin ih sada vodi istovremeno u Ukrajinu i u SSSR, jer Ukrajincima stariji brat mora ukazati što su pogriješili i što im je činiti – piše ruski odvjetnik i aktivist Aleksandar Osovcov. Prema rezultatima ankete Centra za istraživanje javnog mišljenja WCIOM, objavljene u četvrtak, čak trećina Rusa vjeruje da je vojska i oružje ono što može izgraditi sliku jake zemlje u inozemstvu. Zato nije neobično što ruska vlast objavljuje podatke o tome koliko će vojni proračun rasti u idućim godinama, s današnjih 17,5 posto proračuna na 21 posto do 2017. godine!
Tako će ruski vojni proračun narasti do 2016. godine na 93,9 milijarde dolara, što je još puno manje od američkoga za iduću godinu, koji iznosi 601 milijardu dolara. No, Rusija tehnološki zaostaje, piše Foreign Policy, pa nije uspjela niti od prve obnoviti nosač aviona Vikramiditya za Indiju, brod je obnovljen tek u drugom pokušaju, nakon što je gotovo potonuo. Pa je Putin stvarno u vražjem kolu, jer mu europske zemlje jako trebaju da bi razvio tehnologiju za proizvodnju oružja kojim misli sijati strah kao u vrijeme Hladnog rata. – Rusija treba europske zemlje kako bi razvila tehničke sposobnosti. Ruska vojna industrija može projektirati složene sustave, ali ih sama ne može proizvesti – kaže za FP Siemon Wezeman, istraživač na Međunarodnom mirovnom istraživačkom institutu. No, zato tu za sada još uskaču oni koji u svemu vide samo dobru zaradu: Francuska u jeku ukrajinske krize treba Rusiji isporučiti dva nosača helikoptera Mistral. Na Francuze zato ide golem pritisak, naročito iz Londona, u kojem se od njih očekuje da odustanu od posla vrijednog 1,6 milijardi dolara. Bilo bi dobro da oružje zašuti i da nitko više ne obraća pažnju na takve poslove. Međutim, cijeli je niz svjetskih sukoba u kritičnoj fazi, od Gaze do Ukrajine, tako da čak i iskusni 86-godišnji Zbigniew Brzezinski, američki političar i analitičar, kaže kako ne pamti da je svijet bio u ovako turbulentnoj situaciji. A Aleksandar Borodaj, samozvani vođa u Donjecku, jedan od rijetkih koji je zaista iz Ukrajine, kaže kako će bitka za Donjeck biti nova bitka za Staljingrad. Nadajmo se da je u pravu koliko su bili Martić i Arkan.
>> 'Krivce za pad aviona trebalo bi procesuirati u Nizozemskoj'
Jako dobra usporedba, s obzirom da su 9/11 izveli Izraelci i Amerikanci, a malezijski zrakoplov je takodjer orkestriran, bilo da su 'namjestili' da ga pobunjenici slucajno pogode, ili su ga sami pogodili.