Zoran Milanović trebao bi biti uvažavan u Rusiji, ne kao agent, nego kao dobar čovjek, čisto ljudski - to je ocjena koju na kraju opširne komentatorske analize posljednjih istupa hrvatskog predsjednika Milanovića i hrvatskog premijera Andreja Plenkovića nudi ruski novinar Dmitrij Bavirin u tekstu na portalu vz.ru.
Iako ga treba uzimati sa zrnom soli, kao i svaki sličan tekst iz ruskih propagandnih medija, ovaj je članak dosad najopširniji pokušaj nekog ruskog novinara da - iz perspektive ruske politike koja ima za cilj pokoriti Ukrajinu i oslabiti NATO i kolektivni zapad - procijeni jesu li istupi Zorana Milanovića zaista korisni za Rusiju. Novinar se bavi i analizom učinka koji takvi istupi hrvatskog predsjednika ostavljaju na čitavu hrvatsku političku scenu, i posebno na premijera Andreja Plenkovića. A povod za tekst je, naravno, aktualno protivljenje predsjednika Milanovića sudjelovanju hrvatskih vojnih časnika u NATO-ovoj aktivnosti NSATU-u, koju je isti taj predsjednik uime Hrvatske podržao početkom srpnja kroz deklaraciju summita NATO-a u Washingtonu.
“U stvarnosti, predsjednik Zoran Milanović ne radi za Rusiju, nego za interese cijele Europe. Zbog toga su ga pokušali bojkotirati, a sada ga žele odstraniti iz visoke politike”, tvrdi ruski novinar na početku teksta. Potom citira što je premijer Plenković rekao ovih dana o predsjedniku Milanoviću: da je Milanović vjerojatno jedini europski državnik koji se u tri godine nije susreo s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim, te jedini koji ništa nije učinio za Ukrajinu, što Plenković tumači tvrdnjom da Milanović vjerojatno radi u interesu Rusije.
POVEZANI ČLANCI:
“Kod takvih ocjena, uvijek se imate potrebu zapitati - ne pretjerujete li s pohvalama”, piše novinar, koji polazi od pretpostavke da je to nešto pohvalno, kad je netko agent Rusije. Želi reći: ne pretjeruje li Plenković s pohvalama na račun Milanovića kad zaključuje da je Milanović agent Rusije. Ne, odmah dodaje ruski novinar, nego: “Čak ga i ne hvali dovoljno. Predsjednik Hrvatske ne samo da ‘ništa nije učinio’. On je vješto iskoristio svoje ovlasti kako bi stavio žbicu u kotač (ili: bacao klipove pod kotače, op.a.) NATO-ovih avantura oko Ukrajine. I od samog početka upozoravao je da to neće dobro završiti ako zapad nastavi naoružavati Kijev”.
Već na početku teksta, dakle, ruski novinar odaje priznanje hrvatskom predsjedniku, ne toliko na pasivnosti prema ruskoj agresiji na Ukrajinu, nego priznanje na aktivnom djelovanju (koliko mu to njegove ovlasti dopuštaju) protiv NATO-ove politike, odnosno “NATO-ovih avantura oko Ukrajine”. Zbog toga ruski novinar smatra da Milanović nije dovoljno pohvaljen za takve aktivnosti. Naslov čitavog teksta, inače, glasi: “Glavni ‘agent Rusije u EU’ sramotno je nenahvaljen”. Možda se poanta čitavog teksta Dmitrija Bavirina skriva baš u tome - da Milanović bude pošteno nahvaljen u ruskim medijima i da ruska javnost obrati pozornost na njegovo djelovanje “u interesu cijele Europe”, pri čemu ruska perspektiva interes cijele Europe poistovjećuje s interesima Rusije da pokori Ukrajinu i zaustavi NATO-ove “avanture”. Što baš i nije interes cijele Europe kako ga definira ostatak te Europe, odnosno praktički svi osim Rusije, Bjelorusije i, rubno, dvo(sto)lične Srbije ili Mađarske.
U tekstu je gotovo svečano istaknuta Milanovićeva izjava iz siječnja 2023.: “Što bih ja trebao biti, rob američki”? Tekst se potom bavi Plenkovićem, premijerom koji se “obrušio na predsjednika”, i koji je političar druge vrste. Plenković je predsjednik HDZ-a, a tekst tu stranku opisuje kao stranku koja je “širila antisrpski šovinizam po Hrvatskoj, rehabilitirala ustaški režim (kojega su čak i nacisti kritizirali zbog okrutnosti) i organizirala etničko čišćenje”. Ali, nastavlja ruski autor, to je bilo krajem prošlog stoljeća, a početkom ovog stoljeća HDZ je napravio oštar zaokret prema centru, reterirao po pitanju ustaštva i priznao Srbima građanska prava.
>> FOTOGALERIJA Milanovićev život u slikama – od malih nogu do političke karijere
“Sada nacionaliste u Saboru ne predstavlja ta stranka, nego Domovinski pokret, čiji je utemeljitelj i ‘lice’ popularni pjevač Jaroslav Škoro, koji veliča ratne zločince”, piše u tekstu, iz kojega grešku u imenu Miroslava Škore namjerno ne ispravljamo jer bismo u tom slučaju morali ispravljati i druge netočnosti. Novinar potom uspoređuje Škoru s Frankom Sinatrom, ali ne zbog glazbenog talenta: “Za hrvatske nacionaliste on igra istu takvu značajnu ulogu kakvu je Frank Sinatra igrao za američku mafiju”, piše i dodaje kako se Škoru u ruskim okvirima može usporediti s pokojnim pjevačem Josifom Kobzonom. Ali, novinar se vraća na hrvatskog premijera: “Uglavnom, Plenković je neprijatelj Rusije (a on je neprijatelj Rusije bez navodnika, za razliku od ‘agenta Rusije’ Milanovića) ne zato što je radikalni nacionalist (ukrajinski nacisti smatraju upravo hrvatske ultrase najbratskijima). Nego zato što je do srži eurobirokrat ili, kako bi rekao Milanović, ‘rob Amerike’”, zaključuje ruski novinar. Sadržaj u zagradama u ovom je slučaju također dio njegova teksta.
U tekstu se zatim opisuje kako je praksa pokazala da Plenković zna odbrusiti Bruxellesu, ali da je to samo na temama koje se tiču europskih istraga protiv korupcije u redovima njegove vlade, te da je “u prvim redovima” na temama podrške Ukrajini, nanošenja štete Rusiji i jačanja SAD-a. To, što je Plenković u tim temama u prvim redovima, ruski novinar vidi kao Plenkovićevu “kompenzaciju” za nepopustljivost koju pokazuje kad Bruxelles traži borbu protiv korupcije. U tekstu se navodi da je, od 2016., tridesetak Plenkovićevih ministara moralo otići s dužnosti “zbog korupcijskih skandala”, koje su otkrivali novinari, a ne službeni organi.
“Milanović naziva hrvatskog premijera ni manje ni više nego - ‘kumom hrvatskog kriminala’”, ističe se u tekstu. Ruski novinar potom zaključuje da se u rijetko kojoj državi može vidjeti na djelu takva netrpeljivost između predsjednika i premijera. Slična je situacija u Gruziji, ali sukob između Milanovića i Plenkovića je puno duži i puno osobniji, zaključuje novinar. Prije nego što je jedan drugog nazvao ruskim agentom, ovaj drugi je prvog nazvao ukrajinskim agentom, pijunom i drugim uvredama, dodaje novinar.
Tekst dalje predstavlja Milanovića kao svojevrsnog narodnog istinoljuba, “našeg sovjetskog čovjeka” (nije sasvim jasno u kojem kontekstu, moguće je i da novinar taj izraz rabi želeći reći da je riječ o običnom “malom” čovjeku). “Srbe žali, Ruse simpatizira, a NATO i SAD vidi kao prijetnju miru i procvatu Europe. Osim toga, ne voli nacionaliste, i to bilo koje vrste: izjavio je, na primjer, da ne vidi razliku između pozdrava Sieg Heil, Slava Ukrajini i Za dom spremni, kojim su se služile ustaše”, piše u tekstu. “Hrvatski nacisti, razumljivo, uzvraćaju predsjedniku istom mjerom i rugaju mu se da je ‘Jugoslaven’, iako on nipošto nije pobornik obnove Jugoslavije, nego pošteni ljevičar stare garde, kakve obično opisuju kao ‘dobar čovjek’ ili ‘političar s principima’”.
Tekst dalje navodi da je Milanović zbog svojih principa najpopularniji političar u Hrvatskoj, ali da je u Rusiji “potpuno nepoznat”. I to unatoč tome - a ruski novinar tu zastaje i napominje da je Plenković oko toga u pravu - što “hrvatski predsjednik praktički sâm pokušava držati zid otpora protiv drugih lidera država članica Europske unije, uključujući i Mađare, koji se na koncu obično priklanjaju većini”. Potom tekst objašnjava kako Milanović ima male ovlasti, kako je na parlamentarnim izborima proljetos pokušao s Rijekama pravde postati premijer, ali da mu je “zbog toga što obnaša dužnost predsjednika, lokalna izborna komisija zabranila agitirati za vlastitu partiju”. Na tim su izborima opet pobijedili Plenkovićevi desničari, nastavlja se dalje u tekstu, koji su u koaliciju pozvali “ultradesničare (to jest DP)”, čime je, tvrdi tekst, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen bila “potpuno zadovoljna, bez obzira na sve korupcijske skandale u Zagrebu”. Ruski novinar to objašnjava tezom da je Bruxelles navikao na grijehe ‘svojih kujinih sinova’ na Balkanu i puno toga se prašta u zamjenu za držanje transatlanskog kursa.
POVEZANI ČLANCI:
“A kritičar tog kursa Milanović u biti je u oporbi, iako je šef države”, zaključuje ruski novinar. Potom objašnjava kako Milanovića napadaju jer ga žele kazniti za veto kojim je zabranio sudjelovanje hrvatskih vojnika u obuci ukrajinskih vojnika. Spominje se kako Milanović nije pozvan na summit u Dubrovniku, na kojemu je bio ukrajinski predsjednik Zelenski, ali i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Izjavu ministra Gordana Grlića Radmana, koji je rekao da Milanović nije pozvan u Dubrovnik jer bi on tamo “sve pokvario”, ruski novinar opisuje kao “otvoreni bezobrazluk” šefa hrvatske diplomacije. Ali, novinar se zapravo slaže s Grlićem Radmanom u tvrdnji da je Milanović u proruskim stavovima otišao dalje od Vučića.
“I zaista, Vučić je bio na tom summitu, potpisao deklaraciju koja osuđuje Rusiju, a nije mu smetala čak ni prisutnost rukovodstva Kosova. Ponovila se skandalozna situacija na takozvanom mirovnom summitu u Švicarskoj. Gdje, usput rečeno, Milanovića također nije bilo - pozvali su ga, ali on se nije htio odazvati. Doista je takva situacija da predsjednik koji izbjegava antiruske događaje i kritizira NATO zbog naoružavanja Ukrajine nije predsjednik Srbije, nego Hrvatske. I Hrvatu Plenkoviću lakše je naći zajednički jezik sa Srbinom Vučićem, nego s drugim Hrvatom Milanovićem, koji se trudio zaštititi hrvatske Srbe u za njih puno manje ugodnim vremenima”, piše novinar Bavirin u dijelu teksta iz kojeg izvire rusko nezadovoljstvo Vučićevim sudjelovanjem na summitima podrške Ukrajini.
Plenković se nada da će se uskoro riješiti Milanovića, piše dalje u ruskom tekstu, koji podsjeća da uskoro slijede predsjednički izbori u Hrvatskoj. Milanovića se ne želi riješiti samo hrvatski premijer, tvrdi novinar u tom tekstu, nego je ta smjena Milanovića “potrebna Ursuli, atlantistima, Washingtonu i Bruxellesu, zbog toga što u njihovim redovima postoji jedan predsjednik koji odbija biti ‘američki rob’”.
“Važno je riješiti ga se upravo sada, jer vrijeme dokazuje da je u pravu. Postalo je sve teže odmahnuti rukom i odagnati Milanovića kao čudaka, što su činili ranije. Svakim danom sve je očiglednije da se ne radi o čudaku niti o ‘ruskom agentu’, nego o vizionaru i glasu razuma, koji čitave ove tri godine naglas govori i o neprihvatljivim rizicima sukoba NATO-a s Rusijom, i o tome kako podrška Kijevu samo produljuje vojna djelovanja i krvarenje Ukrajine. Sve je predvidio”, tvrdi se u tekstu. Novinar tvrdi da “Plenković, Ursula i ostali” smatraju da takvih lidera ne smije biti u Europi, ali, piše, “ostaje otvoreno pitanje hoće li (oni, op.a.) izaći na kraj s buntovnikom Milanovićem”.
U tom trenutku tekst predstavlja Dragana Primorca kao Milanovićeva protukandidata, “snažnu figuru”, “jednog od najutjecajnijih Hrvata u svijetu znanosti”, koji je u narodu omiljen kao bivši ministar obrazovanja i znanosti jer je uveo program besplatnih udžbenika. “Rezultati izbora važni su za Washington i Bruxelles, koje će Primorac bespogovorno slušati po rusko-ukrajinskom pitanju”, hladno zaključuje ruski novinar, premda bi se iz njegova opširnog teksta, kakvom je zasad teško naći ekvivalent u medijima u Washingtonu ili Bruxellesu, moglo zaključiti da su rezultati hrvatskih predsjedničkih izbora neobično važni za Moskvu. Kako god, tekst se nastavlja tvrdnjom da “Primorac već kritizira Milanovića kao nedovoljno inteligentnog i nedovoljno razumnog za jednog šefa države, kao osobu sklonu skandalima, a pod skandalima se misli na eskapade protiv NATO-a i Milanovićeve pokušaje da objasni Europljanima da su ih SAD uvukle u avanturu”.
POVEZANI ČLANCI:
Ruski novinar zaključuje da - čak i ako Plenković, Primorac i drugi uspiju smijeniti predsjednika RH - neće biti moguće svesti Milanovića na figuru nekog nezanimljivog umirovljenika u neutjecajnoj državi. Opet, novinar ostavlja dojam kao da je upravo Moskva, a ne zapadni centri moći, zainteresirana za Milanovićevu sudbinu nakon izbora. Kao da Rusi polažu nade u Milanovića, čak i ako izgubi na predsjedničkim izborima. Novinar sugerira da bi to, što je izrekao Milanović, moglo poslužiti makar kao bilješke na marginama u slučaju suđenja NATO-u pred sudom povijesti.
“Predsjednik Hrvatske od početka je bio protiv drugog Hladnog rata, od počeka je pozivao zapad da se urazumi, od početka je vidio kuda sve to vodi - i može ga se (zbog svega toga, op.a.) poštovati u Rusiji. Ne kao agenta, nego kao dobrog čovjeka. Čisto ljudski”, zaključuje se na kraju teksta. Dva su komentara čitatelja ostavljena ispod članka, koji je objavljen 16. listopada. Prvi komentar kratko zaključuje kako je Milanović očito neznani junak, odnosno “neznani vojnik”, ali “svejedno, Hrvat”. Čime valjda želi reći da Moskva Hrvatima ne vjeruje ni kad retoričke darove nose. Drugi komentar, kao da čitav članak nije prepun predrasuda i propagande, iznosi teoriju da je Milanović trabant njemačke industrije: “Postoji mišljenje da Milanović izgovara nešto što je njemačkoj industrijskoj eliti neugodno izgovoriti (a javna je tajna da je Hrvatska povijesno pronjemački nastrojena)…”
>> FOTOGALERIJA Ovo su najsigurnije zemlje u koje biste mogli pobjeći ako Putin doista pokrene nuklearni rat
Malo je predsjednika u Europi, a kamoli predsjednicima neke države članice NATO pakta i EU, a da se nisu sastali sa predsjednikom Ukrajine Zelenskim. Zato i ne čude pohvale od kud mu dolaze...